Najljepše priče su priče koje ljubav tka. Jedna takva priča je priča koju već tri godine priča mlada Fojničanka Lamija Džigal Bektešević. Ljubav o kojoj ona govori je ljubav prema bosanskom brdskom konju. Ljubav koja ju je nakon trideset godina boravka u Holandiji vratila njenoj Bosni, njenim korijenima i njenom prašinom ćutanja prekrivenom kućnom pragu. – piše Fojnica net.
Njena osobnost koja obiluje entuzijazmom, vizijom razvoja turizma u Fojnici kojem bi svojim konjima u raznolikoj ponudi usluga dala prepoznatljiv pečat, stavlja je u žižu interesovanja, kako lokalne, tako i šire društvene bosanskohercegovačke zajednice.
Zahvaljujući njenom trudu, zalaganju i vizionarstvu, nakon tri godine neumornog rada, stiče uslov da se sa svojim uvježbanim konjima i kočijom pojavi u gradskoj turističkoj zoni, zoni atraktivnog banjskog liječenja i nadaleko poznatog rehabilitacionog centra “Reumal” u našoj Fojnici.
Prvi susret s gostima Reumala, lokalnim stanovnicima ljubiteljima konja i atraktivnom vožnjom u kočiji gradskom zonom, bilježi vrlo pozitivna iskustva. Razdragana lica u kontaktu s konjima i vožnja kočijom u laganom kasu, osvježila su turističku ponudu Fojnice, unijela radost na lica koja su se namjerno ili slučajno zatekla na mjestu gdje su se u startnoj tačci pozicionirali, dali su pečat prvom danu turističke ponude u tom, potpuno novom obliku turističkih sadržaja.
Jedan događaj je izazvao posebnu pažnju i ostaće zabilježen kao događaj koji spada u kategoriju neobičnih, pa čak bi se moglo reći i čudotvornih momenata.
Naime, gost Reumala koji se kreće uz pomoć kolica zbog oslabljene koštane i mišićne muskulature, nadahnut dodirom i blizinom konja uspijeva da se samostalno popne na kočiju na začudnost svih prisutnih. Na njegovom licu su se smjenjivale emocije koje je pokušavao da iskontroliše. Nakon smiravanja emocija u sebi, prisutne je upoznao da su konji njegova velika ljubav koja ga je nadahnjivala dugi niz godina. U susretu sa njima u fojničkom parku, tijelo poprima negdje ostavljenu snagu, pokreće se i pravi pokrete koji su već neki duži period bili njemu nedostižni. Orošene oči su nastavile pričati umjesto njega. Velika, iskrena i otvorena ljubav nikad nije jednosmjerna. Tako nije bila ni u ovom slučaju. Konji su okretali glave prema njemu i svojim pogledima potvrđivali da su prepoznali i osjetili skoro pa opipljivu njegovu ljubav koja se zrakom kao miris širila.
U samo jednom danu zabilježeno je više lijepih i pozitivnih iskustava u dodiru sa konjima i vožnjom, što nas upućuje na značaj i potrebu za ovakvim vidom turističke ponude.
