Bivši logoraši i članovi porodica ubijenih danas će u organizaciji Saveza logoraša BiH obilježiti 25. godišnjicu zatvaranja jednog od najzloglasnijih logora u Bosni i Hercegovini Omarska kod Prijedora te oživjeti bolne uspomene iz perioda kada su od maja do avgusta 1992. godine bili zatvoreni u krugu ovog rudnika. U ovom logoru zatvoreno je više od 6.000 civila, a njih oko 700 je na vrlo okrutan, nemilosrdan i neljudski način ubijeno.
Logor Omarska formiran je krajem maja 1992. godine, od strane srpskih vlasti u Prijedoru. Naredbom o formiranju logora Omarska, ovaj se nekadašnji kompleks rudnika Ljubija pretvara u “sabiralište za uhapšena lica”.
Naređeno da se čitav kompleks treba ograditi žicom i minirati, te da rad sa “uhapšenim licima mora biti u skladu sa situacijom”, kao i da Uprava rudnika treba angažirati zaposlene na poslovima “koji će im se naknadno dodijeliti”.
U isto vrijeme je formiran logor Keraterm, u sklopu nekadašnje fabrike keramičke opreme. Ova dva logora su rasformirana u augustu 1992. godine, nakon što su ih obišli strani novinari.
Logoraši su potom prebačeni u logore Trnopolje i Manjača. Više hiljada osoba, među kojima je bilo žena i djece, bilo je zatočeno u logoru Omarska a oko 700 logoraša nije preživjelo torture ovog logora. Mučenja i egzekucije su mahom vršene u zloglasnom objektu “Bijela kuća”.
Predsjednik Saveza logoraša BiH Jasmin Mešković je u razgovoru za Fenu kazao da su u Omarskoj civili mučeni, udarani, silovani i ubijani na najgori mogući način.
Pored rudnika se nalaze se dvije kuće – ‘bijela’ i ‘crvena’. Prema svjedočenima preživjelih, u ‘bijeloj kući’ zidovi su bili crveni od krvi, logoraši su bili mučeni i ispitivani, žene silovane. Ono što se dešavalo u ‘crvenoj kući’ nije poznato, jer iz nje niko živ od logoraša nije izašao.
Mešković ističe da mnogi koji su preživjeli Omarsku kažu da su udarce i nekako mogli podnijeti, ali da im je vrisak i jauk mučenih ljudi zauvijek ostao urezan u sjećanje.
“Nedavno sam razgovarao s jednom logorašicom iz Omarske koja se, kako je kazala, najviše bojala da će je živu baciti u ulje i zapaliti, jer je to bio njihov način ubijanja, čemu je i nekoliko puta svjedočila “, ispričao je Mešković.
Budući da je to nekada bio rudnik, kaže da je u tom logoru bilo dosta motornog ulja.
Karakterističan način ubijanja logoraša u Omarskoj je, kako kaže, bio paljenje živih ljudi u gumama od kamiona, udaranje kundacima, palicama, lancima, ali i izgladnjivanje i žeđ.
Za posljedice logora koji su bili formirani kaže da će još dugo biti izučavane, jer je u njima ubijeno 3.200 nevinih ljudi.
Govoreći o kulturi sjećanja, Mešković upozorava da postoji mogućnost da se, ukoliko zaboravimo šta nam se desilo, logori opet dese “jer oni koji su činili zločine, nisu dovršili svoj naum”.
Također, ističe da je od 1995. do 2017. godine oko 38 posto preživjelih žrtava logoraša biološki nestalo te da će se taj broj iz godine u godinu povećavati.
“Doći će vrijeme kad će nas biti vrlo malo i onda ćemo se pravdati da je bilo više žrtava i da nas nisu dovoljno pobili “, smatra predsjednik Saveza logoraša u BiH.
Ocjenjuje da u pogledu rješavanja statusa logoraša postoji inertnost političkih autoriteta u BiH.
“Postoji službena presuda za genocid i logore, ali ne postoje žrtve, jer nisu prepoznate ni u jednom zakonu. Država nema osjećaj ni za žrtve ni za memoralizaciju “, stav je Meškovića, koji dodaje da ni na jednom od ovih logora, osim Keraterma na kojoj je tabla formata A4, ne postoji spomen-ploča.
Zaključuje da djeca koja su rodila nakon agresije na BiH i stranci koji dolaze u Prijedor trebaju znati i vidjeti šta se desilo, ko su ubijeni ljudi i ko ih je ubio.
Dio logoraša logora Omarska je ubijen na Korićanskim stijenama i na Hrastovoj glavici, velikim stratištima na prostoru zapadne BiH, a desetine logoraša podlegli od zadobijenih rana tokom svirepih mučenja.
Početkom avgusta 1992. godine poznati američki i britanski novinari Roy Gutman, Penny Marshall, Ed Vulliamy i Ian Williams otkrili su prijedorske logore, a Mešković kaže da su mnogi, zahvaljujući njima, živi napustili ova ukleta mjesta.
Omarska je zatvorena 21 . avgusta 1992., kada je posljednja grupa logoraša prebačena u logor Trnopolje.
/izvor:bhrt.ba/
