Najveći domet 20 godina od Dejtonskog sporazuma: “Dobro je, ne puca”!

Danas se navršilo 20 godina od parafiranja Dejtonskog mirovnog sporazuma za BiH. Potpisi političara završili su na dokumentu koji je okončao krvavi rat, masovna ubistva, protjerivanja ljudi, silovanja. Prošlo je 20 godina, a pitanje je isto kao i 21. novembra 1995. godine. Kada će, ljudi imati državu u kojoj će se moći normalno živjeti?

Nakon 20 godina svima je jasno da sporazum kojim je okončavan rat, ne daje mogućnosti za izgradnju bolje budućnosti. Nakon dvije decenije nema snage u BiH da tri naroda dogovore rješenja,  koja se neće zvati po malom gradiću iz SAD-a poznatom po vojnoj bazi i sporazumu koji je “zavezao” BiH u “ludačku košulju”.

Dvadeset godina nakon sporazuma iz Dejtona BiH je najkomplikovanija zemlja na svijetu. Nagomilana birokracija “pojede” sve pare, pa ih tako malo ostane za radna mjesta, penzionere, obrazovanje, zdravstvo …..

Rezultat sporazuma: Masovan odlazak mladih

Iako po prirodi optimisti, Bosanci i Hercegovci, sve teže podnose izjave političara da je Dejton dobar jer je donio mir. Sve teže podnose činjenicu da promjena na bolje nema. Dvadeset godina od Dejtonskog parafa, sve više ih se odlučuje otići u inozemstvo. Odlaze ljekari, inženjeri, profesori, IT menadžeri, studenti, medicinski tehničari, vozači kamiona, zidari, pekari, frizeri, novinari, …… svi koji imaju priliku.

Oni koji ostaju, kao da su omađijani, ne vjeruju da mnogo toga mogu promijeniti – na izborima. Ali, promjena nema. Zaokružuju već 20 godina iste i žale se na vlast.

Za “Dejton” danas samo oni koji su se najviše “okoristili u 20 godina!

Iako Dejtonski sporazum ne daje nadu za boljitak u zemlji, ipak ga se svi slijepo drže, ili ga krše, kako im kada odgovara. Najveći zagovornici “izvornog Dejtona” u manjem entitetu su upravo oni koji imaju najveće kuće, najveće plaće, najskuplje automobile, najudobnije političke fotelje, državne, entitetske. Ubijede nekako ljude, od izbora do izbora, da će samo “Dejton” donijeti švicarski standard, da će biti posla za sve i penzija od kojih se može pristojno živjeti.

Političari nas često bombardiraju obećanjima o promjenama, a kada imaju priliku da to urade, zakažu. Svoju vlast obilježili su zapošljavanjem familije, pljačkanjem firmi i obećanjima, posebno u Republici Srpskoj, da će sve biti bolje kada se ne bude živjelo prema pravilima iz Dejtona. A sa prekrštenim prstima iza leđa mole se da sve ostane kako jeste.

To je nama Dejton dao!

Dvadeset godina nakon parafa u Dejtonu, BiH nikada nije bila bliža EU integracijama. To kažu političari, ali tek treba da se vidi kako će se oni ponašati onog momenta kada budu “morali” provoditi reforme, i zakonodavstvo države prilagoditi evropskom. Mnogi se plaše da će opet sve ostati na deklarativnoj spremnosti za evropske integracije, dok se u suštini ništa neće promijeniti.

U godini kada se, kao o velikom uspjehu govori o Dejtonskom sporazumu, BiH ima najveći stepen nezaposlenosti u Evropi. Penzioneri žive ispod svakog dostojanstva. Redovi u javnim kuhinjama su predugi. Premalo je novih radnih mjesta. Plaše se radnici da će im novi Zakon o radu oduzeti i ono malo prava koja imaju. Previše je onih koji rade na crno. Očajni ljudi su umjesto na ranim mjestima u kladionicama. Tamo još vide koliko toliko nadu.

Obrazovanje je rasparčano. Znanje koje učenici stiču sve je slabije. Dvije škole pod jednim krovom postale su normalna stvar. Za pare dobiješ diplomu koju hoćeš. Ne moraš uopće dolaziti, škola šalje diplomu na vrata. Mnogo je privatnih univerziteta koji svake godine proizvedu hiljade diplomiranih neznalica, koji se, nesposobni za ono što im piše u diplomi, često bave politikom.

Kriminal cvjeta. Ratni zločinci hodaju ulicama. Huligani teroriziraju pošteni svijet, otimaju i kradu. Pljačkaši, vitlajući oružjem, pljačkaju banke. Svi su nesigurni. Lete u zrak automobili. Odjekuju bombe i rafalna vatra. Nacionalisti su se raspojasali. Prijete i galame. Ekstremisti su došli na svoje jer razjedinjene sigurnosne strukture ne mogu da im stanu u kraj. Bugojno, Zvornik i Sarajevo imaju svoje terorističke napade. Samo je pitanje, kako sada stvari stoje, koji je grad/mjesto sljedeći na listi.

Pa sad ti “slavi” domete Dejtonskog sporazuma? Jer, i to što se govori da barem ne puca, nije više istina!

 

izvor:bhrt

 

 

Facebook
Twitter
X
WhatsApp
Telegram
Email
Print