Novogodišnja Press konferencija SDA BiH / Izetbegović : Mukotrpna politička i psihološka bitka nije izgubljena

Članovima stranke gostima i novinarima obratio se lider SDA Bakir Izetbegović.

Njegov govor prenosimo u cjelosti:

Cijenjeni predstavnici medija, dragi prijatelji, dame i gospodo – es selamu alejkum i dobro jutro!

Dobro došli na tradicionalnu Novogodišnju press konferenciju Stranke demokratske akcije. Hvala vam što ste se odazvali u ovom broju.

Napraviću uobičajeno, kratko potsjećanje i osvrt na bitne procese i događaje koji su obilježili godinu koja se završava, kao uvod za pitanja novinara na koja ću rado pokušati da odgovorim.

Ako bi u jednoj rečenici trebalo opisati godinu koja je na izmaku, moglo bi se reći da je to bila godina zastoja, kriza i blokada. Jer, na kraju 2019 se nalazimo na pozicijama koje smo trebali osigurati na samom početku godine, u januaru. Napravili smo krug, i vratili se na početak.

Međutim, taj krug nismo prošli bez razloga, niti je 2019 godina protraćena uzalud, bez rezultata. Nju nisu, kako se kolokvijalno kaže – „pojeli skakavci“.

Ovo je bila godina u kojoj je odbranjen ustavnopravni poredak Bosne i Hercegovine, odbranjena je vladavina zakona, odbranjeni su strateški ciljevi integrisanja BiH u Evropsku uniju i u NATO savez. I odbranjen je bazični demokratski princip poštovanja volje birača u sklapanju postizbornih koalicija. Sve navedeno je bilo napadnuto i dovedeno u pitanje. Vratili smo se na tačku u kojoj smo bili na početku 2019, ali smo stvari i odnose ovaj put postavili na pravi način, resetovali postavke, vratili ih na ispravan kolosjek.

Mukotrpna politička i psihološka bitka nije izgubljena.

Bilo je raznovrsnih napada na BiH, na njene institucije, na istinu o njenoj prošlosti, ali u osnovi svih ovih napada je bio pokušaj da se volja entiteta nametne državi. Krenulo je sa pokušajem unošenja entitetske zastave u sale Predsjedništva BiH, nastavilo se sa neustavnom proslavom Dana RS, četnici su se postrojavali u Višegradu i pjevali prijeteče pjesme, crtale su se karte „Velike Srbije“, uvodili rezervni sastavi policije RS naoružani vojnim naoružanjem, donosile odluke kojima NSRS pokušava voditi politiku koja je u nadležnosti države – odlukama o vojnoj neutralnosti i zaustavljanju NATO integracijskih procesa BiH.

Blokirano je formiranje i rad PS BiH, zaustavljeno imenovanje delegacije BiH pri Vijeću Evrope, sve sa ciljem da se ovakvim ultimatumima patriotski politički blok predvođen sa SDA prisili na ustupke koji bi vodili demontiranju ustavnopravnog sistema u zemlji i rušenju vladavine zakona. Strateški principi kojima se pokušava pravno utemeljiti supremacija entiteta nad državom su sadržani u Zaključcima GO SNSD iz septembra i u Deklaraciji NSRS iz oktobra 2019. Njima se proklamira „pravo na samoopredjeljenje“, odnosno odcjepljenje, RS se pokušava pozicionirati kao nosilac suvereniteta, entitet-država koji je postojao prije formiranja dejtonske BiH i čijom voljom je nastala BiH. Traži se ukidanje Bonskih ovlasti i odlazak OHR, traži se poništavanja ranijih odluka kojim je ojačana država kroz prijenos nadležnosti. Podriva se pozicija ustavnog suda i pravosudnog sistema na državnom nivou itd.

Kroz cijelu 2019 smo svjedočili najdirektnijim i najopasnijim napadima na stabilnost i suverenitet BiH od vremena potpisivanja DMS. Suprotstavili smo se stvaranjem patriotskog političkog bloka čiji temelj je od početka bio predsjednički dvojac Džaferović-Komšić, te intenzivnom saradnjom sa predstavnicima međunarodne zajednice.

