Bakir Abdagić je autor zbirke pjesama „Sve što leti nisu laste“, knjige koja je uvrštena u Antologiju bosanskohercegovačke književnosti za djecu, ali i još nekoliko knjiga za djecu: “Sedam slavnih vitezova“, „Prijateljstvo“, „Zabavna čitanka“ – knjiga o životinjama, „Knjiga koja leti“, „Kakve su to čarolije“, te knjiga „Šok terapija“, „Kur*anske i hadiske poruke“.
Bakir prvenstveno piše poeziju za djecu i mlade.
Na početku njegove knjige „Kakve su to čarolije“ stoji posveta:
OVA KNJIGA NASTALA JE
IZ VELIKE LJUBAVI
PREMA MOJIM UNUKAMA
I NJIHOVIM DRUGARIMA
I DRUGARICAMA
PA JE NJIMA I POSVEĆUJEM.
Bakir piše i anagrame, aforizme, humoreske i poeziju za odrasle. Saradnik je više časopisa za kulturu i umjetnost.
Bakir nam je otkrio da je u pripremi njegova nova knjiga, koja će kao i sve Bakirove predhodne krasiti police Gradske biblioteke.
Sve Bakire knjige djeca rado čitaju, a one su, kako kaže Bakir, njima najviše namijenjene i poklonjene.
Donosimo neke Bakirove pjesme:
PIJANI VOZAČI I DJECA
Mi djeca mislimo da oni koji pijani voze
Treba umjesto toga da čuvaju koze il ovce
I da im jedina muzika bude kravlje zvonce
Mi djeca također mislimo
Da onima koji po cesti plaše prvačiće naše
Treba oduzeti žvakaću gumu i polsati ih u šumu
Da drva sijeku i plave ih niz rijeku
A ako ništa od toga uraditi neće
Treba im auta baciti u smeće
P.S. Na našu veliku (dječiju) žalost
Svi koji su narasli nisu ni odrasli.
KAD SE ŠUME UBIJAJU
Kada zli ljudi šume ubijaju
Njena stabla se do zemlje savijaju
I pružaju svoje grane
Da je brane
Ali ni njihovo upinjanje
Iz stoljetnih žila
Ne može ih odbraniti
Od mračnih sila
Zato djeco, dignite svoj glas:
Kad nestanu šume
Nestaće i nas
MOJ VELIKI TATA
Moj tata puno radi
I ja jedva čekam
Kad će kući da dođe
Popnem se na prozor
I gledam kud on treba da prođe.
Ja sam velika djevojčica
Imam pune tri godine
I znam kako dijete
O tati treba da brine.
Kad uđe na vrata moj veliki tata
U zagrljaj ja mu hrlim
Ručicama ga stežem oko vrata
I dugo, dugo grlim.
A kad se ta želja malo smiri
Vidim iz džepa nešto viri
Ali još mi se ne ide
Iz tog toplog gnijezda
Napolju noć pada
Mjesec kroz oblake juri
I pali se prva zvijezda.
DJECA BOSNE
Vi ste himna zemlje svoje
Njeni snovi, njene klice
Njena slika, njene boje
Vi ste njene uzdanice
Vi ste sjeme posijano
Po poljima zemlje Bosne
Njeno klasje isklasano
Ukras njene zore rosne
Vi ste sve što ona teba
Što je bila, što će biti
Ko ona sušna kora hljeba
Bez vas ni nje neće biti
MOM RODNOM GRADU
Daj mi Bože pameti i snage
Od stihova vijenac da ispletem
Najbolje mi prijatelje drage
Ja i pjesme svoje da upletem
Ime će im iz pjesme zasijati
Vezaće se pjesma i imena
Ako neko ne može da shvati
Kazaće mu pjesma i ćud njena
U tom vijencu sve je prepleteno
Finim vezom sitno izvezeno.
58
