U okviru programskih sadržaja manifestacije 516. Dani Ajvatovice, Muftijstvo travničko danas je ugostilo muftiju bihaćkog hafiza Mehmed-ef. Kudića, koji je kazivao hutbu i predvodio džumu u Baš džamiji u Donjem Vakufu. – prenosi Preporod.info.
Sadržaj hutbe prenosimo u cijelosti:
Hvala Allahu koji nas je izveo na pravi put, jer mi ne bismo bili na pravom putu da nas On nije uputio. Neka su salavat i selam na Allahovog poslanika Muhammeda, a.s., donosioca radosnih vijesti, onoga koji opominje i koji upućuje da se vjeruje u Allaha i Njegovog poslanika.
Dozvolite mi da na samom početku izrazim svoje poštovanje prema uvaženom muftiji travničkom dr. Ahmed-ef. Adiloviću, te da mu zahvalim na pozivu da danas budem s vama.
Ovo je ujedno prilika da izrazim zahvalnost ovom gradskom džematu, koji je često odredište mnogim ljudima iz Bosanske krajine. Putujući ovim krajevima, oni rado svrate u ovaj džemat kako bi uzeli abdest, klanjali namaz i predahnuli na svom putu.
Povod današnje hutbe jesu dani Ajvatovice, mjesta tradicionalnog godišnjeg okupljanja muslimana Bošnjaka iz svih krajeva naše domovine i dijaspore. Priča o Ajvatovici stara je gotovo koliko i priča o islamu u Bosni. Kao što je voda značila život na ovome svijetu, tako je islam značio spas i uspjeh na budućem svijetu.
Zato ovo mjesto, ali i cijeli ovaj kraj, zaslužuju posebnu zahvalnost i poštovanje. Ništa nije slučajno, pa ni činjenica da se ova velika tradicija stoljećima čuva upravo ovdje, u gradovima i krajevima koji više od pet stoljeća brižno njeguju svoju vjeru i duhovno naslijeđe.
Ovdje se, zapravo, radi o jednoj posebnoj vrlini – ustrajnosti u vjeri, koju su mnogi zapostavili, a to se najčešće dešava onda kada prednost damo prolaznim dunjalučkim vrijednostima nad onim što je trajno i vječno. Ta vrlina potrebna nam je u svakom vremenu, a posebno onda kada se jedan narod suočava s iskušenjima i izazovima kakvima su kroz svoju historiju bili izloženi Bošnjaci muslimani.
Upravo zahvaljujući toj osobini koju su posjedovali naši prethodnici – od prvih muslimana okupljenih oko Allahovog Poslanika, a.s., pa do prvih muslimana koji su primili islam na ovim prostorima – sačuvana je vjera i očuvan naš identitet.
Njih Uzvišeni Allah opisuje riječima:
Uzvišeni Allah kaže:
„Zaista, onima koji govore: ‘Naš Gospodar je Allah’, pa potom ustraju…“
Sve što danas imamo rezultat je upravo ove kur'anske poruke i osobine koju je Allah Uzvišeni pohvalio kod Svojih iskrenih robova. Naši prethodnici su dobrovoljno i svjesno primili vjeru islam, a potom su u njoj ostali čvrsti i postojani.
Kada su prve halife – Ebu Bekr, Omer, Osman i Alija, radijallahu anhum – tumačili značenje ustrajnosti u vjeri, govorili su da ona znači ostati na Pravome putu izvršavajući Allahove farzove i čuvajući se onoga što je zabranjeno, haram. To je jednostavna, ali sveobuhvatna definicija ustrajnosti na Pravom putu.
Zahvaljujući tome što je u svakom vremenu bilo ljudi koji su iskreno govorili: „Naš Gospodar je Allah“, a zatim na tom putu ustrajavali, mi danas možemo govoriti o islamu u Bosni i Hercegovini. Nastojimo se ugledati na te slavne generacije koje su nam, uz Allahovu pomoć, sačuvale dini-islam i prenijele ga kao najvredniji emanet budućim pokoljenjima.
Takvima dolaze meleki i obraćaju im se riječima:
„Njima meleki dolaze govoreći: ‘Ne bojte se i ne žalostite se, i radujte se Džennetu koji vam je obećan.’“
Prema tumačenjima islamskih učenjaka, meleki vjernicima dolaze upravo u trenuca kada im je njihova podrška najpotrebnija. A za svakog čovjeka najteži su trenuci oni koji ga očekuju na prijelazu s ovoga svijeta: kada nastupi smrtni čas, kada bude položen u kabur i kada bude proživljen na Sudnjem danu.
