Bosna i Hercegovina je zemlja specifična po mnogo čemu. Neke su stvari strancu apsolutno neprihvatljive, ali u kulturi našeg naroda zadržalo se i nekih vrijednosti kojih u razvijenijim zemljama nema. Bosanci i Hercegovci i dalje brinu jedni o drugima, ma koliko se to sa strane činilo nemoguće, možda i apsurdno. Komšiluk, sokak, mahala i skoro u svakoj opstao i po jedan granap. Tržni centri u našoj zemlji niču kao gljive poslije kiše, male prodavnice se sa njima ne mogu takmičiti ni cijenama, sigurno ne i ponudom, ali nekim čudom i dalje… opstaju. Da li ste se ikada pitali kako i zašto, za FORBES BiH istražuje novinar i urednik N1 portala, Alen Altoka.
Granap i granapče
U Sarajevu, ali i drugim bh gradovima, male prodavnice u kojima se snabdjeva cijela jedna ulica ili mahala, nazivaju se granapima. Oni koji nude voće i povrće u Bosni i Hercegovini nazivamo piljarama.
Djeca u našoj zemlji pamte ih po bezbroj odlazaka po namirnice, slatkiše ili bilo što drugo što u određenom trenutku “zafali” u kući, ali i u komšiluku, jer i komšiji uvijek nešto treba. Biti granapče imalo je i određene “benefite”, najčešće se za kusur, kao vid zahvalnosti, mogla kupiti čokolada ili bombone, a običaj je da dijete koje se redovno šalje po hljeb ili mlijeko, na neki način nagradi. Granapče nije smjelo odbiti starijeg koji ga je poslao u kupovinu. Tako su se i kroz generacije zadržavale navike kupovine u lokalnim prodavnicama. Nekadašnja granapčad danas šalju svoju djecu po sitnice koje nedostaju.
Prijateljski odnos s kupcima
Još jedna od bitnih razlika u načinu kupovine u velikim lancima i u granapu je odnos sa kupcima. U granapima najčešće rade vlasnici, ili pak članovi porodice tog istog vlasnika, kojem je ta malena prodavnica jedini izvor zarade. Kroz godine poslovanje razvija prijateljski odnos s kupcima. U granapima se ostavljaju ključevi od kuće, prenose poruke, a prodavci znaju gotovo sve detalje iz života svojih mušterija. Nerijetko se na kasi započnu dugi razgovori; priča se o zdravlju, ekonomskoj situaciji, politici, pa se malo i “promahala”. Sve je to za ljude, što bi se reklo. Dok se vagaju banane; čuje se i poneki vic, udjeli kompliment. Taj prijateljski odnos razvija i kupovne navike, pa će komšiluk najčešće platiti skuplju cijenu da bi podržao svoje prijatelje.
Nakon rata devedesetih, malene prodavnice su se otvarale na svakom ćošku, a onda su se sa privatizacijom i ojačanim prisustvom kapitalizma u zemlji, koja je funkcionisala po komunističkim načelima, počeli pojavljivati veliki trgovački lanci sa svojim širokim rafama, laserskim skenerima i širokim asortimanom, a ono što je najvažnije kupcima, cijene u velikim lancima bile su dosta povoljnije. Na prvi mah izgledalo je da će male prodavnice, granapi, nestati. Naravno, mnogi su prestali s poslovanjem, ali do očekivane apokalipse nije došlo. Ipak, inflacija i smanjena kupovna moć stanovištva predstavljaju novi udar na poslovanje malih prodavnica.
Čast svakome, veresija nikome
Jedan od natpisa koji se mogu pročitati u blizini kase u granapima širom Bosne i Hercegovine je upravo “čast svakome, veresija nikome”. Veresija je, za one koji ne poznaju ovaj termin, zaduživanje kod prodavaca ili pak kupovina na odgođeno plaćanje na “visok datum” koja i dalje postoji, a koja je možda i najvažniji razlog opstanka granapa. Možete li zamisliti da u nekom od supermarketa velikog trgovačkih lanaca napunite korpu i kažete da ćete platiti kada vam legne plata ili penzija? Najvjerovatnije bi vam pozvali zaštitara koji bi vas uredno izbacio iz trgovine, ne mareći ko posmatra. U granapima je to u mnogim slučajeva sasvim normalna stvar.
Kroz prijateljstvo i godine razvilo se i povjerenje koje je u zemlji, koja je prema mnogim ekonomskim parametrima, najsiromašnija ne samo u regionu, nego i Europi, a kojima ovo povjerenje često znači preživljavanje. Samo je u Federaciji Bosne i Hercegovine na solidarnom fondu 450 hiljada penzionera čija imena najčešće završavaju u sveskicama sa spiskom dužnika. To povjerenje i jednima i drugima, u ovakvim okolnostima, znači život. Granapima za poslovanje, penzionerima za preživljavanje.
izvor: Forbes.n1info.ba
