Mali grad, između Gradine i Bagine strane, po sredini tok planinske rijeke Vrbas, nosi vodu i vrijeme. Ode, Vrbas teče, vrijeme nosi, neke davne godine, ljude koji su, koračali ulicama ovoga grada, odavno više nema.
Donji Vakuf, miris davnih vremena…bezbrižnih dana djetinstva..prvih slova u ovdašnjim školama, prvih “zijana” u komšijskim dvorištima i avlijama.
Nema više takvih vremena, ali imaju uspomene i slike koje nas za trenutak vrate u prošlost.
