Evo nas: decembar je na svom kraju, 2022. je proletjela brzinom od 10 Macha i već je vrijeme za zbrajanje najboljih filmova godine. Bilo je ludo – sa kinima koji su ponovo otvoreni i u punom jeku, masivnim blockbusterima koji jure preko ekrana i u naše oči, i svim vrstama kinematografskih iznenađenja koja osvajaju naša srca. Bila je to godina multiverzuma, kako u MCU-u, tako i izvan njega. Bila je to godina žestokih društvenih komentara, isporučenih u obliku zadivljujućih crowdpleasera. Bila je to godina u kojoj su autori uzimali goleme budžete i radili s njima fascinantne stvari. I bila je to godina povrataka – ne samo Petea ‘Mavericka‘ Mitchella, nego i samog kina. Kao što je Vin Diesel možda najbolje rekao: “Filmovi.”
Avatar: The Way Of Water
Nikad se ne kladite protiv Jamesa Camerona. Kad je objavljena vijest da redatelj koji obara rekorde ima ne jedan, ne dva, ne tri, nego četiri nastavka Avatara iz 2009. koji je razbio kino-kase i pomjerao granice, svijet nije bio siguran što očekivati. Odgovor – s Cameronom, uvijek – je iskustvo gledanja filma kao nijedno drugo. Premještanje Jakea Sullyja, Neytiri i njihovog novog potomstva u okeansku bazu klana Metkayina u The Way Of Water dalo je Cameronu veliko novo plavo igralište za plivanje. Rezultat? Nezemaljsko, transportno istraživanje obitelji, naših veza sa životinjama, očinstva, kolonizacije, osvete i žrtve, sa savršeno odmjerenim akcijskim sekvencama od kojih će vam pasti vilica. Vidimo se, James Camerone – i također jedva čekamo vidjeti što će se sljedeće dogoditi.
TÁR
TÁR prati dirigenticu Lydiju Tár (Cate Blanchett) dok je optužena da je svojim pomoćnicima nudila quid pro quo seksualne usluge u zamjenu za promaknuća u industriji – bez obzira je li ta tvrdnja istinita ili ne. Na nju se gleda kao na vizionara u glazbenoj industriji, a njezin pad prvi je film u posljednjih nekoliko godina koji istinski istražuje putovanje slavne osobe kojoj je otkazan posao u stvarnom vremenu. Blanchettova izvedba u ulozi Lydije Tár je tour de force, s nominacijom za Oscara gotovo zajamčenom.
The Banshees of Inisherin
Martin McDonagh vratio se s jednom od najsmješnijih drama godine. Film Banshees of Inisherin odvija se na malom otoku u blizini obale Irske, gdje svađa između dvoje prijatelja prekida njihovu vezu. U glavnim ulogama Brendan Gleeson, simpatična minijaturna magarica po imenu Jenny i Colin Farrell, Banshees je jednostavna priča o prijateljstvu, slomljenom srcu i apsurdnosti svakodnevnog života.
The Fabelmans
Ulazeći u The Fabelmans, očekivao sam sve ono što je film bio hvaljen: nevjerojatno dobro naslikan portret Stevena Spielberga koji postaje umjetnik, a režirala ga je sama legenda. Ono što nisam očekivao je Spielbergov mučan ultimatum o tome što znači odabrati život u umjetnosti – i previranja izazvana pukom jurenjem za svojim snovima.
WEIRD: The Al Yankovic Story
WEIRD: The Al Yankovic Story isporučena je čudno. Sam subjekt ovog biografskog filma, Weird Al Yankovic, koscenarist je filma s režiserom Ericom Appelom. Daniel Radcliffe preuzima glavnu ulogu, i iako se gospodin Potter može činiti kao čudan izbor, funkcionira. Radcliffe preuzima ulogu s panatom, ljulja kovrčavu kosu i brkove Čudnog Ala, bori se protiv Pabla Escobara, ljubi s Madonnom i smišlja “Eat It” prije Michaela Jacksona. Događaji u filmu mogu, ali ne moraju biti ni blizu stvarnosti, ali će vas apsolutno nasmijati – a možda čak i dirnuti u srce.
