“Dobar dan. Ja sam taj Avdo kojeg tražite”, kazao je sasvim smireno, uz osmijeh, heroj Avdo Palić ratnom zločincu Zdravku Tolimiru dok je išao na pregovore sa krvnikom Ratkom Mladićem, zasigurno prilično svjestan da će položiti svoj život kako bi djeci, ženama, starcima, bolesnima i ranjenima osigurao siguran izlazak iz opkoljene Žepe.
Dogodilo se to nakon pada enklave, zaštićene zone Ujedinjenih nacija (UN) Žepe i zločina nad Bošnjacima tog područja, samo 15 dana nakon pada Srebrenice i genocida u njoj.
Kukavičko zarobljavanje
“Ne tražimo, nego hoćemo da razgovaramo”, odgovara Tolimir, vidno zbunjen hrabrošću nastavnika-heroja kojeg je mnogo nadmoćniji neprijatelj uspio savladati tek poslije tri i pol godine borbi.
Naravno, bilo je jasno da su tražili Avdu Palića. Na spomenutim pregovorima o evakuaciji civila iz tzv. zaštićene zone UN-a u Žepi vođenim u ukrajinskom kampu UNPROFOR-a na Bokšanici kod Žepe, Palić je kukavički zarobljen, a zajedno s njim i Mehmed Hajrić i Amir Imamović, članovi Ratnog predsjedništva Žepe.
No, ko je bio Avdo Palić?
Rođen je u mjestu Krivača kod Žepe. Tokom studija u Sarajevu je upoznao suprugu Esmu. Prije rata živjeli su u Vlasenici gdje je Avdo bio zaposlen kao nastavnik u lokalnoj srednjoj školi. Za Bajram 1992. godine Avdo i Esma su otputovali u Žepu u posjetu rodbini, pa se nisu mogli vratiti.
U međuvremenu, Avdin otac Murat je preminuo od srčanog udara nakon protjeravanja iz Krivače na putu za Srebrenicu.
Također, počinje agresija na BiH… Avdo Palić zato ostaje u Žepi i organizira otpor agresoru. Sljedećih godina branioci Žepe pružaju žestok otpor nadmoćnijem neprijatelju. Tokom agresije Avdo i Esma su se vjenčali.
Esma je rodila dvije kćerke, Semru i Nejru.
One će ostati bez svog muža i oca nakon opisanih događaja.
Naime, nakon zarobljavanja Palić je iz Žepe odveden 4. augusta u tajni vojni zatvor u Bijeljini, odakle ga je 5. septembra 1995. godine, po naređenju Glavnog štaba Vojske RS, na razmjenu zarobljenika odveo kapetan Dragomir Pećanac i pripadnik VRS Željko Mijatović. Upravo se taj datum, 5. septembar, smatra danom kada je ubijen, iako lokacija na kojoj se to dogodilo nije poznata. Prema nalazima, odnosno na osnovu vještačenja posmrtnih ostataka, zaključeno je kako je Avdo Palić ubijen pucnjem u glavu. Pretpostavlja se da mu je pucano s leđa.
Bio ukopan kao NN
Palićevi posmrtni ostaci ekshumirani su iz masovne grobnice u novembru 2001. godine u Vragolovima kod Rogatice, zajedno s ostacima još osam žrtava. Potraga za kostima je trajala 14 godina. Masovnu grobnicu u Vragolovima 2001. godine otkrio je Jusuf Karahmet, nekoliko mjeseci nakon što se vratio svojoj kući.
Ekshumacija je obavljena 3. novembra iste godine. Ekshumirano je devet kompletnih tijela, a dvije lobanje nađene su nekoliko metara van grobnice.
U Palićevom slučaju uzorak nije bio “genetski dovoljno dobar”, zato je pri prvom podudaranju s uzorcima krvi u ICMP-jevoj bazi pokazana podudarnost s Palićevom sestrom i djecom u svega 22 posto.
Nakon neuspješne DNK analize Palić je ukopan na mezarju u Visokom, pod oznakom NN. Druga analiza DNK je obavljena u augustu 2009. godine i s preciznošću od 99,99 posto dokazuje da je riječ o skeletnim ostacima Avde Palića.
Zdravko Tolimir i Ratko Mladić osuđeni su na doživotni zatvor za genocid počinjen u Bosni i Hercegovini.
Heroj Avdo Palić ukopan je u haremu Ali-pašine džamije u Sarajevu.
U sjeni džamijskog hlada prisjetite ga se Fatihom ili na drugi način.
Znajte da je heroj odbrane junačke Žepe svoju život položio za našu slobodu.
Radiosarajevo.ba
