Spisak nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine u Donjem Vakufu je popis nacionalnih spomenika koji se nalaze na području općine Donji Vakuf. Na listi nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine za općinu Donji Vakuf se nalaze sljedeći spomenici:
″Handanija džamija (Handan-begova, Hajdar Ćehajina ili Čaršijska džamija) u Pruscu″ (graditeljska cjelina)
Handanija džamija, Handan-begova, Hajdar Ćehajina ili Čaršijska džamija u Pruscu, općina Donji Vakuf, Bosna i Hercegovina. Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 15. do 21. marta 2005. godine u Sarajevu, donijela je odluku da se džamija proglasi za nacionalni nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.[1] Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović (predsjedavajući), i Ljiljana Ševo i Tina Wik. Nacionalni spomenik čine džamija i mezarje u okviru haremskog zida, te haremski zid sa ulaznom kapijom i česmom.
Historija
O osnivaču i razdoblju gradnje Handanija džamije u Pruscu su sačuvana dva tariha – natpisa, pisana na turskom jeziku, nesh-talik pismom. Jedan je uzidan iznad vrata dvorišnog zida, isklesan na kamenoj ploči veličine 72×32 cm. Drugi je isklesan na kamenoj ploči dimenzija 70×33 cm, i postavljen u središnjem prostoru između luka otvora i pravougaonog okvira portala. Ovaj natpis se sastoji od deset distihona, smještenih u deset elipsastih polja rastavljenih linijama. Natpis oko teksta je ukrašen rozetama i stiliziranim arabeskama.[2]
Na oba natpisa kao osnivač džamije spominje se Handan-aga, i na oba natpisa godina gradnje je 1617.
O utemeljitelju džamije ne postoje jasni podaci osim nekih činjenica o čovjeku pod istim imenom koji je ostavio dio svojih ostavština u Nišu , što bi moglo pojasniti izgradnju džamije u Pruscu prema uzoru na Jahja-pašinu u Skoplju. To ukazuje da je utemeljitelj proveo svoj život u različitim krajevima Osmanskog carstva, ostavljajući ostavštine u mjestima u kojima je boravio i gradeći pod utjecajima onoga što je vidio.
Veza džamije sa dervišima je sasvim moguća obzirom da je Prusac, ali i širi region, poznat po tekijama i sufizmu. Za Prusac se posebice veže halvetijski red, koji prednjači po znanosti, te zagovara duhovni napredak, naobrazbu i izgradnju.
Tokom konzervatorskih radova 1972. godine, sve bojene površine su malterisane ili prekrečene u bijelo. Nakon toga, lukovi na trijemu, kao i lukovi nad prozorima prizemlja i kata su malterisani cementnim malterom i bojeni zelenom bojom.
U ratu u Bosni i Hercegovini 1992.-1995. godine džamija teško je oštećena. Urgentna zaštita urađena je tokom 1999. godine. Restauracija i konzervacija urađena je 2004. godine, kada je nevladina organizacija iz Švedske, Kulturno naslijeđe bez granica (Cultural Heritage without Borders), sa arhitekticom Tinom Wik na čelu, preuzela izradu projekta i izvedbu radova.
Opis
Sagrađena je tokom klasičnog stila u osmanskoj arhitekturi. Prema konceptu prostornoga uređenja, Handanija džamija pripada jednoprostornim džamijama sa otvorenim trijemom. Natkrivena je četverovodnim krovom koji «skriva» drvenu kupolu.
Dimenzije iznose oko 16,20 x 12,60 x 10,35m. a visina munare, zajedno sa alemom, oko 31,20 m. Za gradnju je upotrijebljeno više vrsta kamena (sedra, krečnjak, laporoviti krečnjak i brečasti krečnjak).
Glavni molitveni prostor džamije je gotovo pravilni kubus čije su dimenzije, 10,60 x 10,75 m. Zatvoren je drvenom kupolom koja se sastoji od osam dijelova. Tokom restauracije kupola je izvedena kao element za sebe, u potpunosti odvojen od krova. Konstrukciju kupole nose vješaljke i stolice koje se oslanjaju na ugaone grede položene na zidove.
