1946. je jedan pariški inženjer predstavio skandalozan kupaći kostim za dame: bikini koji na plaži i bazenu zapravo više pokazuje nego što skriva. A zbog svojih dimenzija je uvek uzbuđivao “čuvare morala”.
Luj Rear, mašinski inženjer nije mogao da nađe profesionalnu manekenku koja bi pristala da obuče njegovu kreaciju, tako da je za prezentaciju svog novog kupaćeg kostima početkom jula 1946. morao da angažuje
Luj Rear i bikini
striptizetu Mišelin Bernardini. Naziv kostima nije slučajnost: samo četiri dana ranije, Amerikanci su izveli prvi atomski test na pacifičkom atolu Bikini. Tamo je detonirala atomska bomba od 23 kilotone – ali učinak koji je imao novi kupaći kostim iz Pariza na čitavu svjetsku javnost je bio veći.
„Zabranjena zona” – bikini
Rear se nije prevario: toliko gole kože je za ono doba bilo previše. Samozvani čuvari morala su smatrali da pristojna žena, samo godinu dana nakon kraja Drugog svetskog rata, treba da nosi suknju, a ne da tako besramno pokazuje svoje čari.
Mada je ova kreacija odmah izazvala veliku pažnju, bikini je još dugo bio “zabranjena zona” i za javnost i za “pristojnu” štampu. Čak i poznati modni časopis Vog dugo nije htio da objavljuje slike foto-modela u takvim besramnim kostimima. Ali bilo je sve više poznatih žena koje se nisu stidile da se pojave u bikiniju, od Merilin Monro pa do Brižit Bardo.
Bond djevojke – Ursula Anders (lijevo) i Hale Beri
„Dr. No bikini”
1962. je u bioskope došao prvi film o legendarnom britanskom agentu Džejmsu Bondu, “Doktor No”. Za mnoge najuzbudljiviji momenat je bio kada Ursula Andres izlazi iz vode – samo u bijelom bikiniju.
Taj “Dr. No bikini”, je konačno otvorio vrata tom oskudnom kupaćem kostimu tako da su i muževi pristajali da njihove zakonite žene “tako nešto” nose na plaži. Poenta je zapravo – žene su u tim šezdesetim definitivno prestale da bilo koga pitaju šta smiju da nose. Došla je anti-bebi pilula, minići, a i bikiniji su postajali sve odvažniji: pojavio se i “trikini” – dijelovi su se lijepili na ključna mjesta, a ubrzo i monokini. Žene su se osjećale slobodnim da pokažu gotovo sve.
Bikini osnovna oprema svake žene
Da li zbog AIDS-a ili povratka u konzervativnost, u međuvremenu su i plaže postale mnogo “moralnija” mjesta nego što su bila u osamdesetim. Ali, fascinacija bikinijem nije prestala, a u osamdesetim i devedesetim vrhunac neke modne revije nije bila vjenčanica, nego bikini i moda za plažu. Manekenke više nije trebalo tražiti u polusvijetu: superzvijezde modnih pista poput Klaudije Šifer, Linde Evanđeliste ili Naomi Kempbel su se otimale da im pripadne čast, da na kraju revije prošeteaju sa minimalnom količinom tekstila na sebi.
Kako se čini, bikini je postao osnovna oprema svake žene za ljeto, bila to djevojčica ili gospođa u godinama. A bikini u svakom slučaju i dalje puni medije već i redovnim savjetima svakog proljeća – kako do “savršene” bikini-figure. A muškarci i dalje s velikim zanimanjem prate razvoj ove priče…
Bikini čak i svoj muzej u njemačkoj pokrajini Baden Virtemberg u mjestu Bad Rapenau
Izvor: dw.com
