U cijelom svijetu, od 1985.godine, 5. decembar obilježava se kao Međunarodni dan volontera.
Dan ljudi čiji je rad i doprinos društvu neprocjenjiv.
Volontiranje u Crvenom križu je jedna lijepa navika koja je u moje srce i um ušla 2011. godine. Volontirati sam počela jer sam željela nekome pomoći, pobjeći od svakodevnice i biti uzrok nečijeg osmijeha na licu. Danas volontiram i nastavljam volontirati jer želim djelovati, jer želim da vidim promjene, da radim na promjenama da bi se one desile.
Vremenom sam shvatila da volontiranjem ne pomažem samo drugima, ponajprije pomažem sebi. Volontiranjem izgrađujem sebe kao kompletnu ličnost, radim na vlastitim vrijednostima, razvijam svoje vještine i sposobnosti, učim i stječem nova znanja, iskustva i vještine, sklapam nova prijateljstva i poznanstva, širim mrežu prijatelja kako u našoj zemlji tako i šire, zajedno sa kolegama volonterima mijenjam svijet na bolje!
Rušimo predrasude, stereotipe i sve barijere koje nam se postave, jer zajedničkim snagama uspjevamo da djelujemo na svijest ljudi i na našu okolinu.
Volontiranje u Crvenom križu, ali i drugim organizacijama i volontiranje na drugim projektima za mene predstavljaju neprocjenjivo iskustvo, iskustvo koje je doprinijelo mom profiliranju za budućnost, naučilo me pravim vrijednostima i empatiji.
Dobrovoljni rad ili volontiranje pruža različite prilike i mogućnosti, pruža nam priliku da izazimo svoje mišljenje, svoje stavove, da mijenjamo i aktivno sudjelujemo u mijenjanju naše sredine, djelujemo na lokalnu sredinu i vlasti, te s vlastima razgovaramo i prikazujemo probleme mladih, probleme s kojima se svakodnevno susrećemo, ali i istovremeno i pronalazimo moguća rješenja za te probleme. Aktivni smo članovi društva, te sudjelujemo u rješavanju problema naše sredine.
Volontiranje je i dobra podloga za budućnost, dobra priprema za tržište rada. Svugdje u svijetu volonteri su cijenjeni i imaju posebne prednosti pri zaposljenju, upisu na fakultet ili srednju školu, iskustvo volontiranja je vrijednovano više nego ocjene stečene u formalnom obrazovanju.
Odlasci na teren, rad sa stanovništvom treće životne dobi, rad s djecom, rad sa ljudima koji su se silom prilika našli na marginama društva, druženja, seminari, edukacije, kampovi, različiti projekti, programi i aktivnosti samo su dio mog raznovrsnog i zanimljivog šestogodišnjeg iskustva.
Iskustva na terenu često napune srca tugom, ali i ljubavlju i srećom. Često posjećujemo ljude koji žive na rubu siromaštva, bolesne i iznemogle, ljude koji imaju neku teškoću, ljude kojima je potrebna različita pomoć, a koju ni mi sami nismo uvijek u mogućnosti pružiti. Ono što uvijek možemo i svakodnevno pružamo našim korisnicima jeste podrška, lijepa riječ i topao osmijeh. Najljepši osjećaj nakon dana provedenog na terenu jeste kada znate da ste nekom uljepšali dan, izmamili osmijeh na lice, pomogli i bar malo olakšali borbu za preživljavanje, promijenili nešto na bolje i naučili nešto novo.
Principima kojima se vode volonteri Crvenog križa trebali bi da se vode svi ljudi, jer bi tada svijet učinili boljim i ljepšim mjestom za život.
Na naš dan, pozivam vlasti i one koji mogu da poprave i poboljšaju pložaj volontera u društvu da se potrude i to učine.
Nama, volonterima želim sretan naš dan, uz želje da naš rad i doprinos društvu bude prepoznat, te da nam humanost nastavi biti glavna vodilja u našem radu. Sve one koji do sada nisu osjetili čari volontiranja preporučujem da nam se pridruže i sami osjete radost i ispunjenost koju volontiranje donosi.
Emina Snaga, volonter, Lider mladih Crvenog križa Donji Vakuf