Unutar džamije, lijevo i desno od mihraba, nalaze se tri levhe, ploče rađene u bojenoj keramici. Na jednoj od njih je, slika Harema u Meki, na drugoj Harema u Medini, a na trećoj su citati iz Kur'ana.
Betonska česma, sa dvovodnim krovom se nalazi uz dvorišni zid džamije. Na zidu česme je ploča, izvedena od ravnog lima, sa upisanom godinom 1931. Nije poznato je li to godina izgradnje ili obnove česme.
Mezarje se proteže sa sve četiri strane džamije i u njemu se nalazi stotinjak nišana, glavnom bez datuma. Najstariji datirani nišan je iz 1874./75. godine.
″Kasnoantička bazilika u Oborcima″ (arheološko područje), i
″Kasnoantička grobnica i ostaci sakralnog objekta na lokalitetu Studena Česma″ (arheološko područje),
Ranokršćanske bazilike i grbnice u Donjem Vakufu, pronađene su na lokalitetu Glavica ili Crkvina u Oborcima i lokalitetu Studena česma u Donjem Vakufu. Oba arheološka područja proglašena su za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.
Historija
U rimskom periodu područje je bilo poznato po intenzivnom životu. Kroz Oborke je prolazila rimska cesta iz doline Vrbasa, prema Turbetu i Travniku. Stanovništvo se uglavnom bavilo poljoprivredom i proizvodnjom željeza. Oko 500 metara od bazilike u Oborcima pronađeni su ostaci rimskih zgrada, koji su vjerojatno pripadali nekom poljoprivrednom imanju. Na nekoliko mjesta su nalazišta željezne troske, dva u neposrednoj blizini bazilike.
Arheološko područje u Oborcima
Istraživanja
Selo Oborci leži uz magistralni put Travnik – Donji Vakuf. Kasnoantička bazilika je sagrađena na manjem uzvišenju lokaliteta Glavica ili Crkvina, u samom središtu naselja.
Područje i bazilika prvi put su devastirani 1930. godine, prilikom potrage za blagom. Na arheološkom području sagrađen je bunker 1943. godine, sa dubokim rovovima, kada je veći dio kulturnih slojeva prekopan i oštećen. Područje je ponovno devastirano 1956 gradnjom individualnog stambenog objekta.
Zaštitna istraživanja izvršio je Đuro Basler 1956. i 1959. godine. Otkopani zidovi su zaštićeni tankim premazom produženog maltera, i izvršena je nadogradnja u suhozidu do visine od pola metra. Pokretni arheološki materijal je deponiran u prostorijama Zemaljskog Muzeja u Sarajevu.[3]
Arheološki materijal govori da je izgrađena u vrijeme vladavine Istočnih Gota ovim krajevima. Skromna oprema bazilike je znak da je služila nekoj seoskoj općini.[4]
Opis
Bazilika je u osnovi izduženi pravokutnik dimenzija 15,45 x 19, 72 m. Sastoji se od predvorja i lađe. [5] Unutar bazilike pronađene su četiri zidane grobne komore zidane blokovima od sedre, pokrivene svodom i grubo malterisane.
Arheološko područje u Donjem Vakufu
Lokalitet – Studena Česma, na kojem je Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine izveo arheološka istraživanja 2005. I 2006 godine, nalazi se u Donjem Vakufu, na privatnom imanju.[6] Arheološkim radovima rukovodio je dr. Adnan Busuladžić. Nakon istraživanja, grobnica i ostaci temelja bazilike zatrpani su zemljom (konzervirani na taj način).
Na osnovu rezultata arheoloških istraživanja može se zaključiti da je riječ o sakralnom objektu iz perioda IV-VI stoljeća, uz koji je postojalo i veće groblje, jer se na velikoj površini koja gravitira čitavom arheološkom lokalitetu, nailazi na veliki broj ljudskih kostiju, skeleta i lobanja. Jedna grobnica istražena je u cjelosti. Karakterisična je po bačvastom svodu, s dvije kline (ležaj za pokojnike) različite širine i četvrtastoj zidanoj komori. U centralnom dijelu grobnice je uski kanal, predviđen za unošenje pokojnika. Svod u grobnici je bio solidno napravljen i omalterisan, kao i cijela unutrašnjost, ali je i nasilno oštećen. Riječ o objektu kršćanskog horizonta.