U tim presudnim trenucima meleki dolaze sa porukama koje donose sigurnost i zaštitu. Prvo im poručuju da se ne boje onoga što ih čeka. Zatim ih oslobađaju tuge za onim što ostavljaju iza sebe. Na kraju im donose najradosniju vijest – da im je obećan Džennet kao nagrada za njihovu vjeru, ustrajnost i dobra djela.
Istinski muslimani vjerovali su ovim Allahovim riječima. Zato se nisu prepuštali strahu niti očaju, znajući da Allah opskrbljuje njih, njihove porodice i potomstvo. Vjerovali su da Allah pomaže Svoje iskrene robove i na ovome i na budućem svijetu.
A onaj kome je Allah zaštitnik, taj je ostvario najveći uspjeh. On je sačuvan od stvarnog gubitka i zaštićen od svakog istinskog straha. Takav čovjek živi sa smirenošću na ovome svijetu, a na budućem ga čeka Allahova milost, zadovoljstvo i vječna nagrada.
Oni koji ustraju na Pravom putu ne uživaju samo Allahovu zaštitu i sigurnost, već im Allah, dž.š., daruje i bereket u njihovoj opskrbi. U Kur'anu je jasno uspostavljena veza između ustrajnosti u vjeri i bereketa koje Allah spušta na ljude.
Uzvišeni Allah kaže:
„A da se Pravoga puta drže, Mi bismo ih vodom obilnom pojili.“ (El-Džinn, 16)
Allah, dž.š., na više mjesta u Kur'anu povezuje pokornost Njemu sa spuštanjem kiše, plodnošću zemlje i obiljem blagodati, kao što grijehe i udaljavanje od Njegovog puta povezuje s uskraćivanjem bereketa.
Ovim ajetom Allah obećava da će onima koji ustrajavaju u vjeri podariti obilne kiše, bogate izvore i opću blagodat u prirodi i životu.
Izraz „ma'en gadeka“ ne označava običnu vodu. To je izdašna, obilna i nepresušna voda, voda koja donosi život, razvoj i napredak. Zato je hazreti Omer, r.a., rekao:
“Gdje ima vode, ima i bogatstva.”
Međutim, bereket nije ograničen samo na materijalna dobra. Tragovi ustrajnosti na Allahovom putu moraju biti vidljivi u životu svakog vjernika. Oni se prije svega ogledaju u njegovom ponašanju, karakteru i odnosu prema Allahovim naredbama.
Ne možemo očekivati bereket u svom vremenu ako nam namaz nije na prvom mjestu i ako ga ne obavljamo u njegovom propisanom vremenu. Ne možemo očekivati bereket u hrani ako zaboravljamo Allahovo ime i ne započinjemo svoje obroke bismillom. Ne možemo očekivati bereket u porodici ako svojoj djeci i ukućanima sami nismo primjer u vjeri, moralu i odgovornosti. Isto tako, ne možemo očekivati bereket u društvu ako nemamo lijep odnos prema ljudima koji nas okružuju.
Poslanik Muhamed, a.s. je rekao:
„Kome ahiret bude najveća briga, Allah će mu dati bogatstvo u srcu, bit će miran i spokojan, a dunjaluk će mu ponizno doći. A onaj kome dunjaluk bude najveća briga, Allah će mu siromaštvo pred oči posaditi, neće biti miran i siguran, a od dunjaluka će mu doći samo ono što mu je određeno!“
Ovaj hadis predstavlja jedno od temeljnih pravila islamskog pogleda na život, jer ono što postavimo kao glavni cilj upravo je ono što nosimo u svojim srcima. Poslanik Muhammed, a.s., podučio nas je da, kada nam ahiret i susret s Allahom budu najveća briga, tada u srcu stječemo bogatstvo, a u djelima postojanost. Tada osjećamo zadovoljstvo i lakše podnosimo životne izazove. Takav čovjek neće biti rob dunjaluka niti zarobljen materijalnim stvarima.
Kako je lijepo kazano u hadisu – „onaj ko svu svoju pažnju usmjeri na dunjaluk, imat će osjećaj kao da mu je siromaštvo postavljeno pred očima. Pratit će ga stalno nezadovoljstvo i osjećaj da neprestano trči, a nikada ne uspijeva stići tamo gdje želi“.
Zato nas ustrajnost u zahvaljivanju Allahu na vodi i svakoj drugoj blagodati približava Njegovoj milosti i dobroti. Zahvalno srce zadobija Allahovo zadovoljstvo, a iskrena zahvalnost razlog je primanja naših dova i povećanja blagodati koje nam je podario.
Molimo Uzvišenog Allaha da nas učini od onih koji prepoznaju Njegove blagodati, koji Mu iskreno zahvaljuju u dobru i strpljivo podnose iskušenja. Gospodaru naš, primi naše dove, oprosti nam grijehe i učini nas od stanovnika Dženneta.