Piše: Dragan Bradvica
dragan@dnevni-list.ba
Bosni i Hercegovini nasušno su potrebne mjere za demografski oporavak, zaustavljanje vala iseljavanja te pozitivni prirodni priraštaj. Nasušno su potrebne dobre vijesti, optimizam i jasna populacijska politika bez koje nema pomaka negativnih trendova.
Nažalost, od toga nema ništa, pa čak niti najava kako bi se nešto slično moglo dogoditi u skoroj budućnosti. Kada znamo da živimo u državu u kojoj su jedina konstanta ekonomska i pravna nesigurnost, korupcija i klijentelizamonda je jasno kojim smjerom ići sljedećih nekoliko godina.
A tome u prilog idu u posljednji podaci Federalnog zavoda za zapošljavanja vezanih za prirodni priraštaj za prva dva mjeseca ove godine koje je ponovno poražavajući i iznosi -1.509. Nema nikakve sumnje da ćemo i ove godine svaki mjesec samo bilježiti nove minuse, a da će domaće vlasti sve to pokušati gurati pod tepih, a isticati dnevnopolitičke peripetije.
Katastrofalni pokazatelji
Nadalje, niti jednog mjeseca nismo imali prirodni priraštaj manji od -100 (najbolje stanje bilo je tijekom srpnja kada bilježimo kada smo imali 1.574 rođenih, 1.752 umrlih i priraštaj -178. Uvjerljivo najgore stanje u jako lošoj godini bilo je u studenom (rođenih 1.268, umrlih 3.221, PP -1.953) i prosincu (rođenih 1.493, umrlih 3.430, PP -1.937). Tijekom ostalih mjeseci prošle godine priraštaj se kretao između -304 i -638.
Ništa bolja situacija nije niti u Republici Srpskoj. U prošloj godini u tom entitetu bilo je rođeno 8.494, dok je preminulo 16.589 osoba, pa se bilježi negativan prirodni priraštaj od 8.095. Sabirući negativne priraštaje u ova dva entiteta dolazi se do zaključka da je u BiH u 2020. godini negativan prirodni priraštaj bio 16.393.
Ne treba ispustiti iz vida kako ovakve brojke nisu ništa bolje bile niti godinama prije. Tako od 2008. konstantno bilježimo minuse prirodnog priraštaja. Usporedbe radi, u BiH je 1996. prirodni priraštaj iznosio je 21.442 a 2020. bio -16.393.
Vlast i dalje šuti
Tako gubimo mlade i obrazovanje ljude, ljude koji svoje obitelji odlučuju zasnovati u nekoj zapadnoeuropskoj državi, a ne u BiH. Na taj način gubimo mladost, gubimo stručnost i gubimo reproduktivni kapacitet. I dok se u javnom i znanstvenom diskursu itekako upozorava na sve ovo čini se da one koji donose odluke sve to malo ili nikako ne zanima. Rješenja za ove probleme bila su potrebna jučer, a ne danas ali njih očito neće biti niti sutra. U međuvremenu ćemo nastaviti izumirati, polako postajati zemlja staraca bez stručne radne snage i bez ikakve perspektive u budućnosti.