″Pruščakova (Hasana Kjafije) džamija u Pruscu″ (graditeljska cjelina),
Pruščakova džamija, Hasana Kjafije džamija u Pruscu, općina Donji Vakuf, Bosna i Hercegovina. Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 8. do 11. septembra 2009. Godine u Sarajevu, donijela je odluku da se džamija proglasi za nacionalni nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.[1] Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović (predsjedavajući), i Ljiljana Ševo i Tina Wik. Nacionalni spomenik se sastoji od Pruščakove džamije, medrese, sudnice, turbeta Hasana Kjafije, džamijskog harema i pokretnog nasljeđa koje čine levha izrezbarena u drvetu i kamena ploča – natpis o obnovi sultan Bajezidove džamije.
Historija
Hasan Kjafija Akhisari (Pruščak) rođen je u Pruscu 1544. godine). Bio je pravnik, filozof i književnik i spada u red ljudi koji su se u vrijeme osmanlijske uprave istakli svojim književnim radom na orijentalnim jezicima. U svojoj autobigrafiji navodi da je do 1600. godine napisao jedanaest djela, a kasnije je, napisao još sedam djela. Njegovi radovi su iz oblasti: filologije, islamskog prava, teologije, logike, historije i politike. Pruščak je napisao dvije knjige iz akaida, “Džennetske bašče” i “Nur al yaqin fi usul al din” (Svjetlo istinske spoznaje o temeljima vjere), u kojem je Pruščak proučio najvažnija djela drugih učenjaka iz akaida.
U djelu “Temelji mudrosti o uređenju svijeta” Pruščak govori o temeljima islamske politike i dijagnosticira slabosti jednog globalnog carstva, koje se prostiralo na tri kontinenta, te dao prijedloge šta treba popraviti kako bi se carstvo očuvalo.
Kjafijino djelo o uređenju države i društva (Usul-ul-hikem fi ni-zamil-alem) preveo je na francuski još 1824. godine poznati francuski orijentalista Garcin de Tassy. Umro 1616. godine i sahranjen je uz svoje zadužbine u posebnom turbetu.
U svom rodnom mjestu podigao je: džamiju, medresu, mekteb, han, vodovod, i dr. Popravio je Ajvaz-dedin vodovod, sagradio turbe nad Ajvaz dedinim mezarom i popravio džamiju sultan Bajezida II na prusačkom gradu. Tom prilikom iznad vrata ove džamije postavio je kamenu ploču sa tarihom. Nakon rušenja ove džamije tarih je prenesen u Kjafijino turbe gdje se i danas nalazi
Prema natpisu sa levhe, Pruščakova džamija je podignuta 1607 godine. Ova levha je veličine 1m x 0,38m (veličina teksta 19 x 84cm). U veoma lijepoj nesh kaligrafiji dat je u dva elipsasta polja tekst sa datumom i imenom Hasan Kjafije.[2]
Opis
Pripada tipu jednoprostornih džamija sa drvenom munarom koja izlazi iz džamijskog krova. Vanjske dimenzije džamije sa trijemom su 15,30×8,80 m. Drvena osmougaona munara džamije je postavljena u krovu desno od ulaza u džamiju. Munara je jednostavnog oblika bez ukrasa.
Medresa (srednja i viša škola u kojoj se sticalo vjersko i šerijatsko pravno znanje i poznavanje orijentalnih jezika) Hasana Kjafije izgrađena je 1612. odine. Pripada tipu medresa koje sadrže samo predavaonicu (dershanu). Namijenjene su samo učenicima koji stanuju u istom mjestu. U Bosni i Hercegovini su postaojale samo dvije takve medrese – Hasan Kjafijina u Pruscu i tzv. Dershana u Stocu koja je srušena.
Turbe Hasana Kjafije Pruščaka, prislonjeno uz Kjafijinu medresu pripada mauzolejima otvorenog tipa.
Mekteb uz džamiju, nepoznatog vremena gradnje, srušen je 1940. godine. Obnovljen je nakon II svjetskog rata i opet srušen u periodu 1992-1995 godine. Tokom 2006 izgrađen je potpuno novi, dimenzija 8×9 m.
