Žarko Hrgić punih 11 godina živi u špilji uz Babinu rijeku kod Zenice.Dok od koronavirusa svakodnevno u svijetu umire tisuće ljudi, Žarko ne razmišlja o bolesti.Njegov moto je preživjeti bez primanja, struje, vode, telefona, grijanja.Jučer smo pili kavu u njegovoj kamp prikolici u koju već uđe i poneki pas.Žarko se prije 11 godina vratio iz Njemačke gdje je bio na privremenom radu.Stan u kojem je živio s ocem Sebastijanom općina je dodijelila samohranoj majci s dvoje djece.Samo je jednu noć prenoćio u tom stanu i već sutradan se smjestio u špilju u Crkvicama gdje su mineri nekada ostavljali eksploziv.Žarko je za vrijeme boravka u Njemačkoj naučio perfekt njemački jezik.Ne samo govoriti, nego čitati, pisati i prevoditi.Na pitanje što misli o koronavirusu Žarko odgovara:
-Kakva korona?Što je to?Nemam ja kada misliti o tome.Svaki dan se borim da preživimo ja i moji psi.Korona je jednostavno izbrisana iz moje glave.Vidim ljudi nose nekakve maske, distanciraju se jedni od drugih a ja moram na kontejner.Svaki dan dva puta i tako 11 godina.U špilji mi je sada odlično.Malo sam je preuredio.Ni kap vode mi više ne pada na glavu.Postavio sam i zaštitu a kamp kućica će biti moj dom za jedno mjesec dana.Dolaze topliji dani pa ću moći u njoj noćivati, odnosno spavati i odmarati“, govori Žarko za Flash.ba dok nam priprema kavu ispod mosta.Vodu grabi iz Babine rijeke, postavlja rešetku za šerpicu i loži vatru papirom od vreća u koje se pakira brašno.
-Ovdje ću boraviti još 200 dana a onda put ka Njemačkoj.Imat ću navršenih 65 godina i dobit zasluženu mirovinu iz Njemačke.Radio sam i u Željazari pa će stići i mirovina iz BiH tako da za mene neće biti problema.Promijenit ću život iz temelja.Jednostavno nisam imao druge mogućnosti nego se smjestiti u špilju.Istina bio sam vrhunski sportaš, bavio sam se karateom i drugim borilačkim vještinama pa sam vjerojatno kroz treninge ojačao tijelo.Dođu mi ponekad prijatelji, posjete me, donesu nešto za jelo ili piće i tako dani prolaze.Mene više ništa ne iznenađuje.Živio sam u špilji i kada je vani bilo minus 35 ali i 35 iznad ništice.Bicikl sam parkirao kako bi pješačio do kontejnera.Jednostavno hoću da zadržim dobru kondiciju.Za ovih jednaest godina ni jedanput se nisam razbolio.Nisam mislio o bolešćurinama nego kako preživjeti od danas do sutra.Da sam se „predao“ davno bih ja bio na groblju.Vidite pravim razne ćajeve koji su puno zdraviji od kave.Evo sada je vrijeme jagorčevine ili jaglaca kako je još zovu.Da ljudi znaju kako je njezin čaj ljekovit svaki dan bi je brali i sušili za napitak. Ima tu i drugih raznih trava ali sada je proljeće i ona je aktualna.Zahvaljujući novinarima ljudi za mene znaju pa dolaze, donesu po nešto ali i hranu za pse.Družimo se, smijemo, ćaskamo, po neku i popijemo.Dođu kod mene obični ljudi ali i studenti, doktori, profesori.Svi žele dokučiti kako je živjeti u špilji ali nitko nema hrabrosti prenoćiti barem jednu noć.Tako moj život prolazi.Vjerujem da ću naredne godine živjeti puno bolje i udobnije jer ne treba zaboraviti da sam ja 2009. godine u Zenicu došao u odijelu s leptir mašnom i aktovkom u kojoj su bila moja dokumenta.Žare će ponovno biti u odijelu s leptir mašnom“, završava svoju priču za Flash.ba, medicinski fenomen Žarko Hrgić.Nastavili smo ispijanje kave u kamp prikolici.
Tekst i snimke:Srećko Stipović / Flash.ba
