Podmornica na daljinsko upravljanje naišla je na hobotnicu koja čuva jaja na stijeni duboko u kanjonu. Istraživači su joj se vraćali godinama. Kada su izbrojali, ispalo je 53 mjeseca čuvanja bez ijednog obroka.
Bila je pričvršćena za okomitu stijenu i čuvala je gomilu jaja.
Snimili su je i otišli dalje.
Ista jedinka, isto mjesto
Znali su da je ista jer je imala prepoznatljive ožiljke.
Od tog trenutka su joj se vraćali redovno, ukupno 18 puta tokom nekoliko godina.
Svaki put bila je na istoj stijeni, iznad istih jaja.
Jaja su s vremenom rasla i postajala prozirnija, a kroz opnu su se vidjeli mladunci.
Ona je bila sve mršavija, koža joj je gubila boju, a oči su joj postajale mutne.
53 mjeseca
Posljednji put viđena je 2011. godine.
Kada su sabrali vrijeme između prvog i posljednjeg susreta, dobili su 53 mjeseca, dakle 4 godine i 5 mjeseci neprekidnog čuvanja jaja.
Bio je to najduži period čuvanja potomstva zabilježen kod bilo koje životinje.
Za poređenje, kod plitkovodnih vrsta hobotnica taj period traje najviše nekoliko mjeseci.
Ista ženka praćena je 18 puta na dubini od 1.400 metara. Čuvala je jaja 53 mjeseca, što je najduže zabilježeno čuvanje potomstva kod bilo koje životinje, i za to vrijeme nije primijećeno da jede.
Zašto nije jela
Tokom svih posjeta nijednom nije viđena kako se hrani.
Hobotnica koja čuva jaja ne smije ih ostaviti, jer bi ih odmah pojeli drugi stanovnici dubine.
Ne smije ni prestati puštati vodu preko njih, jer bi se ugušila i prekrila naslagama.
Zato ostaje na mjestu do kraja, trošeći vlastite zalihe.
Zašto tako dugo
Objašnjenje je u temperaturi.
Na toj dubini voda je stalno hladna, oko 3 stepena.
Sve se odvija sporije, pa i razvoj mladunaca u jajima traje godinama umjesto sedmica.
Zauzvrat, mladunci se izlegu razvijeniji i spremniji nego kod plitkovodnih vrsta.
Kada su istraživači posljednji put došli, na stijeni su zatekli samo prazne opne jaja i nekoliko ostataka. Hobotnice više nije bilo.
┈➤ Program N1