Kruščica brani svoje. Stop malim hidroelektranama. Rijeku ne damo. Pusti me da tečem. Ovo su poruke koje su danas poslate na obilježavanju godišnjice sprečavanja gradnje malih hidroelektrana na Kruščici, rijeci u selu nadomak Viteza.
Na današnji dan prije tri godine hrabre žene Kruščice u svom malom selu spriječile gradnju malih hidroelektrana. 500 dana i noći branile su je svojim tijelom. Policiji koja ih je pitala za ime i prezime odgovarale su: Ja sam rijeka. Danas pored rijeke, tabla na kojoj piše – Most hrabrih žena Kruščice, a na mostu performans u kom su simbolično pogažene mašine kojima je rijeka mogla biti zarobljena. Tri godine se bore za njenu slobodu i to je borba za sva prirodna bogatstva Bosne i Hercegovine.
“U svom tom proteklom periodu, 22 žene i jedan muškarac su završili na sudu. Sud je donio presudu žene i taj jedan muškarac su odslobođeni krivnje. Ne možete davati naša prirodna bogatstva, ne možete davati ni šume i rijeke, bez stanovnika koji žive tu”, kazala je Maida Bilal, predsjednica Udruženja “Bistro”.
I stanovnici opštine Konjic bili su danas tu. 150 kilometara su prepješačili članovi Udruženja građana Neretvica “Pusti me da tečem”, sa rozim karanfilima u rukama.
“Danas je časno biti na ovom mjestu, ne bih ovo mjetso danas dao ni za jedno mjesto u Evropi, toliko sam ponosan. Mi ćemo ovaj most proglasiti mostom hrabrih žena Kruščice. Nikad ove žene neće doživjeti torturu i ova će rijeka ponosno i časno teći”, kazao je Sead Haković iz UG Neretvica “Pusti me da tečem”.
U to ime simbolično su bacili roze karanfile u Kruščicu. Konjičani su došli ali mnogi koji su u ovoj bici trebali biti saborci pješadijsci – nisu bili tu. Mi ovu vodu ne pijemo, piju je u Zenici i Vitezu, ali naše je da je branimo, kažu žene koje se za nju bore, i podsjećaju: Mi vodu jedni od drugih donosimo – oni čiji su izvori presušili donose od onih čiji još uvijek nisu.
Nose vodu u kanisterima i dijele zebnju u vidu pitanja – dokle će je biti?
“Nama obećavaju 50 godina da će nam dati vodu za piće ali nikad se to nije desilo. 30 posto Kruščice je dobilo vodu, ali znate kako – nemaju ni pritisak dovoljan da im radi mašina za veš”, rekla je Tahira Tibolt, predsjednica Mjesne zajednice Kruščica.
Voda – sve što traže ovi mještani i srcem i pravnim putem.
“Pravna bitka još uvijek traje. Teška je iscrpljujuća, posebno za ljude koji imaju srce i žele nešto da postignu a procedure su takve da to traje”, naveo je Bruno Božić, advokat.
Kruščica, rječica u istoimenom selu čiji brojni mještani još uvijek nemaju pitku vodu postala je simbol ekološke borbe i osvještenosti. Hrabre žene Kruščice jednu važnu bitku su dobile, bitku da ova voda ne bude stavljena u cijev, ali borba sa investitorima koji ne planiraju da odustanu od gradnje MHE, još uvijek traje. One poručuju: Ovo je borba za život, borba za vodu koja je izvor života.
