U zadnjim godinama XVII i početkom XVIII stoljeća, u Evropi dolazi do snažnih geopolitičkih i vojnih promjena. Prevlast gube neke do tog vremena najjače evropske sile, a izdvajaju se nove države. Stvaraju se novi diplomatski odnosi pod imenom „Evropska ravnoteža“. U tome su veliki udjel imale Austrijska monarhija i carska Rusija.
Teški ratovi koje je već oslabljeno Osmansko carstvo vodilo tokom XVII ( Kandijski rat, Bečki rat) i početkom XVIII stoljeća ( Mletačko- austrijsko- osmanski rat) uzrokovali su produbljivanje krize koja je uveliko potresala cijelu državu. Zbog nedostatka vojnih uspjeha povećavaju se poreska opterećenja proizvodnom stanovništvu, pored redovnih uvode se i vanredni porezi, što izaziva još jače nezadovoljstvo. Zaoštravanje finansijske situacije dovelo je do nestabilnosti funkcionisanja državnih institucija.
Takođe, zaostalost timarsko- spahijskog sistema uvjetovala je i neizbježnu ekonomsku krizu. Otpor prema centralnoj vlasti zahvatao je sve šire mase na prostorima cijele Države.
Naročito ozbiljna situacija bila je u Bosni. Po okončanju Bečkog rata ( 1683 – 1699 god.) i mirovnog sporazuma u Sremskim Karlovcima, koji je zaključen tako da je svaka strana zadržala one teritorije koje je u tom trenutku držala, Osmansko carstvo je izgubilo sve posjede sjeverno od Dunava, osim Banata. Svi posjedi u Slavoniji, Lici, Krbavi i Dalmaciji su oduzeti od Bosanskog ejaleta. Iz njegovog sastava izdvojena je i skoro cijela teritorija Cerničkog, Požeškog i Ličkog sandžaka, te dijelovi Kliškog i Hercegovačkog sandžaka. Samim tim, Bosanski ejalet postaje najzapadniji i najistureniji dio Osmanskog carstva
Uvidjevši važnost Bosanskog ejaleta, Porta je naložila povećavanje broja kapetanija kako bi povećala sigurnost ove najzapadnije provincije Osmanskog carstva. Brojnost i disciplina vojnih rodova činili su Bosanski ejalet značajnom odbrambenom zonom prema susjednim zemljama. No, poučeni iskustvima iz prethodnih ratova, Bošnjaci nisu imali veliko povjerenje u Portu. Naime, iako je na prostorima Bosanskog ejaleta nakon Požarevačkog ugovora nastupio period relativnog mira, Bošnjaci su za račun sultana ginuli na frontovima daleko od svojih domova. Tako je na ruski front poslano oko 10 000 Bošnjaka, od čega je samo mali broj preživio. Osim razočarenja zbog gubitaka, oni sa sobom nose i osjećaj da osmanska država o njima nije vodila dovoljno računa i da su ostali prepušteni sami sebi. Takvo mišljenje se prenijelo i na ostale stanovnike Bosanskog ejaleta. Svi ovi razlozi utjecali su na početak formiranja vlastitog nacionalnog identiteta kod Bošnjaka i razvijanje svijesti o Bosni kao njihovoj domovini, mada to ne znači da su bili nelojalni Osmanskoj državi, ali više nisu bili sigurni da će ih ona uspješno braniti.
Banjalučka čaršija
Period kratkog mira na prostorima Bosanskog ejaleta ubrzo je bio okončan i Austrijanci su počeli na granicama Bosne vršiti veliku koncentraciju svojih snaga. Bečki dvor je to učinio pozivajući se na međudržavni ugovor sa Rusijom iz 1726. godine, po kome su Beč i Petrograd bili u međusobnoj obavezi da se pomažu u slučaju rata, a pošto je Rusija od 1736. godine već bila u ratu sa Osmanskom imperijom, car Karlo VI je bez ikakvog povoda, vođen isključivo željom za daljim teritorijalnim proširenjem 14. jula 1737. godine objavio rat Porti.
Muslimansko stanovništvo svjesno je da će doživjeti sudbinu svojih sunarodnika koji su donedavno živjeli na prostorima Ugarske, Like, Slavonije i Dalmacije, koji su bili prisiljeni ili da napuste svoja rodna mjesta ili da se pokrste. Upravo to je bio razlog brze i efikasne mobilizacije Bošnjaka u cilju odbrane domovine i biološkog opstanka.
Ključna bitka koja je imala presudan utjecaj, ne samo na na cjelokupan ishod austro- osmanskog rata, nego ujedno i događaj koji je označio prelomnu tačku u razvijanju patriotske svijesti kod Bošnjaka, vođena je 4. avgusta 1737. godine, nadomak Banja Luke.
izvor:kameni-spavac.com