PIC i OHR su se konačno pokrenuli, barem na verbalnom nivou. Njihovo višegodišnje tolerisanje neupitnih antidejtonskih djelatnosti, neustavnih referenduma, negiranja genocida i dodjela odlikovanja osuđenim ratnim zločincima, u velikoj mjeri je ohrabrilo bujanje separatističkih tendencija.

Stvari se izgleda mjenjaju. Odlučne reakcije na Deklaraciju NSRS, jasan izvještaj Visokog predstavnika Vijeću sigurnosti OUN u kom je precizno rečeno ko pravi probleme u BiH, kao i njegova izjava da razmatra nametanje zakona o zabrani negiranja genocida, bude nadu da će PIC i OHR u budućnosti konkretnije raditi posao na koji ih obavezuje Aneks 10. DMS.

Misija Evropske Unije u BiH i ambasadori Kvinte, predvođeni ambasadorom SAD su nam pružili najkonkretniju podršku, i pomogli iznalaženju rješenja po pitanju odnosa i saradnje BiH i NATO. Sporazum koji smo, uz medijaciju ambasadora EU, petog avgusta potpisali Dragan Čović, Milorad Dodik i ja, definisao je prioritete u djelovanju budućeg Vijeća ministara, i trasirao rješenje za odnos BiH sa NATO savezom. Prihvaćen je princip poštovanja i provođenja relevantnih zakona i strategija kada su u pitanju integracijski procesi – EU i NATO. Dakle, potvrđen je princip vladavine zakona u Bosni i Hercegovini. Pregovori u Predsjedništvu BiH, bazirani na ovim principima, uz prisustvo i medijaciju predstavnika zemalja tzv. Kvinte, nastavljeni su u slijedećih par mjeseci i ishodili su rješenjem prihvatljivim za sve strane.

Rješenje nije prihvatljivo jedino za dvije opozicije – i onu u RS, i onu u Federaciji BiH. U RS su optužbe za izdaju i predaju dovele do fizičkih obračuna. Ove dvije opozicije tvrde dijametralno suprotne stvari, anuliraju argumente jedne drugih, i time potvrđuju da je postignut valjan balans i kompromis.

Pa šta je ustvari taj valjani kompromis? Je li to ANP, je li to aktivacija MAP? Ili nije?

Dakle – to je modifikacija ANP sa kojom su zadovoljni članovi Predsjedništva BiH, zadovoljni ambasadori Kvinte predvođeni sa SAD, zadovoljan NATO štab u Briselu. Zadovoljni građani BiH kojima je preko glave krize i napetosti u zemlji.

BiH se od 2009. nalazi u okviru saradnje sa NATO koji se zove MAP – odnosno Akcioni plan za članstvo. Dakle već 10 godina smo u MAP-u. Taj plan nije bio aktiviran zbog tzv. Talinskog uvjeta. Prošle godine NATO je odustao od ovog uvjeta, i u decembru 2018 pozvao BiH da preda svoj prvi ANP – tj. Godišnji nacionalni program. Na bazi ovog poziva izrađen je ANP od strane Komisije za saradnju sa NATO, poslan u prednacrtu od strane VM u Brisel, i prihvaćen bez primjedbi od NATO štaba. A zatim su krenula poznata politička prepucavanja, blokade, entitetske odluke o vojnoj neutralnosti, optužbe za izdaju….. kroz mukotrpan proces Program je modificiran, malo u sadržaju, nešto više u nazivu – i usvojen. Sad se zove Program reformi. Nije nazvan Godišnjim, ali je u tekstu definisano je da se odnosi na period novembar 2019 – novembar 2020.

I ovdje ću stati. Pametnom dovoljno!

Kada je u pitanju politička borba koja je izazvala cjelogodišnju krizu i blokadu, pozicije srpskih i bošnjačko-bosanskih političara su bile jasne, pozicija HDZ i HNS je bila ambivalentna. HDZ je snažno podržavao NATO i evropski put BiH, ali se nije suprotstavljao SNSD-u kada je pokušavao zaustaviti taj put i rušiti evropske principe i standarde u funkcionisanju države Bosne i Hercegovine. HDZ je od početka čvrsto stajao na stanovištu da se ničim ne treba uslovljavati formiranje vlasti, ali se to odnosilo samo na državni nivo vlasti, gdje je to odgovaralo SNSD-u. HDZ već 14 mjeseci koči formiranje nove strukture vlasti na nivou Federacije BiH i uslovljava to usvajanjem izmjena Izbornog zakona po njihovom modelu. SDA je kroz čitavu 2019 uporno pozivala hrvatske partnere da se prestane sa neutemeljenim vezivanjem uspostave federalnog nivoa vlasti sa izmjenama zakona koji je u nadležnosti državnog parlamenta. Ponoviću to i danas, i dodati – blokiranje i ignorisanje volje birača je nedopustiva stvar i nastavak ovakvog odnosa neće biti od pomoći u iznalaženju rješenja. Potrebna nam je relaksacija odnosa, uspostava povjerenja, a ne ultimatumi.