″Sahat-kula″ (historijski spomenik),
Sahat-kula u Donjem Vakufu najvjerovatnije je sagrađena početkom 18. vijeka.
Sa područja Koruške ili Venecije iz 1591. godine doneseno je zvono za ovu sahat-kulu. Zvono se danas čuva u srednjovjekovnoj zbirci Zemaljskog muzeja u Sarajevu. Sahat-kula nije radila od 1917-1952. godine.
Krajem 1970-tih godina, sahat-kula je popravljena. Ugrađeni su električni satovi. U ratu 1992-95. sahat kula je oštećena i zapaljena. Godine 2004. ugrađen je savremeni digitalni mehanizam koji prima digitalni satelitski signal tačnog vremena iz Frankfurta. Sahat-kula u Donjem Vakufu tako pokazuje tačno vrijeme i automatski se podešava i jedna je od četiri u Bosni i Hercegovini koje su i danas u funkciji.
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine sahat-kulu u Donjem Vakufu proglasila je nacionalnim spomenikom 2008. godine.[1]
″Stari grad Prusac″ (historijsko područje).
Prusačka tvrđava, ili stari grad Prusac (Biograd, Akhisar) je srednjevjekovno utvrđenje u mjestu Prusac, oko 5 km južno od Donjeg Vakufa, Bosna i Hercegovina.
Smještena je na udaljenosti od oko 2 km. od glavnog puta Donji Vakuf-Bugojno. Sagrađena na stijeni koja se izdiže oko 50 metara iznad Prusačke rijeke, čije su obale u tom predjelu skoro okomite. Tako je dobro zaštićeno prirodnom konfiguracijom terena sa svih strana, izuzimajući južnu koja se stepenasto spušta.
Historija
Arheološkim iskopavanjima poduzetim 80-ih godina XX stoljeća na vrhu brijega, tj. unutar zidova tvrđave, naišlo se na prahistorijski materijal iz eneolita, bronzanog i željeznog doba. Ovdje se nalazilo gradinsko naselje, koje je kasnijim gradnjama u srednjovjekovnom i osmanskom periodu razoreno. Prusac se nalazio u srednjovjekovnoj župi Uskoplje. Iz tog vremena nema o Pruscu pisanih podataka.
Iz srednjovjekovnog perioda prvi puta se ime Prusca spominje u pismu bosanskog namjesnika sandžaka Skender-paše Mihajloglua (Mihajlovića) Dubrovčanima, napisano “Na Pruscu gradu 29. julija”. Godina nije napisana, a historičari datiraju ovo pismo oko 1478-80.godine.
Definitivno je Prusac osvojio sin Skender-paše, Mustaj-beg 1502. Godine. Još od XVI stoljeća, u Pruscu su povremeno logorovali bosanski namjesnici i kliški sandžaci, čuvajući granice i pripremajući provale u susjedne mletačke i austrijske teritorije.
U vrijeme kad je Evlija Čelebija prvi puta putovao kroz Bosnu, 1660. godine, bosanski beglerbeg je bio Melek Ahmed-paša, Čelebijin zaštitnik, koga on stalno spominje kao dobrotvora i stratega. Tako ga spominje i u vezi sa Pruscem kojeg je beglerbeg obnovio i popravio vlastitim novcem. U to doba u gradu je bio dizdar sa 300 vojnika, u oboru 80 kuća. Za vrijeme Kandijskog rata Prusac je bio strateška brana u klancu kojim su mletačke čete (kako Čelebija navodi-uskoci) mogle prodrijeti dublje u Bosnu. Čelebija piše da je varoš imala 8 mahala sa 800 stotina kuća građenih od tvrdog materijala, prizemnih i na kat, 8 džamija, tri tekije, hamam i 80 dućana.
Grad je napušten 1838.godine.
Opis dobra
Grad se sastoji od tri cjeline: tvrđave-citadele, tj. akropole na vrhu grada, obora ispod nje i Donjeg grada. Ove cjeline su sukcesivno građene. Površina starog grada je oko 22 000 m2.
