Kada je 2014. godina nagradu “Zvono“ za kvalitetu i inovativnost u umjetničkim djelima koju dodjeljuje Centar za suvremene umjetnosti Sarajevo, osvojila Selma Selman, dio javnosti se naglo zainteresirao za likovnu umjetnost. Sporno je bilo što je tu eminentnu nagradu koja se dodjeljuje mladim talentima u likovnoj umjetnosti osvojila žena, pritom i Romkinja, iz Bihaća. Ima li Romkinja pravo biti umjetnica? Građani BiH, taj jedan vrlo aktivni dio njih, inače sklon umjetnosti, osobito suvremenoj umjetnosti i umjetnosti performansa što ih stvara Selma Selman, uglavnom nije stigao dalje od čitanja prospekta o sniženjima namirnica u nekom trgovačkom lancu. No, smeta Selma Selman jer je Romkinja. Njihovim riječima – Cigančura – a one znaju samo krasti i prosjačiti. Ne podrazumijeva se, valjda, da jedna žena, usput, romske nacionalnosti može postati likovnom umjetnicom uopće. Tako je to bilo prije nepunih sedam godina. Selma Selman, rodila se 1991. godine u Bihaću. Potekla je iz obitelji sakupljača željeza. Njena majka, isticala je u intervjuima, nije završila ni osnovnu školu, ali joj je uvijek govorila da ne bi voljela da se uda mlada, kao ona. Selman je završila Srednju primijenjenu školu u Bihaću, slikarstvo na Akademiji umjetnosti Univerziteta u Banja Luci, i zaputila se u bijeli svijet. U New Yorku je, kao stipendistica, zbog iznimnog talenta, magistrirala pri programu Transmedia na Syracuse Univerzitetu. Marš u školu U međuvremenu je Selma Selman postala svjetski poznata i priznata umjetnica i aktivistica koja se kroz svoj rad često bavi i pitanjima relevantnim za romsku zajednicu u kojoj je i sama odrasla.
– Pročitajte više na: https://www.bljesak.info/kultura/slikarstvo/od-romskog-naselja-do-vrhunske-umjetnice-svjetskog-glasa/357641
