Komšiluk i dobrosusjedski odnosi među građanima u BiH: Kakve su prakse, a šta kaže struka

0
157

Bosna i Hercegovina ima prepoznatljiv segment komšiluka, a kao važan i originalan fenomen utkan je u najbitnije pore života i ništa ga ne može zamijeniti.

Kultura stanovanja i življenja u Bosni i Hercegovini opisana je kao jedinstven i istovremeno oprečan ideal življenja u kojem su godinama isprepleteni suživot, ljubav, tolerancija, poštovanje, ali i zloba, zavist, mržnja i socijalne razlike. Takav jin i jang koji žive u komšilucima širom BiH ispisali su bogatu, ali često bolnu historiju.

O bosanskohercegovačkom komšiluku i njegovom nastanku pisao je poznati novinar i kolumnista Ozren Kebo, osvrčući se na historijski diskurs življenja.

Sve je počelo u mahali

“Tradicionalna predodžba komšiluka obično se vezuje za mahalu, organizacionu strukturu stanovanja nastalu u davnim vremenima, dolaskom Turaka, iako su taj termin i ta forma postojanja do danas doživjeli višestruke transformacije. Razvojem grada, komšiluk se polako iz mahala prebacivao u socijalistička naselja”, izjavio je Ozren Kebo.

Kako ističe poznati novinar i kolumnista, temeljni problem s percepcijom mahale jeste što je ljudi ili idealiziraju ili demoniziraju, što govori koliko je komšiluk kompleksna pojava. Uz njega možemo vezati takve termine kao što su zajedništvo, nesebičnost, pomaganje, susretljivost, bliskost, požrtvovanost, solidarnost, uviđajnost… A s druge marširaju u također impozantnom nizu – zavist, mržnja, podlost, podmetanja, sebičnost, prezir, socijalne razlike, izrugivanja i klevete… Uzmite ove dvije kolone, dobro ih izmućkajte i dobit ćete pravi nepatvoreni bosanski komšiluk, satkan od dobrih i loših trenutaka, kao uostalom i sve u životu.

Komšiluk u BiH
Foto: Dž. K. / Komšiluk u BiH

“Po definiciji, mahala je prostor bez prava na intimnost i privatni život. Tu se sve zna i tu se sva dešavanja prate u realnom vremenu. Ako ste cijeli život proveli u urbanim dijelovima grada, ovakav način života može vam izgledati i zvučati užasavajuće, ali ako ste rođeni i živite s njim, onda ste od rođenja pelcovani na sve mahalske mane i doživljavate ih kao nešto najrođenije. Selekcija je krajnje poštena, što znači da niko nije privilegiran, odnosno pošteđen. Ni socijalni ni materijalni status ne daju vam prednost. Naprotiv, što više napredujete na društvenoj ljestvici, to uporedo raste i rejting informacija o vama, i istinitih i izmišljenih” pojasnio je novinar i kolumnista Ozren Kebo

Šta kaže struka

Institucija, odnosno pojam komšiluka postala je predmet zanimanja mnogih istraživača naročito za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini.

Za portal Radiosarajevo.ba o komšiluku u Bosni i Hercegovini govorila je Alenka Bartulović, doktorica etnoloških nauka i docentica na Filozofskom fakultetu u Ljubljani.

Profesorica Alenka Bartulović
FOTO: Radiosarajevo.ba / Profesorica Alenka Bartulović

“Komšiluk su naime mnogi razumjeli kao instituciju koja bi mogla pružiti odgovore na pitanja vezana za dinamiku tolerancije i poštovanja odnosno suživota, te distance i nasilja među pripadnicima različitih etnonacionalnih grupa. No, zanimanje za komšiluk kao praksu i instituciju koja je bitan dio svakodnevnog života na Balkanu ima dublju historiju u etnološkim i antropološkim proučavanjima, koja su bila uvijek fokusirana na istraživanja u specifičnim lokalnim kontekstima, te su bila svjesna specifičnosti komšijskih relacija”, pojasnila je profesorica Alenka Bartulović.


Komšiluk mnogi istraživači vide kao imperijalnu ostavštinu Osmanskog carstva na Balkanu, ali je to donekle preusko razumijevanje komšiluka i imperijalnih ostavština. Jer pravila dobrih susjedskih odnosa su bila istraživana i u Europi, kao i izvan nje. Prisutnost bh. komšiluka u medijskom, znanstvenom i svakodnevnom diskursu, dobija na značaju kao zanimljiv interpretativni okvir za analizu širih društvenih (prvenstveno etno-nacionalnih) relacija. Institucija komšiluka je dinamična, a njen značaj se izrazito mijenjao kroz vrijeme.

