Punih osam godina, toliko je prošlo, od kada je Donji Vakuf, ali i čitavu BiH potresla vijest o nestanku 15-godišnje djevojčice Armine.
Po sjećanjima majke, Armina je tu večer sa prijateljicama izašla na druženje i nikada se nije vratila kući. Majka i danas čuva njen omiljeni parfem, uspomene, stari telefon i čeka da se njeno dijete vrati kući. Od Armine nit traga ni glasa, govori nam njena majka Nermina Kovač, koja se i dalje nada njenom povratku.
Dolazio je neki pjevač i pitala me da ide. Bila je dobar učenik. Otišla je. Svaki trag joj se izgubio. Nikad nisam dobila tačnu informaciju. Sve je bilo lažno. Nema nikad ništa. Gore se osjećam sad nego prvih dana. Znam da nije imala momka. Slušala me. Fino je učila. Imala sam nadu da će se pojaviti. Kako godine prolaze sve je teže – govori Nermina sa suzama u očima, u emisiji ‘Ispuni mi želju’ Hayat TV.
Godine prolaze, a o Armini nikakvih informacija. Majka čeka, a ona ne dolazi. Kaže da joj je svako kucanje na vrata stresno, te da mora piti tablete za smirenje.
Osam godina je prošlo. Zato i dalje čuvam ovaj telefon. I kad umrem čuvat ću ga. Ona zna ovaj broj. Ovaj smo telefon imali. Ne znam novi. Nemam ni Facebook. Ne znam na to. Znam se javiti. Nikada to neću prihvatiti. Jedina mi je želja da znam je li živa ili mrtva. Ne bih žalila umrijeti. Kad neko pokuca na vrata, to je stres. Pijem 3-4 tablete za smirenje. Ne bih mogla živjeti drugačije – govori Nermina.
Nakon pet dana nestanka, pronađena je jakna pored Vrbasa. Nermina je željela vidjeti, ali rečeno joj je da je jakna na analizi. Gubi se svaki trag. Živi od 100 maraka socijalne pomoći. Pored borbe za pronalazak kćerke, Nermina muku muči i sa domom, a tu su i problemi sa zdravljem.
Toliko mi je dodijalo živjeti od teškoće i stresa, od muke. U jednoj smo kući živjeli 20 godina i niko nas nije dirao. Zatim smo se preselili. Prodala se i ta kuća. Curica je nestala u martu. Rekla sam Bože uzmi me. Najsretnija bih bila da sam mrtva. Mislila sam kupiti drva da mogu prezimiti zimu. Imam problema sa kičmom. Psihički sam najgore. Da mi nije tableta za smirenje, ne bih normalna hodala – rekla nam je Nermina.
izvor: hayat.ba / mahalla.ba
