U petak 28. jula 2023. godine u svojstvu izaslanika reisu-l-uleme, muftija Nusret-ef. Abdibegović je održao hutbu na musalli u Donjem Kamengradu. Hutbu prenosimo u cjelosti:
Musalla
„Bože naš, podari nam Svoju milost i uputi nas na razboritost u našim poslovima“ (Kehf, 10.)
Svaki čovjekov izlazak u prirodu, kućno dvorište, bašču, poljanu, proplanak, šumarak, planinu i musallu iznova mu otvara nove vidike, daruje i donosi nove spoznaje i nova saznanja. U prirodi se kontinuirano događaju promjene. Zato, ona, priroda, najvjernije oslikava svemoć Gospodara, kao Stvoritelja, Koji sve stvara.
Stvorio je Nebo iznad glava naših, Zemlju ispod nogu naših, podario nam ajete svuda oko nas, a u skrivenom čovjekovom srcu odredio da se gnijezdi željena spoznaja i vjera u Jednog Boga. To stanje čovjeka čini prirodnim i vraća ga u njegovu „fitru“. Zato priroda čovjeka svojim mnogobrojnim ajetima najvjerodostojnije upućuje i vodi ka Bogu.
Čovjekov susret i razgovor s drugim čovjekom, insanom, treba ga svaki put iznova ispuniti, obogatiti novim vrijednostima i radostima jer sretnost dolazi od susreta. A jesmo li baš uvijek sretni nakon susreta sa nekim? Danas imamo razloga da budemo sretni, jer smo tu u prirodi, u Donjem Kamengradu, na musalli u Sanskom Mostu i upućeni smo jedni na druge. Okupile su nas zajedničke ideje i zajednički ciljevi, a oni su: Islam, vjera u Jednog Boga, ljubav prema domovini Bosni i Hercegovini, bogata i raznovrsna povijesna zbilja bosanskog društva, te tradicija i kulturno naslijeđe našeg naroda, a posebno čuvanje, sjećanja na tradiciju ovog kraja vezanog za historijski događaj klanjanja prve džume namaza ovdje na musalli.
Povijesna zbilja u sebi uvijek krije veliku povijesnu mudrost, a mudrost čovjekove spoznaje se ne ogleda samo kroz različite interpretacije istine, dunjalučkog postizanja pravde i uspostave mira među ljudima i narodima. Kroz povijest nemoćni i slabi su bili uskraćivani univerzalnih ljudskih prava i vrijednosti. Zato neki smatraju, misle, da se suština spoznaje i njene mudrosti postiže kroz čovjekovu budnost i njegov postojani hod kroz talase uzburkanog života.
Istinska spoznaja se postiže iznutra, unutarnjim pročišćenjem i prosvjetljenjem. Stoga, treba znati i usvojiti razlikovanje sveto od profanog, duhovno od materijalnog, vječno od prolaznog, istinsku vjeru od nevjere, dobro od zla, korisno od štetnog, ljubav od mržnje, radost od tuge i nadu od beznađa. Na tim osnovama i relacijama treba tražiti ispunjenje lične satisfakcije za život na ovom svijetu. To potvrđuju riječi Uzvišenog Allaha:“ Tako mi vremena, čovjek, doista, gubi, samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje.“ ( Asr, 1-3.)
Duhovno čovjekovo uzdizanje otpočinje namazom, kao njegovim fizičkim spuštanjem na sedždu. Sedžda jeste najniži fizički položaj čovjekova tijela, ali je u duhovnom i sadržajno-suštinskom smislu najuzvišeniji čin kojeg čovjek može učiniti i demonstrirati. Mi danas na musalli u Kamengradu, sedždom povezujemo i potvrđujemo dva prihvaćena emaneta. Emanet kojeg je preuzeo čovjek i emanet koji je povjeren Zemlji. Zemlja je od Boga prihvatila i preuzela dva emaneta, prvi da ona čovjeku bude postelja, kolijevka, kako bi na njoj živio, radio i egzistirao, i drugi, da svojim izdašnim plodovima hrani čovjeka, da ne bude gladan. A čovjek, neznalica, silnik, kako ga Kur'an opisuje, prihvatio je emanet da na toj istoj Zemlji Bogu sedždu čini i tako Mu zahvaljuje.
Ljudski broj, masovnost, populizam i mnoštvo odvode čovjeka u zabludu i stranputicu. Kur'an nas na nekoliko mjesta upozorava na tu pojavu riječima :“ Većina ih ne zna, većina ne shvata i većina ne razumije.“ U broju i populizmu se krije prenaglašen sindrom izdašnosti koja se temelji na dekoraciji i vizuelizaciji. Nešto slično morskoj pjeni koja u istom trenutku nastaje i nestaje.
Ne smijemo smetnuti sa uma, eventualnu dunjalučku zamku, da nas radost iščekivanja budućih, dragih i željenih događaja nesvjesno i nemarno vode ka radovanju, ličnom koncu našeg života. Radujemo se da steknemo djecu, unučad, da se zaposlimo, da se oženimo, da dođemo u domovinu i sl. Time se ustvari radujemo prolaznosti i kraju našeg života. A ljetno sunce koje grije podsjeća nas na Božiju milost i vrijeme kada je potrebno da sazrijevaju usjevi i mubarek plodovi jer slijedi jesen i zimski period, period prirodnog mirovanja Zemlje. Valja za taj period obezbijediti zalihe hrane. No, ljudi su taj vremenski period pretvorili i planirali za vrijeme ličnog uživanja i provoda.
Zato je potrebno da danas ovdje i sada spuštamo čelo i nos, dlanove naših ruku, koljena i vrhove nožnih prstiju na sedždu, na Zemlju, slaveći tako Allaha. Pa šta je čovjek, ako ne veliča Allaha, nego, praška zemlje koju na kraju vjetar raznese.
Danas smo tu takođe da pokažemo i potvrdimo ljubav prema našoj domovini Bosni i Hercegovini, kao i njenim povijesnim i historijskim tokovima, te osobnu, ličnu privrženost zavičaju, rodnoj grudi.
Bože naš, podari nam da Te vjerujemo, slavimo i da činimo dobra djela, jer Ti od Svojih robova primaš samo dobra djela. Amin!
Uzvišeni Allahu, podari nam da govorimo, radimo i živimo za istinu i usadi u naša srca strah od Tvoje ljutnje i srdžbe. Amin!
Bože naš, podari nam da budemo umjereni u zdravlju i bolesti, siromaštvu i bogatstvu, poteškoćama i olakšicama, te ne dozvoli da nas sa Tvog Puta zavedu tuga i iskušenja. Amin!
Uzvišeni Allahu, Ti znaš sve vidljivo i nevidljivo, poznato i nepoznato, Svojom moći upravljaš stvorenjima, zato Te molimo podari nam da na ovom svijetu živimo onako kako je u Tvom znanju dobro za nas, a da ovaj svijet napustimo onda kada bude dobro za nas. Amin!
Molimo Te, Bože naš, pomozi nam da na rodnoj nam grudi sačuvamo Islam, muslimane i mir među ljudima. Amin!
O, Bože naš, ukrasi nas vjerom u Tebe i sačuvaj nas od stranputice i zablude. Amin!
+2
Sve reakcije
23
