Iako prvotno brutalno gušen, pokret je vjetar u leđa dobio početkom Prvog svjetskog rata kada su se, u nedostatku muške radne snage, počeli razbijati seksistički stereotipi. To se razdoblje naziva feminizmom prvog vala kojemu je u cilju bilo priskrbiti ženama mogućnost raspolaganja i nasljeđivanja imovine, sklapanja poslova te jednakost u vidu svih političkih prava. Tako je u Britaniji 1918. Parlament donio zakon koji je donio bolji položaj ženama, a 1928. su politički potpuno izjednačene s muškarcima. U SAD-u su u svim državama žene dobile pravo glasa 1920. godine.
U današnjem svijetu teško je zamisliti da žene prije nisu imale takve mogućnosti, a pogotovo da nisu imale pravo glasa – koje je u Jugoslaviji usvojeno 11. augusta 1945. godine.
Zanimljiva je činjenica da Britanija i SAD nisu bile zemlje predvodnice te da su inovativnije države od njih bile, primjerice, Novi Zeland, koji je puno pravo glasa ženama dao već 1893. godine, ili Danska te Island gdje su ti zakoni usvojeni 1915. godine. Južna Afrika pravo je uvela 1930. godine, ali samo za bijele žene – većina crnaca te crnkinje takvu privilegiju nisu imali.
Portugal je ženama pravo glasa dao 1931. godine, ali s ograničenjima prema razini obrazovanja. U kronologiji ženskog prava glasa možda najviše čudi Švicarska – zadnji je kanton Federalni Vrhovni sud prisilio prihvatiti opće pravo glasa tek 1990. godine!