Ne možemo ignorisati postojanje snažnog bloka građanskih stranaka u BiH, i birača koje se ne žele svrstati u tronacionalnu podjelu. Njihovo pravo je podržano nizom presuda Evropskog suda za ljudska prava i Mišljenjem Evropske komisije o zahtjevu BiH za članstvo u Evropskoj uniji. HDZ treba prihvatiti postojanje građanski opredjeljenih Bosanaca i Hercegovaca, prestati sa pokušajima da se oni uguraju u neku bošnjačku kvotu, i popraviti odnose sa njihovim predstavnicima. Ovo je jedini put, živimo zajedeno i uzalud se pretvarati da jedni druge ne vidimo.

Postavlja se pitanje – da li ovakav pristup može dati brz rezultat? Je li moguće postići balans između građanskog i etničkog principa, između naoko nepomirljivih stavova i zahtjeva ljevičara koje u poziciji u ovom času predstavlja DF i stavova HDZ? Cijenim da su šanse veće nego što se to da zaključiti iz javno iznesenih stavova i uvriježene percepcije. Imao sam niz razgovora sa predstavnicima obiju strana i gajim optimizam. Umjereni optimizam.

Vrijeme je da se u Mostaru dese izbori, i SDA je spremna učestvovati u intenzivnim pregovorima na ovu temu. Ali nije spremna mostarske Bošnjake prisiljavati da prihvate rješenja koja im ne odgovaraju. Dosta je bilo sile i prisile prema ovim ljudima. Njihov grad je srušen, njihov most je srušen, njihova politička pozicija je ukidanjem opština i pozicije dogradonačelnika degradirana, urušena. Ovu degradaciju su učinili predstavnci međunarodne zajednice, tako da očekujemo i njihov jači angažman, trebaju popraviti stvari koje su pokvarili.

Kroz čitavu proteklu godinu vodila se borba za očuvanje istine o ratnim događanjima, protiv relativizacije i izjednačavanja strana. Prihvatanje presuda i istine o ratnim zbivanjima bi očigledno oduzelo snagu separatističkim i nacionalističkim projektima koji ponovo dižu glavu. Pravosnažna presuda Radovanu Karadžiću kojom je osuđen na doživotnu robiju, kao i ranije presude Mladiću, Prliću, Praljku, su trebale voditi otrežnjenju, kajanju, katarzi. To se, nažalost, nije desilo. Umjesto toga smo dobili SNSD-ove i HNS-ove deklaracije kojima se odbacuju presude UN-ovog Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju, nastavilo se sa negiranjem genocida, Vlada RS je formirala vlastitu komisiju za „istinu o Srebrenici“, Sveučilište u Zagrebu je organizovalo predavanje osuđenog ratnog zločinca Darija Kordića, u Banja Luci je otkrivena bista ratnom zločincu Nikoli Koljeviću, predsjednica Hrvatske je odala počast presuđenom ratnom zločincu Praljku.

Relativizaciji istine su se u 2019 pridružili i oni od kojih to nikako nismo očekivali. Nakon Emira Kusturice i Dževada Galijaševića, koji su mentore našli i preselili u Srbiju i Republiku Srpsku, izdaji se priključila i TV SA, odnosno uprava televizije koju je imenovala Vlada Kantona Sarajevo. Jedanaestog jula 2019, dok smo ispraćali kosti ubijenih Srebreničana na njihovom putu ka mezarju u Potočarima, sarajevska televizija nam je servirala film kojim se dovodi u pitanje presuda Haškog tribunala i krivica prvooptuženog, generala Krstića! Kada pritisak dugo traje, dio ljudi počne sam sebe optuživati za nesreću koju su im drugi nanijeli. To je sindrom koji nije nepoznat. Ali takva autodestruktivna grupa ljudi ne smije imati vlast i medije u rukama!