“Iako je SFR Jugoslavija sa idejom bratstva i jedinstva podsticala dobre odnose između pripadnika različitih naroda i narodnosti, već u 1960-im godinama istraživači (prvenstveno etnolozi i sociolozi) primjećuju da se snaga komšiluka smanjuje, da međusobne veze među komšijama nisu iste kao u prošlosti, što se u velikoj mjeri pripisuje modernizaciji jugoslovenskog društva (zbog razvoja industrije, novih radnih odnosa, boljih uvjeta za radnike i radnice sa otvaranjem menzi i vrtića itd.) što u velikoj mjeri doprinosi slabljenju veza komšija, odnosno dovodi do oblikovanja snažnijih prijateljstava u preduzećima i na radnim mjestima nego kod kuće odnosno u komšiluku. Te procese prate sociolozi na širem području nekadašnje Jugoslavije, kako u Bosni i Hercegovini (npr. Mujačić u Derventi) tako i u Sloveniji (Mlinar u Velenju). No, naravno s tim komšijski odnosi nisu sasvim iščezli, jer u njima ima još uvijek mnogo afektivnosti ali i pragmatičnosti koju stvara blizina stanovanja. Mnogi bi danas sa nostalgijom rekli da su komšijski odnosi stvar prošlosti, no i danas moramo biti svjesni da za mnoge “prvi komšiluci” postoje ili su čak snažniji nego što su bili u prošlosti“, izjavila je Alenka Bartulović za portal Radiosarajevo.ba.

Komšiluk u BiH
Foto: Dž. K. / Komšiluk u BiH

Aspekti komšijskih odnosa poput posjećivanja tokom različitih religijskih svetkovina i blagdana, osim u Bosni i Hercegovini, prisutni su i drugim društvima u kojima postoje neposredni dodiri između različitih religijskih zajednica. Religija kao temeljna odrednica identiteta u kontekstu Bosne i Hercegovine, nezaobilazna je činjenica u razgovoru o komšiluku.

U intervjuu za naš portal govorio je Mario Katić, profesor na Odjelu za etnologiju i antropologiju Sveučilišta u Zadru.

Bh. društvo čine različite religijske zajednica te nas, u kontekstu komšiluka, zanima na koji način one funkcioniraju u svakodnevici ali i prilikom posebnih religijskih dana i datuma. Ako gledamo dijakronijski, sve do dolaska Austro-Ugarske Monarhije, a i nakon, u bh. gradovima je bila jasnija slika podjela grada u dijelove unutar kojih je dominirala jedna religijska zajednica, a u ruralnim kontekstima su miješana sela bila rijetkost”, ističe Mario Katić.

Profesor Mario Katić
Foto: Sveučilište u Zadru / Profesor Mario Katić

To se mijenja s dolaskom ozbiljne industrijalizacije i urbanizacije, naročito tokom socijalističkog perioda u kojem se razvijaju najveća urbana središta u Bosni i Hercegovini. Ljudi se počinju sve više upoznavati i miješati, religijska odrednica prestaje biti primarna razlika kojom se definiramo u odnosu na druge, a onda se i pristup drugima mijenja.

“Za vrijeme komunizma religija i religijske institucije bile su i marginalizirane stoga se međureligijski dodiri osnažuju jer imaju i zajednički vanjski faktor koji djeluje suprotno. Taj kohezijski vanjski utjecaj čini mi se djeluje na to da se pojedinci koji dolaze iz različitih religijskih zajednica, ali imaju zajednički faktor, a to je da su praktični vjernici, povezuju i stvaraju intimnu povezanost. Uz to, činjenica da nikada više u povijesti nije bilo miješanih brakova nije kao u vrijeme socijalizma sigurno utječe i na to da se događaju posjete jedni drugima tokom vjerskih blagdana“, navodi Mario Karić, etnolog i kulturni antropolog.

Oni koji žele vidjeti Bosnu i Hercegovinu kao državu gdje vlada “stoljetna netrpeljivost” u komšilucima traže dokaze za svoje argumente, a slično možemo vidjeti i kod autora koji žele na svaki način vidjeti BiH kao ideal zajedništva i razumijevanja.

Zašto su komšije pucali jedni na druge

Na pitanje o tome kako je moguće da su u takvim ‘dobrosusjedskim’ odnosima za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini, komšije pucale jedni na druge, kada se toliko piše o ljepotama komšijskih odnosa u Bosni i Hercegovini, odgovorila je Alenka Bartulović.

“Ako želimo vidjeti realnost, moramo vidjeti raznolikost različitih relacija, koju nikako ne uvjetuje samo etno-nacionalna pripadost nego i druge dimenzije identiteta, te na kraju krajeva i društvena realnost i različite afektivne atmosfere. Intimnog nasilja je bilo i između komšija koji pripadaju istim etno-religijskim zajednicama i intimno nasilje je uvijek najteže, jer onemogućava, odnosno bitno otežava da se iznova izgradi povjerenje. Danas se govori toliko o pomirenju (što je problematičan koncept), a zapravo je ključ u novom upoznavanju i izgradnji povjerenja među ljudima nezavisno od njihove (nacionalne) pripadnosti” ističe docentica Bartulović.

