Pandemija koronavirusa pokazala nam je da ne trebamo biti zabrinuti samo zbog virusa koji su nam već poznati – naučnici i liječnici moraju tražiti nove varijante koje trenutni testovi ne mogu otkriti i koji bi nas mogli uhvatiti nespremne.
Postoji nekoliko načina za otkrivanje novih virusa koji bi mogli predstavljati opasnost za naše zdravlje. Praćenje bolesti u životinja, na primjer, moglo bi nas pripremiti na viruse koji mogu prijeći sa životinja na ljude, piše Science Alert.
Nažalost, to podsjeća na traženje igle u plastu sijena. Neće svi životinjski patogeni zaraziti ljude.
Istraživači sa sveučilišta Yale razvili su novi test, u kojem bi bris nosa mogao signalizirati prisutnost nepoznate opasnosti koja se pojavljuje u populaciji, bez da direktno detektira sam virus.
Inicijalni testovi pokazuju da bi se moglo raditi o brzom i efikasnom načinu da se pronađe skrivene viruse koje bismo inače mogli previdjeti.
“Iako bi testiranje životinjskih ili ljudskih uzoraka moglo identificirati nepoznate viruse, ovaj pristup ne identificira viruse koji mogu izazvati bolest u ljudi”, pišu istraživači. “Traženje neobjašnjenih zaraza fokusirano je na ljudske patogene, no viruse u nastanku moglo bi otkriti prekasno – nakon što epidemija već krene.”
Nova studija razrađuje prethodna istraživanja tima, u kojima su promatrali anomalije u rezultatima testova brisa nosa koji su već uzeti pacijentima za koje se sumnjalo da imaju neke respiratorne infekcije.
Tipični testovi brisa nosa otkrivaju oko 10-15 poznatih virusa, no ranija istraživanja pokazala su da u nekim slučajevima još uvijek postoje dokazi da se tijelo bori protiv zaraze, iako nijedan virus nije otkriven testom. Konkretno, mogle su se otkriti visoke razine antiviralnog proteina imena CXCL10 koji stvara ovojnica u nosu.
U novoj studiji istraživači su temeljito genetski sekvencirali stare uzorke brisa nosa (kojima se otkrio taj protein), i našli prisutnost rijetkog virusa influenze, naziva influenza C. Istim procesom tim je pronašao četiri slučaja covida koje originalni test nije prepoznao.
Tipična bolnica svakog tjedna obavlja stotine briseva nosa kojima se neće prepoznati nijedan virus, no prisutnost proteina CXCL10 mogla bi značiti da je tijelo osjetilo prisutnost virusa, što znači da se taj bris mora temeljitije testirati.
Drugim riječima, čak i ako uzorci ne prikažu prisutnost virusa, reakcija ljudskog tijela može nas upozoriti na nove varijante koje još nisu zabilježene. Mnogi virusi koji u nastanku mogli bi na ovaj način biti otkriveni, kažu istraživači.
To znači da bi traženje proteina CXCL10 moglo izolirati one uzorke koje treba dalje testirati u potrazi za nepoznatim virusima. Točnost ne bi bila stopostotna, no efikasnost u potrazi za novim zarazama bila bi znatno poboljšana.
“Ovaj pristup oslanja se na to da imunološki sustav prepoznaje značajke koje dijele mnogi virusi i prema tome ne zahtijeva nikakvo prethodno znanje o patogenu”, pišu istraživači.
Buduća istraživanja mogla bi se fokusirati na druge proteine koji imaju istu povezanost, kao i na to kako bi bakterije u nosu mogle upućivati na prisutnost virusa.
“Pronalaženje opasnog novog virusa je kao traženje igle u plastu sijena”, kaže imunobiologinja Ellen Foxman, iz Yale škole medicine u američkoj državi Connecticut. “Pronašli smo način da značajno smanjimo plast.”
Program N1