Turning Red
Pixar je toliko dugo bio zlatni standard za animaciju da se teško sjetiti što smo gledali s našom djecom BTS (Before Toy Story). Najnoviji njihov film, Turning Red režiserski prvijenac Domee Shi, divan je i dubok kao i sve što je napravio u posljednjih pet godina. Preslatka kinesko-kanadska 13-godišnja Meilin Lee (glas joj daje Rosalie Chang) uzorna je učenica i ima usku skupinu prijateljica. Ali ona također dolazi u one neugodne godine kada se zaljubljuje u dečke i nakostriješi se na strogi autoritet svoje mame helikoptera. Ona je tinejdžerski ekspres lonac i nešto mora dati. Akne? Napadi panike? Ne. Umjesto toga, ona se pretvara u ogromnu crvenu pandu kad god emocije budu previsoke.
Triangle of Sadness
U najnovijoj korozivnoj satiri Rubena Östlunda (Viša sila, Trg), pisac i redatelj cilja na kapitalističko ludilo svojstveno modelingu, društvenim mrežama i luksuznim krstarenjima. Ono što je jedinstveno kod filma Trokut tuge, koji je osvojio Zlatnu palmu u Cannesu, jest Ostlundova kombinacija suptilnosti i ekscesa. On oštroumno zapaža sitne društvene sitnice, ali svaku neugodnu situaciju gura do tačke u kojoj gledatelji ostaju bez daha i trzaju se. A tu je i scena u kojoj brod pun superbogatih putnika pati od jednog od najgorih napadaja morske bolesti u kinu.
Decision to Leave
Park Chan-wook zadivljujuće zaokreće bezvremensku priču o romantičnoj opsesiji i detektivu koji se zaljubljuje u svog osumnjičenika. U Busanu, u Južnoj Koreji, pedantni Hae-jin istražuje smrt starijeg čovjeka koji je pao s planine, ostavivši za sobom svoju lijepu mladu udovicu, Seo-rae. To što je kineska imigrantkinja dodaje još jedan sloj jezičnog i kulturnog nesporazuma. Sumnja se počinje okretati prema njoj, ali do tada je Hae-jin možda previše pod njezinom čarolijom da bi marila. Park nam stručno daje dovoljno informacija da ostanemo očarani i nagađamo dok se spuštamo u zečju rupu. Ovo je također jedan od najbolje režiranih filmova godine, svaki je kadar komponiran za maksimalan učinak. Njegove neobične kompozicije, krupni planovi i široki vidici grada i sela su zadivljujući, ali nikad ne odvlače pažnju. Park možda duguje Vertigu, ali on taj žanr čini svojim.
Pinokio Guillerma del Tora
Vjerojatno nikada niste vidjeli Pinocchia koji pleše za Mussolinija, ali Guillermo del Toro mračno, uzbudljivo, ali životno afirmativno tumačenje klasične priče o lutku koji postaje pravi dječak ima više zajedničkog s Panovim labirintom i Oblikom vode, svojim fantastičnim, politički nabijenim filmovima, nego s poznatom Disneyevom verzijom. Sa svijetlim, vješto dizajniranim lutkama i blistavom stop-motion animacijom, on i koredatelj Mark Gustafson stvaraju Geppetta čijeg mladog sina ubija bomba tokom Prvog svjetskog rata. Decenijama kasnije, u pijanom stanju od tuge, on izrezuje Pinocchia, stvorenje s vretenastim nogama i dugim nosom, puno radosti, koje dolazi pozvati Geppetto Papa i susreće svjetlucavo plavu Wood Sprite i njezinu sestru, Smrt (glas Tilde Swinton; ovo je njezina godina dvostrukih uloga). Teško je zamisliti uznemirujuću verziju priče – Pinokio bježi kako bi se pridružio karnevalu i prisiljen je nastupiti za fašističkog vođu – ili nekog jednako slavnog i bogatog. Živ je kao i njegov nekadašnji drveni heroj, koji voli život onoliko koliko bi to mogao i svaki ljudski dječak.
