Gradski folklorni ansambl”Bugojno” 75 godina uspješnog rada i djelovanja

0
103

 

Kulturno umjetničko društvo stvaralštvo u Bugojnu ima dugu tradiciju,a jedan od glavnih nosilaca iste je svakako Gradski folklorni ansambl Bugojno.Ovaj folklorni ansambl bavi se folklorom tradicijom i stvaralaštvom naroda Bosne i Hercegovine.

Osobnost ovog ansambla jeste u tome što se pored njegovanja folklorne tradicije bugojanskog kraja bavi inerpretacijom narodnih igara i pjesama cijele Bosne i Hercegovine.Njegov repertoar održava duhovno i kulturno bogastvo cjelovite BiH , koja je poznata po orginalnosti ritma,koloritnoj nošnji i bogatoj muzici.

Gradski folklorni ansambl“Bugojno“ ove godine će proslavit 75 godina uspješnog rada i djelovanja.Tim povodom će održati veliki koncert na kojem će nastupiti sve grupe ovog ansambla.U  sjećanja na  , Enesa Šehića zamišljen kao događaj koji će podsjetiti na vječni trag koji je Enes ostavio u naslijeđe generacijama.

Enes Šehić rođen je u Gornjem Vakufu 1939.godine- Na bolji svijet preselio  27.10.2021.godine u 83 godini života.Enes je bio lice folklora u našem gradu,za sve one koji su folklor igrali i živjel,ali iza sve druge koji su ga voljeli i gledali,imamo obavezu da nastavimo njegovati tradiciju kao naš Enes.

Enes Šehić; Ozbiljnije bavljenje folklorom počeo je davne 1957.godine u Sarajevu u KUD-u “Zijad Dizdarević”, a nakon izvjesnog vremena prelazi u drugi sarajevski KUD “Milenko Cvitković”, u kojem se aktivno igra od odsjeka čišćenja vojnog roka u Nišu. Ljubav prema folkloru i narodnim običajima neiscrpno su bili blago i životna vodilja Enesa Šehića iz Bugojna, dugogodišnjeg umjetničkog rukovodioca i koreografa u Gradskom folklornom ansamblu “Bugojno“, čiju je slavu pronio širom BiH, bivše države i cijelog svijeta.

Sve je, priča, počelo još dok je bio dječak, kada se u rodnom Osridku kod Gornjeg Vakufa družio s prijateljima i igrao kolo “Oj, curice, dina ti“, ne znajući tada da će upravo folklor zauzeti važno mjesto u njegovom životu. “Osnovnu školu pohađao je u Voljicu a s trinaest godina otišao na školovanje u Sarajevo. Želio je da budem stolar i da upiše Građevinsku tehničku školu. Učlanio se u KUD “Zija Dizdarević“ i, skupa s ostalim igračima, često nastupao s poznatim pjevačima. To je period koji je, opredijelio njegovu životnu profesiju.

Naravno, nikada nije zaboravio one prve aplauze publike i osjećaj dok igraš u predivnoj narodnoj nošnji”, prisjećao se Šehić. Neprocjenjivo je iskustvo, koje je kasnije stekao kao član KUD-a “Miljenko Cvitković“, a sudbina je htjela da 1961. dođe u Bugojno i da se prijavi u KUD “Budućnost“, gdje je nedugo po dolasku u taj grad počeo voditi Dječiji ansambl. “Prva koreografija koju je napravio bila je “Igre Gornjeg Vakufa“. Zanimljivo je da je, umjesto uobičajenih desetak minuta, trajala pola sata. U njoj se, očito, osjetila nostalgija i čežnja koju je tada osjećao za zavičajem. Želio je da obuhvati sve igre i običaje našeg kraja, ne vodeći računa na dužinu priče koju je želio ispričati igrom i pjesmom” .Ponosno  je, govorio, na svoj rad s folkloristima u OŠ “Deveti septembar“ u Bugojnu, to što je uspješno završio Jugoslovensku školu folklora i mnoge seminare, te na brojna priznanja i plakete koje predstavljale krunu višedecenijskog postojanja GFA “Bugojno“, i njegovog ličnog angažmana u ovom ansamblu, koji je počeo davne 1977. “Sretan je bio činjenicom da je bugojanski folklor postao prepoznatljiv po svom kvalitetu, i da važi za jedan od najboljih u BiH.

Postao je omiljen među građanima, koji s oduševljenjem prate sve nastupe naših članova. Gotovo da nema grada u bivšoj Jugoslaviji u kojem nismo igrali na smotrama folklora i festivalima. Otprilike, oko tri hiljade građana prošlo je kroz folklor. Naravno, nisu samo Bugojanci igrali folklor, tu su bili i naši članovi iz Gornjeg i Donjeg Vakufa”, ističe Šehić. “Zaboravljaju se narodni običaji, a to nije dobro, jer narod koji izgubi svoje običaje, izgubit će i identitet. Osim što čuva od zaborava i njeguje tradiciju, folklor povezuje ljude što je, možda, još značajnije. Bugojanski folklor je gostovao u 22 evropske i azijske zemlje i davno otvorio vrata Evrope. I sami organiziramo međunarodni festival, na kojem sudjeluju folkloristi iz drugih zemalja”, naglašava Šehić. Naš Enes je poznat i po tome što izrađuje raznu narodnu nošnju, a umjeće mu je, kaže, u amanet ostavila rahmetli majka Atija. “Ona je pravila nošnju za gradske igre, čuvene kalkan-kape, tepeluke… Ljudi iz Sarajeva su dolazili i donesili prave dukate i bisere, da ih ona obradi i ukrasi. Radila je ženske a tetak Dervo muške nošnje. Prije, dakle, stotinu godina pravila se nošnja u mojoj porodici. I danas se znaju zadaci svih ukućana. Zna se ko pravi jeleke, košulje, anterije i druge stvari za nošnje svih naroda, koje su lijepe i interesantne svaka na svoj način. Kao, uostalom, i koreografije koje, također, imaju svoje priče i poruke.Tako je govorio rahmetli Enes Šehić.

izvor: Infobugojno.ba