Genetički inženjering – gdje je granica u traganju za „savršenim čovjekom“

0
39

Dok se vodeći svjetski eksperti na polju mijenjanja ljudskog genoma okupljaju u Londonu, etičkih pitanja koja se nameću zbog takvog naučnog napretka sve je više i nema sumnje da će se naći na dnevnom redu samita i to visoko pozicionirana.

Ime He Džiankui nije na listi registrovanih delegata na Trećem međunarodnom samitu o uređivanju ljudskog genoma, koji se sljedećeg mjeseca održava na Institutu Frensis Krik u Londonu.

Ipak, osramoćeni kineski naučnik će biti u mislima većine prisutnih.

Džiankui je bio odgovoran za jedan od najkontroverznijih postupaka u modernoj naučnoj istoriji – kao što je otkriveno na prethodnom SvJetskom samitu o uređivanju genoma, koji je održan u Hong Kongu 2018. godine.

Pred zapanjenim delegatima, istraživač, tada zaposlen na kineskom Južnom univerzitetu nauke i tehnologije u Šendženu, objavio je da je promijenio genetski materijal tri mlade djevojke u pokušaju da ih učini otpornim na HIV. Ova modifikacija – napravljena kada su one bile embrioni – mogla bi se potom prenijeti na buduće generacije.

Eksperiment je bez presedana u modernoj genetici i kineske vlasti su ga smatrale neetičkim.

Iako je Džiankui kasnije osuđen na tri godine zatvora, njegov uticaj će se osjetiti na naučnom samitu sljedećeg mjeseca, rekao je profesor Robin Lovel-Bedž, organizator predstojećeg samita u Londonu.

„Razgovaraćemo o tome šta se desilo sa troje dece čiju je fiziologiju možda promijenio uređivanjem genoma. Imaćemo i prezentacije o promenama koje su se desile u Kini u pogledu zakona i etike koja reguliše intervenisanje na genima. Očigledno je došlo do prilično značajnih promena – nabolje“, rekao je Lovel-Bedž, koji je bio moderator na sesiji na kojoj je Džiankui obelodanio svoju biološku intervenciju.

Važno je da se ova pitanja pokrenu, poručuje Lovel-Bedž i ističe da prepravljanje genoma ima ogroman potencijal da koristi ljudima, ali treba da budemo transparentni o tome kako se to isprobava i testira pre nego što se tehnologija primeni u praksi.

Uređivanje genoma transformisale su Dženifer Dudna sa Univerziteta u Kaliforniji, i Emanuel Šarpentje, sa Instituta „Maks Plank“ u Berlinu.

Njihov rad nagrađen je 2020. godine Nobelovom nagradom za hemiju za stvaranje „tehnologije (koja) je uvela revoluciju u nauku o molekularnom životu“, navodi se u obrazloženju Kraljevske švedske akademije nauka, koja dodeljuje prestižno priznanje.

Tehnika koju su razvile Dudna i Šarpentje poznata je kao “Crispr-Cas9”, a funkcioniše kao par molekularnih makaza koje mogu da preseku lanac DNK na određenom mestu.

Na ovaj način naučnici mogu da promjene strukturu gena kod biljaka, životinja i ljudi i izazovu promene u fizičkim osobinama, kao što su boja očiju i rizik od bolesti. Nije uključeno unošenje gena iz drugih organizama, što je ključna razlika u odnosu na prethodne oblike genetske manipulacije.

Naučnici sada razmatraju genetički inženjering u razvijanju novih medicinskih procedura, kao što bi na primer bile intervencije na genomu kod osoba sa dijagnostikovanim bolestima.

Kandidati za takve terapije uključuju osobe sa naslednom srpastom anemijom, u kojoj jedna anomalija na genomu remeti proizvodnju hemoglobina sa ozbiljnim posledicama po pacijente, kod kojih se javlja anemije jer im nedostaje kiseonik.

Naučnici veruju da je moguće uzeti matične ćelije osobe, a zatim izvesti genetske izmene tako da one počnu da proizvode hemoglobin, što je proces koji se obično gubi pri rođenju, i na kraju vratiti crvena krvna zrnca u njihova tela. Ovakva ispitivanja se već sprovode u nekoliko centara.

Osim toga, lekari i istraživači traže načine da koriste prepravljanje genoma u tretiranju mišićne distrofije, raka, dijabetesa, nekih oblika naslednog slepila i mnogih drugih stanja za koja nisu pronađene opcije za izlečenje.

Pravimo li već supervojnika?

Na naučnom skupu, sljedećeg mjeseca, stotine delegata će se okupiti da čuju najnovija dostignuća na polju upotrebe genetičkog inženjeringa u službi lječenja.

Drugi stručnjaci gledaju još dalje u budućnost. Jedna ideja je da se izmjeni fiziologija astronauta kako bi bili bolje zaštićeni od radijacije i efekata bestežinskog stanja, što je od neprocenjive vrednosti za putovanja na Mars i druga mesta po svemiru.

„Mogli biste takođe razmišljati i o modifikaciji enzima jetre kako bi muškarci i žene bili sposobniji da izbace iz organizma toksine koji se koriste u hemijskom ratu ili da ih podvrgnete izmjenama koje će ih učiniti otpornijim na biološko oružje“, objašnjava Lovel-Bedž i dodaje da je to vrsta unapređenja čovjeka o kojoj vojni istraživači sada razmišljaju.

„Takođe, mogu se razmatrati izmjene na ljudima kako bi mogli da vide u infracrvenom ili ultraljubičastom opsegu, kao što to neke životinje mogu. Takva poboljšanja bi bila idealna za vojsku koja se bori noću ili u drugim neprijateljskim uslovima“, ukazao je profesor Lovel-Bedž.