Dok traje višegodišnja borba između radnika, poslodavaca i sindikata o povećanju plaća sve više mladih radnika i onih sa iskustvom napušta Bosnu i Hercegovinu u potrazi za većom plaćom od koje mogu normalno živjeti.
Poslodavci obećavaju veće plaće, ali samo pod uvjetom da se smanje doprinosi što su djelimično u pravu i na kraju da sami određuju o povećanju plaće radnicima od 100 do 400 maraka i da im se na te isplate računaju drastično smanjeni doprinosi. Uz to poslodavci zahtijevaju da se odobri 30 hiljada radnih dozvola za dovođenje radnika iz Pakistana, Indije, Malezije i drugih zemalja, kako bi nadomjestili manjak radnika.
Strani radnici vjerovatno će u većem broju dolaziti da rade u BiH, ali onda će se pojaviti novi problem u obaranju plaća što neće biti nikako dobro, upozoravaju iz Saveza samostalnih sindikata BiH i insistiraju na usvajanju Zakona o minimalnoj plaći u Federaciji BiH od hiljadu maraka, a koji se nalazi u parlamentarnoj proceduri i čije usvajanje su podržale sve parlamentarne stranke u FBiH.
Šta se treba hitno uraditi da ne dođe do još većih problema zbog odlaska radnika iz BiH, pojasnio nam je Admir Čavalić, ekonomista i zastupnik u Federalnom parlamentu.
– Moramo da kraja godine napraviti reformu u području fiskalnih zakona, o doprinosima i porezima na dohodak. Na to čekamo sedam godina i već je opao optimizam kod poslodavaca kada se radi ovim zakonima. To konkretno podrazumijeva da se spuste stope doprinosa na 32 ili 30 posto, što bi bilo idealno i to bi svorilo uvjete da radnici dobiju veću neto plaću od 200 do 300 maraka – smatra Čavalić.
To bi bilo dobro, ako se usvoje ovi zakoni u Parlamentu FBiH u oba doma do kraja godine, ali se ne zna da li bi od 1. januara 2024. godine poslodavci i povećali plaće radnicima, smatra Čavalić.
– Kako bi otklonili ove sumnje koje mogu biti opravdane i neopravdane, predložio sam Parlamentu FBiH u dogovoru sa Udruženjem poslodavaca drugi zakon koji bi važio do 31. decembra 2023. godine. Ovaj temporalni zakon podrazumijeva ukoliko poslodavci povećavaju plaću radnicima do 400 maraka, plaćaju na ovu sumu samo 11 posto doprinosa za penzijsko-invalidsko osiguranje. To bi išlo radniku u penzioni fond i dobili bi osnovicu za rast penzija. Sa povećanjem plaća od 400 maraka dobili bi produktivnijeg i zadovoljnijeg radnika. To bi bila garancija da 1. januara 2024. godine ostanu povećane plaće za 400 maraka – predlaže Čavalić.
Naš sagovornik se slaže da je sve ovo lakše kazati i napisati i pustiti u parlamentarnu proceduru, a radnici nam odlaze prije svega zbog malih plaća.
– Moj prijedlog je u Parlamentu još od decembra prošle godine, a do danas nije uvršten ni na dnevni red. Ako ne usvojimo ove zakone do kraja godine, bojim se da će se desiti značjniji odliv radne snage iz BiH, a poslodavci će se okretati kapitalnim investicijama ulaganjem u automatizaciju proizvodnje kako bi nadoknadili manjak broja radnika – smatra Čavalić.
Mogu li se i psolodavci odreći dijela svoje zarade da se povećaju radničke plaće?
– Svakako da mogu i ima parcijalnih primjera da poslodavci povećavaju plaće radnicima i zadržavaju ih u svojim firmama na taj način. Ali ne posluju sva preduzeća sa profitom ili ako ga ostvare, mali je. Može se naći način da one firme koje ostvaraju ekstra profit moraju svojim radnicima povećati plaće. Umjesto što je fokus na minimalnoj plaći i njenom povećanju, mislim da bi se trebali fokusirati na prosječnu i medijalnu plaću. Prosječna plaća u FBiH iznosi oko 1.100 maraka, a medijalna plaća je oko 900 maraka. Medijalna plaća dijeli radnike na dva dijela oni koji imaju plaću između 900 i 1.000 maraka. Svake godine sve manji broj ljudi radi za minimalnu plaću. Oko 20 hiljada radnika u Federaciji BiH prima minimalnu plaću i oni najviše napuštaju BiH i idu u Njemačku, Austriju i neke druge zemlje u Evropi.
faktor