Babylon
Epovi su opsežni i zbrkani, kao i ambiciozna ekstravaganza Damiena Chazellea (La La Land) o ranom Hollywoodu, kada su nastale slike koje govore. Ipak, ima toliko živahnih scenografija i živopisnih izvedbi da oni nadilaze krivo zamišljene nedostatke filma (previše završetaka). Margot Robbie odvažna je i simpatična kao Nellie LaRoy, divlja dječja glumica koja ulazi u film upadajući na prepunu zabavu punu jazza, droge, golih tijela i producenata koji stvaraju zvijezde. Brad Pitt isprva je smiješan kao idol nijemog filma zarobljen u filmovima iz razdoblja. Sekvenca iza kulisa snimanja jedne od njegovih slika je mahnito komična epizoda koja bi mogla stajati sama. I dirljiv je jer ga nova generacija gura u stranu. Tu su slon, studijski mogul i trač kolumnist, svi zajedno u bravuroznom filmu koji vas u potpunosti vodi u svoj svijet i sugerira da su mračna strana Hollywooda i njegove magične kreacije uvijek bile jedno te isto.
Nope
Film o invaziji vanzemaljaca Jordana Peelea ima svojih mana, posebice ležernog tempa koji ne služi u potpunosti napetosti filma. Ali također se ističe kao jedan od vizualno najneizbrisivijih i najupečatljivijih filmova 2022., prepun horora koji se izravno utiskuje u psihu. To je povratni poziv na doba kada je filmovima bilo dopušteno da budu tajanstveniji, a horor se izravnije oslanjao na nepoznato i nespoznatljivo.
U isto vrijeme, to je karakterna studija, koji se lako čita kao analiza slave, odgovora na tragediju i mnogih drugih stvari. To je promišljena, dobro konstruirana slagalica od filma, vrijedna razmatranja i opširnog raspakiravanja – ali također je jednostavno zastrašujuća, a obožavatelji horora teško da mogu poželjeti više od toga.
Hustle
Ljubavno pismo košarci i jedan od boljih sportskih filmova objavljenih u posljednjih nekoliko godina, Hustle je sjajan prikaz talenta Adama Sandlera i njegove ljubavi prema sportu.
Sandler je Stanley Sugerman, bivša koledž zvijezda koji je sada veteran NBA skaut za Philadelphia 76ers. Ima blizak odnos s vlasnikom tima (Robert Duvall), očinskom figurom koja vidi Stanleyjevu vrijednost kao košarkaškog uma. Vlasnik promiče Sugermana u pomoćnog trenera, poziciju na kojoj može provoditi više vremena sa svojom ženom (Queen Latifah) i njihovom malom kćeri. Ali kada tragedija stane na put Stanleyevom novom poslu, on se mora ponovno dokazati i pronaći pobjedničku perspektivu za tim.
Top Gun: Maverick
“Nastavak je puno bolji od originala” nije nešto što obožavatelji filma često govore ili čuju, ali to je istina u slučaju Top Guna: Maverick. Cruise se vraća kao Pete “Maverick” Mitchell, probni pilot mornarice koji neprestano opravdava svoje ime kršeći pravila, rugajući se nadređenima i crtajući vlastiti kurs.
Ali Top Gun: Maverick hoda dovoljno daleko od Top Gunove samozadovoljnosti, koja miriše na testosteron, da razmisli o cijeni Maverickovog života: naime, dolazi do točke u kojoj je zasićena vojska spremna izbaciti Mava na pašu, a on se mora smiriti za podučavanje klase pilota u usponu, od kojih su neki jednako drski i odbojni kao što je on prije bio. Maverick je intenzivan akcijski film u kojem glumci stvarno upravljaju avionima i snimaju se u kokpitu. Ali film je zanimljiviji i zadovoljavajući zbog svojih emocionalnih elemenata, koji uključuju pozdrav koji izaziva suze (i prerano zbogom) vidno bolesnoj zvijezdi Top Guna Valu Kilmeru, a Maverick jasno daje do znanja da još uvijek snažno osjeća gubitak svog pratitelja Goosea više od 30 godina kasnije.