To je jedan od glavnih razloga za smjenu kantonalne vlade koju je vodio dvojac Konaković-Forto.

Napad na istinu, i odbrana istine o bosanskoj tragediji se dešavala diljem svijeta tokom 2019. godine. Dodjela Nobelove nagrade Peteru Handkeu, koji je sve vrijeme dosljedno podržavao režim Slobodana Miloševića i negirao genocid i zločine, nije se desila slučajno i u neznanju. Izraz je to rastuće islamofobije u Evropi koja zahvata i Bošnjake i njihovu borbu za opstanak. Ali, daleko je jača podrška i empatija prema žrtvama koja s godinama raste. Velika Britanija srebreničku tragediju pamti i obilježava kao vlastitu, Predstavnički dom Kongresa SAD je u julu zauzeo veoma jasne stavove o ratnim, ali i trenutačnim zbivanjima i odnosima u BiH i na Balkanu, Belgijski parlament je zakonski sankcionisao negiranje genocida u Srebrenici i Ruandi, Evropska Komisija među prioritete kojima se uslovljava napredak BiH i Srbije ka članstvu u EU uvrstila napredak procesa pomirenja, razvoj dobrosusjedskih odnosa i prihvatanje presuda Haških sudova.

Presude domaćih i međunarodnih sudova će se morati provesti. Uzalud se odupirati. Tri bitne su izrečene tokom 2019 – Ustavni sud je definitivno potvrdio da 9.januar ne može biti Dan Republike Srpske; Evropski sud za ljudska prava je presudio da crkva bespravno izgrađena na zemljištu Fate Orlović u Konjević Polju mora biti uklonjena i, jedno pozitivno iznenađenje – Vrhovni sud Republike Srpske je naložio uvođenje nacionalne grupe predmeta, uključujući i bosanski jezik u nastavni proces osnovne škole u Kotor-Varoši. Presudom je konstatovano da su vlasti RS vršile diskriminaciju nad djecom osnovne škole Vrbanjci.

Kroz čitavu proteklu godinu je trajala borba SDA za potvrdu osnovnog demokratskog principa po kom vlast treba uspostaviti poštujući izbornu volju birača. SDAS, izborni pobjednik na državnom nivou, na nivou Federacije BiH i u svim kantonima sa bošnjačkom većinom, osim Tuzlanskog kantona, se postizbornim inženjeringom pokušao iskorijeniti iz strukture vlasti. U 14-mjesečnom, bespotrebnom hrvanju su zatim, jedna po jedna, gubile dah i poziciju koju su privremeno zauzele, političke stranke koje su odbile pruženu ruku SDA.

Pritisci koji su projektovani da pocijepaju SDA su se vratili onima koji su ih inicirali. I pocijepali njih.

Najlošije je prošao SDP. Nedostatak vizije i političke hrabrosti je od stranke koja je mogla okupiti najjači politički blok u BiH, napravio gubitnika koji se reducira i kopni, i čija politička budućnost je potpuno neizvjesna.

Najtvrđi orah je bila koalicija „Šestorke“ u Sarajevu iza koje je, iz sebi znanih razloga, snažno stajala međunarodna zajednica. Bila je neophodna godina dana da dvojac Forto-Konaković ispiše zadaću, i dobije negativnu ocjenu partnera i javnosti. U tih dvanaest mjeseci nije prošao ni jedan mjesec bez većeg gafa i promašaja.

SDA je postupno, kroz niz formalnih i neformalnih kontakata i sastanaka, formirala kompleksnu koaliciju. Uz HDZ i SNSD koji su izbor hrvatskog i srpskog glasačkog tijela, na različitim nivoima su uz nas nezavisni poslanici, Stranka ZABIH, dio Nezavisnog bloka, dio ASDA, a okosnicu bošnjačko/bosanskog dijela koalicije čine SBB, DF i SDA. Vijeće ministara je formirano, PS BiH kompletirana i krenuli smo sa radom. Kantonalne skupštine planiramo tokom januara rekonstruisati na način da u njima obavezno budu SDA, DF i SBB. Za formiranje nove strukture Federalnog nivoa vlasti u koji će ući i DF cijenim da će biti potrebno par mjeseci.

