Zemaljski muzej BiH trebao bi od proljeća ove godine, nakon višegodišnje pripreme, postati bogatiji za iznimno vrijednu izložbu – “Bosna i Hercegovina u prahistorijsko doba”, prijeratnu najveću postavku Odjeljenja za arheologiju koja već pune tri decenije zbog neuslovnosti tog dijela muzejskog objekta nije dostupna javnosti.
Razlog za to bila su u ratu nastala oštećenja galerijskih prostorija koje su bile dom postavke o prahistoriji. Krov je prokišnjavao, u lošem stanju bila je drvenarija, kao i stropno slikarstvo, najbogatije u cijelom muzejskom kompleksu.
Zahvaljujući sredstvima iz Specijalnog fonda američkih ambasadora, sva oštećenja su proteklih godina popravljena te je jedna od najvećih postavki Muzeja spremna za “useljenje”.
Zamjenica direktora i arheologinja Zemaljskog muzeja BiH Andrijana Pravidur istaknula je da je sav arheološki materijal za izložbu izdvojen te je u toku njegova konzervacija i restauracija. Nužni je to proces prije nego što svaki pojedinačni artefakt ne nađe trajno mjesto u izložbenim virtinama.
– Pri kraju smo cijelog posla i nadamo se da bi do proljeća mogli ostvariti uvjete za otvaranje izložbe. I mi smo dosta nestrpljivi, a vjerujem i mnogi naši posjetitelji koji nas prate – kazala je.
Pravidur naglašava da obiman konzervatorski i restauratorski tretman svakog pojedinačnog artefakta zahtjeva vrijeme, posebno uz nedostatak dovoljnog broja stručnjaka za taj posao.
Ona podvlači da je zadnji stalni postav te izložbe urađen na stogodišnjicu Muzeja 1988. godine te da je to jedina stalna postavka koja od rata do danas nije otvorena.
– To je veliki minus ne samo za institucije, nego i Bosnu i Hercegovinu, pa i širu regiju, ali i za muzejski sadržaj čijim su nedostatkom oštećeni posjetitelji – kazala je.
Prahistorijska zbirka, kaže, najveća je zbirka i kolekcija na Odjeljenju za arheologiju i broji približno oko sto hiljada inventarnih jedinica.
– U stalni postav onog što je do sad izdvojeno ići će oko 3.000 eksponata i to onih najprepoznatljivijih, najlukzsuznijih i najboljih koji nas kulturološki zapravo određuju kao Bosnu i Hercegovinu u Evropi i regionu. Pogotovo stručnjaci širom regiona prepoznaju nas kao takve, budući da imamo nekih povijesnih kultura koje su označile kulturološki razvoj čovjeka ne samo u BiH nego i u širem regionu – mišljenja je Pravidur.
Izložba će u osvježenom, novom konceptu biti predstavljena javnosti. Pored onih koji su otprije poznati posjetiteljima i stručnoj javnosti, bit će izloženi i manje poznati artefakti koji su se do sada čuvali u depou.
– Postavkom ćemo naglasti baš ono što nas kulturno određuje, a to je poznata Butmirska kultura, zatim područje Glasinca, Donja dolina, veći dio Hercegovine u različitim vremenskim periodima. Želimo pokazati da svijet ne polazi od nas i da su tu nekada živjeli ljudi koji su bili itekako sposobni, što posebno vidimo po svim tim izrađevinama u keramici ili metalu. Oni su bili veliki majstori i iznimni stručnjaci, iako ljudi danas imaju percepciju o njima kao o nekim plemenima. Upravo to pokušavamo izbiti iz diskursa – podvukla je.
Ljudi iz prahistorije, pojašnjava, bili su jako civilizirani i odlikovala ih je borba za život, što ugodniji, bolji i ljepši, a to su težnje i današnjeg savremenog čovjeka.
– Ovom izložbom bi zapravo htjeli kroz taj koncept svakodnevnog života, objasniti život čovjeka u prahistoriji – ustvrdila je Pravidur.
Centralno mjesto u galeriji Odjela za prahistoriju pripast će drvenom čamcu iz Donje doline, jednom od rijetkih koji su sačuvani na području regiona, a vrijednim posebno zbog dužine od čak 12,5 metara. Dominirat će paviljnom jer će uz pomoć sajli biti postavljen da visi sa plafona.
Rad na tom iznimnom eksponatu bio je veliki konzervatorsko-restauratorski projekat na kojem su radili stručnjaci konzervatori iz svih laboratorija, zajedno sa tehničkim osobljem Zemaljskog muzeja BiH.
– Čamac je u dosta dobrom stanju. Naši konzervatori i restauratori su završili veliki posao te je čamac na neki način osvježen, a time su se ujedno stekli uvjeti da bude sajlama vezan za strop. To će biti i jedan od zanimljivijih detalja u stalnom postavu i stvoriti sasvim drugačiji ambijent cijele izložbe – zaključila je Pravidur.
Projekat preventivne konzervacije muzejskih zbirki provodi se u dvije faze, a kompletna finansijska sredstva obezbjeđena su iz Specijalnog fonda američkih ambasadora za zaštitu kulturne baštine. Implementaciju provodi Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika zajedno sa stručnjacima iz Zemaljaskog muzeja i uz konsultacije kolega iz muzeja Louvre i Smitson institucije.
Upravo je kroz taj projekt završena restauracija krova iznad paviljona za Arheologiju, vodovodnih i električnih instalacija te prozora i vrata, kao i oslikavanje stropa.
FENA