The Northman
Malo stvari ide bolje zajedno od Vikinga i osvete, a The Northman je savršen dokaz. Crpeći inspiraciju iz istoimenog nordijskog mita koji je inspirirao i Shakespeareovog Hamleta, redatelj Robert Eggers (The VVitch, The Lighthouse) stvorio je historijski ep kakav rijetko viđamo. Priča prati Amletha (Alexander Skarsgaard) dok traži osvetu svom ujaku koji mu je ubio oca i uzurpirao prijestolje.
The Northman je brutalan film, ali među Amlethovim epskim bitkama i lavom natopljenim duelima, iznenađujuće ili ne postoji emocija i ljudskost, što liku daje uvjerljiviju motivaciju nego u većini filmova o osveti. Eggers donosi ovu ravnotežu u svaki aspekt filma, bilo da se radi o ljepoti i surovosti islandskog krajolika ili kombiniranju nevjerojatno detaljnog realizma s operskom stranom nordijske kosmologije. S ovom pažljivom simetrijom stvarnog i nadrealnog, The Northman je do prenošenja fantazije mitova u igrani film došao daleko koliko i svaki drugi film.
Everything Everywhere All At Once
Ljudi koji redatelje Daniela Kwana i Daniela Scheinerta poznaju samo iz njihove indie parodije iz 2016. Swiss Army Man — da, to je onaj u kojem Daniel Radcliffe provodi cijeli film kao mrtvac koji povraća i prdi — mogli bi biti iznenađeni samim opsegom, razmjerom i ambicijom novog filma ovog dvojca. Everything Everywhere All At Once je divlji, multiverse komedijski slash kung-fu ep o depresivnoj vlasnici praonice rublja (Michelle Yeoh) koja je pozvana spasiti milijarde alternativnih svemira od zla, ali to je samo površinski sloj onoga što režiserski i scenaristički dvojac namjerava postići.
Dijelom metaforički pokušaj obračuna s kaosom internetskog doba, dijelom argument koji potvrđuje život protiv očaja, a dijelom bezobzirni apsurdistički akcijski film, istodobno je smiješan i dirljiv, impresivan eksperiment sa specijalnim efektima i nevjerojatno mentalno ponovno pokretanje po naredbi Matrixa. Ovo je jedini film koji ćete vidjeti ove godine (ili vjerojatno ikada) u kojem jedan čovjek biva pretučen na smrt, dok drugi mijenja svijet porukom Kurta Vonneguta “Budite ljubazniji jedni prema drugima.”
The Batman
Reboot Mračnog viteza Matta Reevesa nije tako hrabar pokušaj kao što bi mogao biti, ali je sigurno vrijedan. Duga, sporo goruća misterija u duhu filma Seven Davida Finchera, Batman prožima poznatu priču mračno lijepim slikama i magnetskim nastupima zvijezda Roberta Pattinsona i Zoë Kravitz. Kad nije previše zaljubljen u ideje već istražene u trilogiji o Batmanu Christophera Nolana, The Batman postavlja uzbudljive temelje za bogatiju, čudniju vrstu filma o heroju, koji će se, nadamo se, materijalizirati kao nastavak ponovno ujedinjujući sve koji su ovaj film učinili tolikim užitkom za gledanje.
After Yang
Najnoviji film režisera Kogonade (Columbus), After Yang melanholični je naučno-fantastični film koji uravnotežuje pitanje kako bismo trebali razmišljati o artificijelnom životu s intrigantnijim pitanjem o tome kako bi on trebao razmišljati o nama. Colin Farrell i Jodie Turner-Smith glume posvojitelje koji odgajaju mladu kinesku djevojčicu, uz pomoć “technosapiena” — androida koji je programiran kao njezin učitelj jezika, kulturni savjetnik i veliki brat. Kad njegovi sistemi zakažu, porodica prolazi kroz točno ono što bi doživjela u slučaju smrti bilo kojeg člana obitelji, s dodatnim pitanjem šta im njegova smrt govori o njihovim životima i odnosima. To je mali, tihi, meditativni film, ali je vizualno bogat i prepun ideja o predrasudama i pretpostavkama, kulturnoj asimilaciji i načinu na koji svako upravlja unutarnjim životom koji bi zapanjio sve oko sebe.