Jačanju pozicije SDA je pomogao i Kongres stranke koji smo održali u septembru, i koji je odaslao poruku snage i jedinstva SDA. Oni kojima smeta stabilnost i snaga stranke su tražili „dlaku u jajetu“ pa su problematizirali cilj Programske deklaracije koji se ponavlja iz kongresa u kongres – da u naziv države BiH bude vraćena odrednica – republika. BiH funkcioniše kao republika, nismo monarhija, tako da je zaista bezrazložno i besmisleno praviti problem oko stava SDA da se to treba očitovati i u nazivu.

Kongresnim odlukama SDA je onemogućila kumulaciju funkcija i dugo zadržavanje na pozicijama predsjednika svih nivoa. Propisanim kvotama osiguran je prostor za mlade i za žene.

SDA je prvoosnovana politička stranka u Bosni i Hercegovini, za par mjeseci ćemo obilježiti 30 godina djelovanja. Imamo izrazite zasluge za odbranu, reforme i demokratizaciju zemlje koje sa pravom ističemo. Ali to, ma kako značajno bilo, neće biti dovoljno za očuvanje pozicije najuticajnije političke snage u BiH. Potrebna će biti nova vizija i nova energija koju mogu donijeti samo mladi ljudi.

Ko radi taj i griješi, a mi smo radili. Na greškama treba učiti. Trebamo se upitati – ima li i naše krivice u fenomenu opšteg ujedinjavanja protiv SDA u Sarajevu, koje je uključilo i međunarodnu zajednicu. U svemu lošem ima i ponešto dobrog – u Sarajevu SDA kreće u zanavljanje, u nova imenovanja i nove projekte. Moraćemo više poštovati struku, pažljivo birati kadrove koje imenujemo, korupciju sijeći u korijenu, ostvariti bolju saradnju sa međunarodnom zajednicom. Onako kako je to urađeno na državnom i federalnom nivou.

Politička kriza i blokade koje su obilježile 2019 su usporile, ali nisu zaustavile napredak BiH na njenom evropskom putu. U februaru je predan kompletirani set odgovora na Upitnik Evropske komisije, a krajem maja je Komisija saopštila svoje Mišljenje o zahtjevu BiH za članstvo u Evropskoj komisiji, koje je svojevrsna mapa puta sa detaljnom listom prioriteta koje moramo ispuniti u procesu pristupanja Uniji. Vijeće ministara je zatim usvojilo Akcioni plan za realizaciju 115 kratkoročnih prioriteta i aktivnosti na 691 usaglašenoj mjeri su u toku.

U 2020 godini možemo postići Status kandidata za članstvo u EU ukoliko dovršimo formiranje kompletne strukture zakonodavne i izvršne vlasti, dakle i nivo Federacije BiH, stvorimo pretpostavke za održavanje Izbora u Mostaru i usvojimo Nacionalni program za preuzimanje Pravne stečevine EU. Početak pregovora će biti teže postići, ali sav napor koji uložimo u ispunjavanje uslova definisanih kroz 14 prioriteta koji se odnose na Demokratiju, Vladavinu prava i Reformu javne uprave, će se direktno odraziti na unaprjeđenje svakodnevnog života građana.

Sredstva Instrumenata predpristupne pomoći EU – IPA 2. i Investicionog okvira za Zapadni Balkan će se također direktno odraziti na svakodnevni život građana. Sredstva za 2018 su odobrena, u pripremi su dokumenti za 2019 i 2020, tako da možemo računati na potporu od preko 300 miliona Eura. Ovim sredstvima je početa izgradnja međudržavnog mosta kod Gradiške, rade se pojedine dionice Koridora V-c, a u pripremi su projekti ruralnog razvoja, vodosnabdijevanja, modernizacije luke Brčko, poljoprivrede, zaštite okoliša….

