Dok bi se u mnogim državama mjesečna plata od 4.000 franaka (8.000 KM) smatrala dobrom, u Švicarskoj bi to značilo život na ivici siromaštva.
Daniel Lauper iz humanitarne organizacije Caritas je napomenuo da je za mnoge ljude situacija postala nesigurna usljed pandemije koronavirusa. Bolan je sram onih koji traže pomoć.
“U Švicarskoj ne govorimo o novcu ili o tome da nemamo novca”, kazao je Lauper.
No, skoro 750.000 ljudi je pogođeno siromaštvom.
“Zastane mi knedla u grlu kada pomislim na mnogo porodica koje su na ivici. Taj broj nije mjerljiv”, istakao je.
Lauper je ukazao da su mnoge porodice u teškoj situaciji i strahuje šta će za posljedicu imati frustracija porodica koje ne dobijaju pomoć.
Očekuje da će još više ljudi tražiti pomoć zbog rasta premija zdravstvenog osiguranja, a koji bi se trebao desiti sljedeće godine.
“Očajnička potreba za reformom”
Odlazeći ministar zdravstva Alain Berset je najavio poskupljenje zdravstvenog osiguranja.
“Imam loše vijesti za domaćinstva koja su već pogođena inflacijom. Troškovi zdravstvenog osiguranja će tokom 2024. porasti na 8,7 posto”, rekao je Berset.
List Neue Zurcher Zeitung je objavio da će to poskupljenje za porodicu s dvoje djece godišnje iznositi 1.000 franaka (2.000 KM). Postoji mogućnost podnošenja zahtjeva za snižavanjem premije zdravstvenog osiguranja. Ako se zahtjev prihvati, kantoni subvencioniraju zdravstveno osiguranje.
Međutim, ekonomisti smatraju da finansijski teret na kantonima dugoročno nije održivo rješenje. Švicarska trenutno troši 5,5 milijardi franaka (više od 10 milijardi KM) za subvencioniranje premija zdravstvenog osiguranja. To je iznos koji je jednak budžetu vojske ove države.
Tilman Slembeck s Univerziteta primijenjenih nauka u Cirihu (ZHAW) je za švicarsku javnu radijsku stanicu SRF izjavio bi zemlja bez ovog subvencioniranja imala “nacionalni ustanak”. Smatra da su subvencije jednake vojnoj potrošnji pokazatelj da je zdravstvenom sistemu “očajnički potrebna reforma”.
“Nedostatak solidarnosti”
Svi političari govore o rastu premija zdravstvenog osiguranja. Pojedini pozivaju na sistem u kojim će zdravstvo finansirati vlada, a što bi bilo omogućeno porezima. Međutim, Slembeck je mišljenja da to nije održivo, jer je u suprotnosti sa švicarskom kulturom.
“Osoba koja radi u menadžmentu plaća istu premiju zdravstvenog osiguranja kao i građevinski radnik. Ovo pokazuje nedostatak solidarnosti”, poručili su iz stranke Zelenih koja je stranka lijevog centra.
Pozvali su na sistem zdravstvenih troškova koji će biti zasnovan na visini prihoda. No, Slembeck ne vidi korist od toga. Prema njegovim riječima, to bi bilo stavljanje flastera na problem. Konstatovao je da bi se time ublažio pritisak na vladu da provede prijeko potrebnu reformu zdravstvenog sistema, čime se ovo pitanje ne bi dugoročno riješilo.
Inflacija i stanarina
Inflacija u Švicarskoj je niža nego u većini evropskih država, ali je za švicarske uslove visoka. Stanarine kontinuirano rastu. Direktor Saveznog ureda za stambena pitanja očekuje da će stanarine do 2026. biti više za 15 posto. Ovo, kao i mali broj slobodnih radnih mjesta te povećanje broja stanovnika na devet miliona predstavljaju opterećenje.
Inflacija je na početku godine iznosila 3,4 posto, dok je u augustu iznosila 1,6 posto. No, domaći proizvodi su skuplji za 2,2 posto u odnosu na prošlu godinu. Međutim, u Caritasu u Bernu ne osjete da se stopa inflacije snižava.
Pomažu u nabavci potrepština po nižim cijenama. Lauper tvrdi da njihova trgovina u Bernu ima 30 posto više onih koji traže pomoć. Kako je naglasio, dolaze porodice s djecom, starije osobe i siromašni radnici.
Švicarska nije jedina koja je pogođena inflacijom. Vrhunac inflacije u Evropskoj uniji je bio u oktobru prošle godine, kada je iznosila 11,5 posto. To je za posljedicu imalo da 21,6 posto stanovništva EU bude u opasnosti od siromaštva, piše portal swissinfo.