Komšiluk u BiH
Foto: Dž. K. / Komšiluk u BiH

Kako profesorica Alenka navodi, neki istraživači su u velikoj mjeri tvrdili da je komšiluk krhka institucija (npr. Bougarel, Simić) koja je sasvim labilna, te zavisna od moći države koja podupire ili ruši komšijske relacije. No ta teorija je pretjerana jer ljudima oduzima moć djelovanja i samostalnog razmišljanja, te negira vrednovanje dobrokomšijskih odnosa i djelovanja tzv. komšijskog habitusa, koji podrazumijeva specifičnu solidarnost, međusobnu pomoć i intimnost koja se gradi svakodnevno kroz praksu.

“Mnoge priče kako su komšije spašavali svoje komšije jasno potvrđuju da svi ljudi nisu podložni političkim manipulacijama. Ivana Maček je na primjer pratila kako su u vrijeme rata u Sarajevu komšijske veze dobile na značenju, no naravno nisu ni sva iskustva Sarajlija slična. Tzv. etika komšiluka ne može objasniti sve nijanse individualnoga djelovanja” navodi Alenka u intervjuu za Radiosarajevo.ba.

Bitno je analizirati proces kako je i poslijeratna neuspješna rekonstrukcija i sve što je prati (privatizacija, uzurpacija imovine i moći sa strane etno-nacionalnih elita, siromaštvo, ekološka katastrofa, nezaposlenost, emigracija itd. ) utjecala na odnose na mikrolokacijama odnosno u komšilucima.

“Tako npr. David Henig odlično analizira uticaj rata i poslijeratne društvene transformacije na odnose između pripadnika bošnjačkog komšiluka u jednoj bosansko-hercegovačkoj ruralnoj sredini, pokušavajući ispostaviti da treba komšiluke gledati kao odnose među individuvima, a ne među (etno-nacionalnim) zajednicama. Gledajući samo tzv. etnizirani komšiluk gubimo širu sliku o velikim promjenama u svim društvenim relacijama, uključujući i komšijske koje su uvjetovane savremenom bosansko-hercegovačkom realnošću”, zaključila je Alenka Bartulović.

Komšiluk u BiH
Foto: Dž. K. / Komšiluk u BiH

Historijsko-religijski aspekt komšiluka

“Postoje i sveti likovi koji su nadilazili svoje identitete i bili interpretirani na različite načine od strane različitih religija, dobar primjer toga je Alinđun ili Ilindan, odnosno Alija u islamskoj inačici te Ilija u kršćanskoj. Neki autori ova dva lika vide kao preslojavanje starijeg praslavenskog boga Peruna. U svakom slučaju kompleksna religijska prošlost koja prožima i suvremene religijske prakse sigurno je doprinijela da postoje dodirne tačke između dominantnih religijskih zajednica u BiH, što je pak omogućilo stvaranje i okvira u kojem se mogu razviti i komšijski odnosi. Međutim, kao i svi drugi društveni fenomeni, i ovaj ima svoju drugu stranu. Naime, upravo su religijski simboli tokom sukoba bili prvi na udaru jer su reprezentirali prisutnost druge religijske, a time i nacionalne, zajednice. Pa su tako mjesta koja su u jednom trenutku bila mjesta susreta različitih religijskih zajednica postala ciljevi ratnih uništavanja” ističe Mario Katić.

Ovakvi događaji moraju se promatrati i na lokalnim razinama, a ne samo iz perspektive odozgo prema dolje, ukoliko se žele razumjeti okolnosti koje dovode do različitih scenarija.

“Primjerice, svetiše sv. Ive u Podmilačju, jedno od najstarijih katoličkih svetišta u BiH minirano je i potpuno uništeno tokom rata, a bilo je poznato kao mjesto religijskih susreta različitih zajednica, s druge strane svetište Majke Božje u Olovu, jedno od najstarijih marijanskih svetišta u BiH sačuvano je od strane religijske zajednice kojoj zapravo ne pripada. Ako na ova dva slučaja gledamo iz institucijske pozicije, odozgo prema dolje, ona su kontradiktorna, ali ako gledamo iz perspektive lokalne zajednice, u kontekstu komšiluka, onda možemo razumjeti zašto su komšije sačuvale jedno svetište, a ljudi koji dolaze izvan lokalnog konteksta uništili drugo. Koji god primjer uzeli i kakvo god pitanje o komšiluku postavili najveća je greška generalizirati i iznositi pretpostavke i zaključke koji bi trebali vrijediti za cijelu BiH” napominje profesor Mario Katić.

….

Izradu ovog teksta podržala je Američka agencija za međunarodni razvoj (USAID) kroz projekat PRO-Budućnost. Sadržaj ovog teksta ne odražava neminovno stavove USAID-a ili Vlade SAD-a.

 

Radiosarajevo.ba