Najstariji pastir u BiH je posljednji čuvar svog zavičaja, u Rostovu čuva svoje ovce i dočekuje rijetke posjetioce

Odavno su bh. gradovi tijesni, a sela pusta. U pojedinim ruralnim predjelima rijetko je broj stanovnika dvocifren. Ali upravo takva mjesta čuvaju najljepše priče. U pustom Rostovu, pronašli smo najstarijeg ovčara u Bosni i Hercegovini.

Planinski prevoj Rostovo, nekada je bilo naseljeno mjesto između Bugojna i Travnika, danas je gotovo potpuno pusto. Mlađi su otišli, starijih više nema. Tu je samo ovčar, 91-godišnji deda Nedo Milutinović. Posljednji čuvar svog zavičaja, proljeća, ljeta i jeseni provodi na svojoj očevini, čuva svoje ovce i čeka rijetke posjetioce.

“Došli su zadnji dani, dok sam ja slab. Mojih godišta ovdje nema, samo ja, sve pomrlo. Ja idem ovdje preko ljeta do zime, onda odem dole u kuću u Čipuljiće, baba je dole, dođu sinovi u posjetu, dođe neko me posjeti i tako to, ali neobično je”, rekao nam je Nedeljko Milutinović.

Svoje rodno mjesto nije mogao napustiti, iako je imao prilike. Prisjeća se kako je nekada bio među najvećim domaćinima u selu, ali ratovi su ostavili traga. Ali i pozne godine su učinile svoje, pa se i broj ovaca koje čuva smanjio.

“Imam sada 70, imao sam više, ali ratovi pojeli, imao konje, volove, sve.. Htio sam i traktor da nabavim. Otac mi je imao i dedo, ali nisu imali kao ja. Ja sam čovjek snalažljiv, znam gdje se gubi gdje se dobija”, dodao je Milutinović.

Sebe bi izgubio, kaže, kada bi ostao bez svoje zemlje. Zbog toga je nikada nije želio prodati i nastaviti život u gradu. Ni u školu nikada nije išao, sam je naučio čitati i pisati slova. Ali najbolje pročita ljude. Kaže, žao mu je što su se iskvarili, a možda je to i najveći razlog zašto se osamio.

“Biste li vjerovali da zna bolje životinja nego narod? Životinja jedna drugoj leti, a narod rastaje se, i hoće diobe. Kakve diobe? Kako Švabe, svako naš kad ode tamo da zaradi grdne pare, dadnu mu i pomoć, kako oni mogu tako, trebamo i mi. Bolja je životinja nego narod. I složnija i pametnija”, naveo je Milutinović.

Zbog toga, lipi brko, kako su ga u mladosti zvali, odavno ne čeka nikog. Ko hoće, dođe mu u posjetu, a uglavnom su to sinovi i unuci. Svoje dane provodi uz svoje ovce i pse Bokija, Zelu i Belu, koji su mu zasigurno tri najvjernija prijatelja.

Najstariji pastir u BiH je posljednji čuvar svog zavičaja: U Rostovu čuva svoje ovce i dočekuje rijetke posjetioce

 

Program N1 

Facebook
Twitter
X
WhatsApp
Telegram
Email
Print