Prije tri decenije, u martu 1995. godine, Armija Republike Bosne i Hercegovine (ARBiH) ostvarila je jednu od svojih najznačajnijih pobjeda – oslobađanje planine Vlašić. Ova operacija, kodnog naziva Domet-1, označila je prekretnicu u odbrambeno-oslobodilačkom ratu, dokazavši da ARBiH može preuzeti inicijativu i u najtežim uslovima. Bitka za Vlašić imala je ogroman vojni značaj i strateške posljedice po dalji tok rata u Bosni i Hercegovini, posebno u centralnoj Bosni, gdje je promijenila dotadašnji odnos snaga.- piše Travnički info
Planina Vlašić dominira geografskim središtem Bosne i Hercegovine. Sa svojim najvišim vrhom Paljenik, ovaj masiv pruža pogled i kontrolu nad širokim područjem centralne Bosne. Još važnije, na vrhu Vlašića nalazio se vitalni radio-relejni centar na lokalitetu Opaljenik – najvažniji telekomunikacijski čvor u državi, koji je povezivao različite dijelove BiH. Još od početka rata, snage Jugoslovenske narodne armije i Vojske Republike Srpske (VRS) shvatile su vrijednost tog položaja. Već 1. maja 1992. godine, JNA/VRS su zauzele Vlašić, presjekavši ključne komunikacije i uspostavivši nadzor nad centralnom Bosnom. Otuda su neprijateljske snage mogle osmatrati široko područje, gađati okolne gradove i kontrolirati veze između sjevera i juga zemlje.
Za legalnu Vladu u Sarajevu i ARBiH, gubitak Vlašića značio je izolaciju dijelova teritorije i stalnu prijetnju. Ponovno zauzimanje ove planine postalo je strateški prioritet. Do početka 1995. godine stvorili su se uslovi za takav poduhvat: zahvaljujući Vašingtonskom sporazumu 1994. prekinut je bošnjačko-hrvatski sukob, formiran je 7. korpus ARBiH sa sjedištem u Travniku, a jedinice su se konsolidovale i uvježbale za ofanzivne operacije. Istovremeno, krajem 1994. na snagu je stupilo četveromjesečno primirje, ali VRS ga nije poštovala – umjesto toga, pojačala je ofanzivu na zapadnobosansku enklavu Bihać. U takvoj situaciji, ARBiH se odlučila na hrabar potez kako bi rasteretila Bihać i vratila izgubljeni strateški teren: udar na Vlašić usred zime, kada se neprijatelj najmanje nadao.
Operacija oslobađanja Vlašića započela je u zoru 20. marta 1995. godine. Tog jutra, u 04:00 sata, snage 7. korpusa ARBiH pod komandom generala Mehmeda Alagića krenule su u napad na planinu, i to po izuzetno teškim zimskim uslovima – dubok snijeg, mećava i temperature ispod -20°C. General Alagić je mjesecima ranije detaljno planirao ovu ofanzivu, čak insistirajući da se čeka zima i snijeg kako bi se neprijatelja iznenadilo na terenu koji je smatrao neosvojivim. Upravo ta taktika iznenađenja se isplatila.
U napadu su, pored Sedmog korpusa, učestvovale i pridružene jedinice iz sastava 3. i 1. korpusa ARBiH te Gardijska brigada, ukupno blizu 20 hiljada vojnika. Nasuprot njima bile su snage 1. krajiškog korpusa VRS koje su držale utvrđene položaje na vrhu planine. Udar je počeo tačno po planu, u četiri sata ujutro, praćen olujom koja je zamela prilaze. Uprkos minskim poljima, dubokom snijegu i hladnoći, bosanski vojnici brzo su probili prve linije odbrane. Ključni trenutak zbio se već prvog dana ofanzive. Do podne 20. marta 1995, jedinice ARBiH su se uspjele probiti do samog vrha Vlašića – radio-relejnog čvorišta na Opaljeniku. Tamo je, na nadmorskoj visini od preko 1900 metara, pod ogromnim betonskim tornjem releja, razmotana zastava Republike BiH sa ljiljanima dimenzija čak 20 x 30 metara. Vijorenje te zastave na “krovu Bosne” označilo je da je vrh osvojen.
Oslobađanje Vlašića 1995. imalo je dalekosežne posljedice na tok rata u BiH. Prije svega, ostvaren je jedan od primarnih ciljeva – zaustavljena je žestoka ofanziva VRS-a na Bihać. Neprijatelj je bio prisiljen prekinuti napad na zapadu i prebaciti dio snaga kako bi pokušao zaustaviti prodor Sedmog korpusa na Vlašiću. Time je bihaćka enklava odahnula i izbjegnuta je potencijalno katastrofalna sudbina koju je mogla doživjeti. Istovremeno, Armija RBiH je ovom pobjedom preuzela stratešku inicijativu u ratu. Nakon gotovo tri godine uglavnom defanzivnog djelovanja, bosanske snage su pokazale da mogu uspješno izvesti složenu ofanzivu i poraziti protivnika čak i na terenu koji je smatran neosvojivim. To je imalo snažan psihološki efekat – povratilo je pobjednički moral među vojnicima i ulilo novu nadu stanovništvu da je sloboda dostižna.
Na strateškom nivou, bitka za Vlašić označila je prekretnicu jer je dokazala vojnim posmatračima i međunarodnoj zajednici da ARBiH više nije samo pasivna, slabo opremljena odbrambena sila, već vojska sposobna za ofanzivu i pobjede. Sjećanje na bitku za Vlašić ostaje upisano zlatnim slovima u historiji rata u BiH. Mnogi vojni analitičari smatraju tu bitku možda najvećom pobjedom ARBiH i ključnom prekretnicom koja je promijenila tok rata. Operacija je izvedena gotovo filigranski precizno u ekstremnim uvjetima, pa se često naziva i “briljantnom operacijom” u vojnoj literaturi.
Danas, tri decenije kasnije, sjećanje na oslobađanje Vlašića podsjeća na izuzetnu hrabrost i odlučnost pripadnika ARBiH. Njihov uspjeh podižući zastavu sa ljiljanima na najvišem vrhu Vlašića simbolizirao je ne samo teritorijalno oslobođenje već i duh otpora i borbe za slobodu. Vojnički gledano, ova bitka je zauvijek promijenila dinamiku rata u centralnoj Bosni u korist Armije RBiH.
