Večeras je povodom obilježavanja Dana općine Donji Vakuf u Velikoj sali Centra za kulturu informisanje i sport održana monodrama „Điđa iz Džordžije i Lutvo u predbračnom sevdahu“ autorice Vernese Manov.
Nakon što su imali priliku gledati prva dva nastavka ove sevdah-drame, veliki broj naših sugrađana koji su večeras odlučili da posjete Dom kulture, mogli su uživati u trećem dijelu ove urnebesne predstave, iskreno se nasmijati i ponijeti kući djelić pozitivne energije koja se večeras mogla osjetiti u Velikoj sali.
S autorom i protagonistom, Vernesom Manov smo uspjeli razgovarati prije samog nastupa.
Željela bih pozdraviti sve slušaoce radija i čitatelje portala Radio Donji Vakuf, zahvaliti se Centru za kulturu, informisanje i sport na ukazanoj prilici da se publici ponovo obratim s novim nastavkom povodom Dana općine Donji Vakuf.
Šta donjovakufska publika može očekivati od večerašnje predstave?
Urenebes i zavrzlame! Zbog toga što su Điđa i njen Lutvo konačno zajedno. Žive u nekoj vrsti predbračnog sevdaha jer znamo da se drugi dio završio tako što je Lutvo umolio Điđu da ode s njom u Džordžiju. Sada slijedi navikavanje na zajednički život, Điđine ljepote, ljubav, sevdah, ali i frustracije. Slijedi navikavanje, jer su njih dvoje sada stariji ljudi da bi se mogli ponašati poput mladenaca.
Želim reći da se treći dio nametnuo sam od sebe. Kada sam sastavila dva dijela, mislila sam to premostiti na način, zaokružiti priču, ali moje kolegice nisu dopustile da se treći dio završi udajom ili ženidbom, tražile su od mene da se priča nastavi dok me drži taj zanos i energija. Večeršnji dio je malo pokretljiviji, urenebesniji, publika će sigurno imati priliku da uživa u smijehu i prevaspitavanju svojih bračnih i ljubavnih odnosa sa svojim voljenim osobama.
Vernesa nam je priznala da je u planu u četvrti nastavak.
Moram uraditi i četvrti dio, ali neka traje i treći. Dobila sam pozive da nastupam u Švedskoj i Danskoj, radi se o međunarodnoj saradnji, u tekućoj godini sam proglašena jednom od najinovativnijih nastavnica.
Osjetim posebnu emociju kada izvodim neki program za donjovakufsku publiku jer će ovdje večeras biti prisutne moj radne kolegice, moji učenici koji mogu učiti na licu mjesta. Imaju čas u teatru kako se radi književnost, kako se radi teatar i kako se njeguje sevdalinka.