Vijeće ministara je radilo smanjenim, entitetske vlade punim tempom, i rezultati rada, naročito ekonomski pokazatelji, su unatoč krizi – solidni. Treba uzeti u obzir i usporavanje privreda evropskih zemalja na koje se odnosi skoro 80% BiH izvoza. VM je postiglo sporazume kojima je zaokružen ciklus osiguranja proizvoda biljnog i animalnog porijekle na tržište EU, CEFTA, Rusije i Kine. Usvojeno je više od 30 finansijskih sporazuma sa evropskim finansijskim institucijama vrijednih preko milijardu KM, moderniziran je bankarski sektor, BiH je preuzela kontrolu nad „gornjim nebom“, potpisan je regionalni sporazum o roamingu, počela je sa radom 4G mreža itd. BiH je najmanje zadužena zemlja u regionu, naš dug je ispod 6 milijardi Eura, dug Srbije je premašio 25 a Hrvatske 40 milijardi Eura.

Prema izvještaju sigurnosnih agencija EU i SAD, BiH je sigurna zemlja koja ne predstavlja nikakvu opasnost za EU i Region, kredibilan partner u borbi protiv terorizma, zemlja koja u potpunosti ispunjava svoje obaveze u borbi protiv pranja novca i finansiranja terorizma. (moraćemo poslati ove izvještaje predsjednici Grabar-Kitarović i predsjedniku Macronu, da imaju jednu brigu manje).

BDP je porastao za 2,6%, depoziti za skoro 10%, krediti za 6,4%, devizne rezerve 7%, indirektni porezi za 4,6%, broj zaposlenih za 15.131 odnosno 3%, turizam je porastao za 11%, strane direktne investicije za 17% i iznosiće preko milijardu KM (rekordna godina, dobra je bila i 2018), prosjećna plaća je porasla za 4,2% (inflacija i porast cijena zanemarivi).

Prosječna plaća u BiH je iznosila 469,3 Eura. Poređenja radi – u Srbiji je iznosila 454,7 Eura, u Albaniji 423,1 Eura, u Makedoniji 409,8 Eura.

Federacija BiH je i u protekloj godini vukla zemlju naprijed – 80% stranih investicija i 90% turističkih noćenja je ostvareno u Federaciji. Slično je i sa izgradnjom – ugovoren je rekordan broj dionica autoputa na Koridoru Vc, završena je Prva dionica na magistralnoj cesti Stolac-Neum uključujući i probijanje tunela Žaba, krenulo se sa probijanjem tunela Hranjen prema Goraždu, osigurana su sredstva za početak gradnje brze ceste prema Travniku, počeli su pripremni radovi na izgradnji Termoelektrane Blok 7. u Tuzli, osigurana su sredstva i otvoren tender za izbor izvođača na probijanju tunela Prenj – najdužeg i najzahtjevnijeg tunela u Regionu itd.

Federacije će u slijedećih 10 godina biti najveće gradilište na Balkanu, otvaranjem izgradnje autoputa Sarajevo-Beograd će vrhunac gradnje biti lociran u 2023 i 2024 godinu. Tada će građevinska operativa u BiH trebati minimalno 4.000 uposlenika, od toga 200 inženjera, 180 poslovođa, a raznovrsnih mašinista, mehaničara i automehaničara preko 1.000. Ove brojke možemo postići samo snažnom saradnjom obrazovnih institucija i građevinskih firmi, kroz dualno obrazovanje i prekvalifikacije.

Federacija je nosila i teret migrantske krize, koja je stvarala poseban pritisak na Bihać i Hadžiće. Pred sami početak zime osigurane su alternativne lokacije za smještaj i siguran boravak migranata. Ovaj problem je od svih ostalih tretiran kao isključivo federalni i bošnjački. Začuđujući je nedostatak empatije prema izbjeglicama koji prolaze kroz iskušenje kakvo je ne tako davno iskusila polovina BeHa nacije. I spremnost da se ti ljudi, žene i djeca prepuste humanitarnoj katastrofi kakvu bi neumitno donijela bosanska zima.

Federalna vlada je posvetila posebnu pažnju zaslužnim grupama društva – penzionerima i demobilisanim borcima. Donesen je Zakon o pravima demobilisanih boraca, uvezan staž za 595 radnika, u potpunosti stabiliziran Zavod Penzijsko-invalidskog osiguranja.