Tvrđava-citadela
Tvrđava i obor ispod nje sagrađeni su u XV stoljeću. Ima oblik četverougla čija je sjeverna strana izlomljena i završava se u vidu trougla (40 m). Kako je sa tri strane bila izložena napadima, opkoljena je zidovima debljine od 1 – 2,4 metra. Zidovi su bili opremljeni puškarnicama i otvorima za topove.
Na južnom kraju, sa unutrašnje strane, je prigrađena nepravilna četverougaona kula. Njeni zidovi su sačuvani u visini do 10 metara i dužine do 19 metara. U zidovima su otvori za topove. Na kraju sjeverozapadnog zida tvrđave je manja kula stražara, a do nje okrugli bunar žive vode. Stražara je smještena na najvišem dijelu terena. Osnova joj je nepravilna. Ulaznog zida više nema. Na suprotnom zidu je veliki otvor za topove.
Obor ispod tvrđave
Tvrđava je sa vanjske pristupačne strane, bila opkoljena jarkom, preko kojeg je bio postavljen most za ulaz u obor. Obor zauzima površinu cca 3000 m2, dugu 50, široku 60 m. Obor uz tvrđavu je sa istočne i sjeveroistočne strane bio opasan zidom, debljine oko 1 m, visine 2-3 m. Imao je kulu oktogonalne osnove, sa puškarnicama i tri četverougaone kule.
U oboru su ostaci džamije Bajazidije, sagrađene uz temelje srednjovjekovne crkve. Skender-paša podigao je 1488. godine džamiju (Bajazidiju) na prusačkom gradu i posvetio je tadašnjem vladaru Bajazidu II (1481-1512). Džamiju je temeljito popravio Kjafija 1601. godine. Natpis u prijevodu glasi: “Po naređenju sultana Bajezida podigao je džamiju pokojni Iskender-paša godine 1488, a obnovio kadija Hasan iz Akhisara godine 1601. Ovaj značajni dokument, natpis umjetnički izrađen u kamenu, čuva se u turbetu poznatog naučnika Hasana Kafije u Pruscu. U drugoj polovini XVII stoljeća, znači šezdesetak godina nakon njene obnove, Evlija Čelebija piše (1660) da na gradu nema careve džamije.
Ispod istočnog zida obora nalazio se drugi jarak koji ga je opasavao po cijeloj dužini. Jarak je bio širok 6-10 m, a dubok oko 3 m. Od XIX stoljeća nadalje, jarak je erodiran. U njemu je u XVIII stoljeću sagrađena sahat-kula. Osnovica kule je kvardat sa stranicom 3,9 m, a visina oko 10 m. Možda je ovu kulu sagradio neki prusački dizdar. Zvono potječe iz 1633. godine. Stroj sata je napravio, prema priči mještana, neki majstor iz Gornjeg Vakufa.
Donji grad
Na istočnoj padini ispod tvrđave i obora formiran je još jedan obor – Donji grad. Zauzima prostor oko 90 x 180 m. Tu je bilo prigradsko naselje unutar bedema. U jugozapadnom dijelu Donjeg grada nalazila se glavna kapija. Gradu se prilazilo kaldrmom kojom je bila popločana glavna prusačka arterija. Kaldrma je bila široka 3 m, danas je prekrivena asfaltnim putem. Kod gradske kapije je bila raskrsnica koju su još polovinom XX stoljeća stariji mještani zvali “londža”. U doba prije 1878.godine još je stajala glavna gradska kapija sa drvenim hrastovim vratnicama, pokovanim željeznim pločama. Sve su to Austrijanci skinuli i upotrijebili u druge svrhe. Pred gradskom džamijom je još oko 1950. godine ležao jedan dio dovratnika kapije. Danas ga nema. Donji grad, građen je u kasnom XV stoljeću. Na nekim dijelovima zida se vide kasnije prepravke. Zna se da su na cijelom gradu vršene popravke u vrijeme bosanskog beglerbega Melek Ahmed-paše u drugoj polovini XVII stoljeća.
Stari grad Prusac je nacionalni spomenik. [1] U blizini je i Ajvatovica, najveće dovište muslimana u Evropi i jedno od najstarijih u Bosni.
