Smatra se da danas u bosanskom jeziku postoji više hiljada turcizama koji su se “odomaćili”.
Nekada ih koristimo, a nismo ni svjesni da su to zapravo riječi stranog porijekla.
Riječi poput: gungula, šegrt, duvan, avlija, bostan, čorba, čakšire, rakija, šator, kutija, sat, vez, kalup, čarapa itd. manje – više poznate su nam kao turcizmi. Međutim, evo koje riječi u bosanskom jeziku također vode porijeklo iz turskog i drugih stranih jezika.
Bakšiš – Vjerovatno niste znali da je ova riječ stranog porijekla. Bakšiš su davali osmanski sultani prilikom stupanja na prijesto janičarima, spahijama i djevojkama u haremu. U današnjem savremenom turskom “bahš” znači poklon, dar, napojnica.
Lakrdija je onomatopejskog porijekla od turske riječi “lakrdi” koja označava ogovaranje, brbljanje… Kod nas je lakrdija šala koja ima puno budalaština i ludorija, dok u književnosti označava komediju bez neke veće vrijednosti u svrhu da izazove smijeh.
Riječ duhan je ustvari arapskog porijekla, a na arapskom jeziku “duhan” znači “dim”.
Merak je također jedan od omiljenih nam tucizama, a označava čeznju, želju, uživanje… U turskom jeziku ovo je riječ koja označava radoznalost, zainteresovanost.
Riječ sijaset koristimo kada želimo da označimo mnoštvo, a u prošlosti je ona označavala bijedu i neprilike. Za vreme Turaka ova riječ je označavala izvršenje smrtne presude.
Ono što je manje poznato je činjenica da i Turci koriste riječi našeg porekla, a ne samo mi njihove.
To su reči slavenskog porekla kao naprimjer: plug, kosa, višnja i mazut, a koriste i riječ Božić koja se na njihovom jeziku izgovara kao “Bodžuk”.
Izvor: Avaz.ba