BDP u Federaciji je prešao ciljanih 10.000 KM po stanovniku i bilježi povećanje od 4,8%, broj zaposlenih je povećan za skoro 10.000, nezaposlenost je smanjena sa 19,2 na 18,4%. Prikupljeni indirektni porezi su povećani za 3,5% a direktni su uvećani za skoro 200 miliona KM ili 6,5% u odnosu na 2018. Akumulirani deficit Zavoda PIO/MIO koji je prije par godina iznosio 226 miliona KM je u martu ove godine sveden na nulu. Očekujemo prvi godišnji suficit od preko 70 miliona KM. Prosječna primanja – plaća, topli obrok itd, su rasla za 4,8% i 20% su visočija od državnog prosjeka, penzije su porasle za 4,5%. Federacija BiH je bitno manje zadužena od ostatka države, vanjski i unutarnji dug iznose 5,35 mld KM, odnosno lako nosivih 24,4%.

Državni budžet, koji je usvojen prije par dana, je prvi put povećan u posljednjih 8 godina. Povećanje iznosi 16 miliona i uglavnom se odnosi na povećanje plaća uposlenih u policijskim agencijama na državnom nivou. Ovim je stvoren osnov za povećanje budžeta za 2020 u iznosu od 30 miliona KM čime će se stvoriti mogućnost za povećanje plaća u OS BiH i dodatna povećanja policajcima.

Povećanja Federalnog budžeta su značajnija – 50 miliona KM za demobilisane borce, 20 miliona za zaštitu porodice i djece, 30 miliona za konsolidaciju zdravstvenih ustanova, 7 miliona za povrataka, 15 miliona za stambeno zbrinjavanje mladih, 18,3 miliona za poljoprivredu, 21 milion za podršku nižim nivoima vlasti, 6 miliona za kulturu itd. Dakle – dodatnih sredstava za svaku navedenu stavku.

Cijenjeni prijatelji,

Ima još mnogo toga o čemu bi se moglo govoriti u ovom uvodu: o globalnim i regionalnim odnosima, o problemima u Aluminiju, Gikilu, rudnicima, o bolesnom BH pravosuđu i izvještaju Reinharda Priebe, o zastarjelom i nekvalitetnom obrazovanju koje su potvrdila nedavna PISA istraživanja itd. Ovaj uvod traje već skoro pola sata, tako da ću uskoro završiti i otvoriti prostor za vaša pitanja.

Osvrnut ću se još samo na najmaligniji i najteže rješiv problem Bosne i Hercegovine, ali i čitavog regiona – na odlazak mladih, obrazovanih ljudi. Cifre su, nažalost, depresivne. Prema zvaničnim podacima Eurostata, baziranim na broju radnih dozvola izdatih BH građanima u 32 zemlje Evrope, njih 228.230 je u posljednjih deset godina zasnovalo radni odnos u tim zemljama. Te brojke su se u prvim godinama kretale od 10 do 20 hiljada, u 2018 i 2019 su prešle brojku od 50.000.

Svake godine iz BiH iseli jedan manji grad, ali ne bilo kakav, iseli grad mladih, vitalnih ljudi. Sredstva koja društvo uloži u jednog obrazovanog čovjeka na različite načine iznose desetine hiljada KM, tako da siromašna BiH podupire razvijene privrede evropskih zemalja milijardama Eura. To je benefit za evropske zemlje. Štete za BiH su daleko veće, teško nadoknadive.

Prije par dana me novinar Klixa pitao da li se osjećam pobjednikom, s obzirom da su se ostvarili svi bitni planovi SDA u protekloj godini. Odgovorio sam da se osjećam kao neko koga su pokušali napraviti gubitnikom, ali nisu u tome uspjeli. Za pobjedu će trebati više.

U sljedećih osam do deset godina imamo šansu realizirati reforme koje nas čekaju na putu integrisanja u Evropsku Uniju i NATO savez, i time učiniti BiH stabilnom i prosperitetnom zemljom, izgraditi modernu saobraćajnu i energetsku infrastrukturu, bitno povećati broj uposlenih i nivo životnog standarda. Kada ovo uradimo, krenuće povratak ljudi u Bosnu i Hercegovinu.

Tada ćemo svi imati pravo da se osjećamo pobjednicima.

U sljedećoj godini trebamo napraviti prvi veliki korak u ovom smjeru. Sa takvim mislima i željama svim prisutnim čestitam dolazeću 2020 godinu.

Vama i vašim porodicama želim dobro zdravlje, mir i blagostanje. Sve najbolje!

Dnevni avaz