Danas je Međunarodni dan djece koja su oboljela od raka . Obilježavanje ovog datuma naglašava potrebu za zajedničkim globalnim akcijama za rješavanje rastućeg izazova ove ne-zarazne bolesti. Globalno, rak djece i adolescenata prijeti pruzimanju primata od smrti uzrokovanih zaraznim bolestima, kao najvećem uzroku smrti među djecom.
Prema izvještaju IARC-a (2015), učestalost incidencije raka djece iz godine u godinu se povećava na svjetskom nivou, od 165.000 novih slučajeva godišnje do 215.000 slučajeva za djecu do 14godina, te 85.000 novih slučajeva za dobnu skupinu 15-19 godina. Mnogo više ostaje nepoznato i neprijavljeno zbog nedostatka registara raka djece u velikom broju zemalja.
Dok je broj djece s rakom mnogo manji u usporedbi s globalnom incidencijom karcinoma odraslih, broj onih koji žive je znatno veći; stopa preživljavanja u zemljama s visokim prihodima doseže prosječno 84% i stalno se poboljšava čak i u područjima s manje materijalnih sredstava u svijetu gdje postoji lokalna i međunarodna podrška.
Karcinomi djece i mladih se razlikuju se od karcinoma kod odraslih:
Ovo je dan kada se okupljamo kako bismo nastavili rad na “Naprednoj i transformisanoj zaštiti“ i kako bi rak u dječijoj dobi bila prioritet nacionalnog i globalnog zdravlja djeteta.
Djeca nisu samo manji odrasli!
Mnogi karcinomi odraslih se mogu dijagnosticirati rano.
U 80% djece, do trenutka kada se dijagnosticira, rak se već proširio na druga područja tijela.
Neki karcinom gotovo nikada ne nastaju nakon dobi od 5 godina; drugi se najčešće pojavljuju među tinejdžerima. Čak i kada djeca dobiju karcinom odraslih osoba, oni se moraju liječiti različito.
80% djece s rakom živi u većini zemalja s niskim i srednjim dohotkom sa nejednakim pristupom zdravstvenoj i svakoj drugoj skrbi. Djeca i adolescenti u Africi, Aziji i Latinskoj Americi iu dijelovima istočne i južne Europe još nemaju pristup odgovarajućem tretmanu, uključujući esencijalne lijekove i specijaliziranu njegu. Trenutno, gdje živi često određuje sposobnost preživljavanja raka djetinjstva.
Postoji više od deset vrsta raka djetinjstva i bezbrojnih podtipova, što je veći izazov za istraživače da pronađu lijek za svako dijete.
Najčešće vrste raka kod djece i adolescenata
Akutna limfoblastična leukemija (ALL) najčešći je tip raka djetinjstva. To je rak krvi i koštane srži. 2. Središnji živčani sustav (CNS) tumorira karcinom mozga i mozga. Oni su najčešći čvrsti tumori djetinjstva i imaju najveću stopu smrtnosti od raka dječje dobi. Vrste obuhvaćaju meduloblastom, PNET, tumore zametnih stanica, niske klase i visoki stupanj glioma, ependimom, astrocitom i više.
Ewingov sarkom je manje uobičajen oblik tumora kosti, koji uglavnom utječe na djecu starosnu dob 5 i više godina. Ovi tumori formiraju se u šupljini kosti.
Hodgkinov limfom je rak limfnih čvorova, najčešće zahvata tinejdžere, ali i mlađu djecu.
Mijeloidne leukemije su rjeđe i teško izliječive od uobičajene akutne limfoblastične leukemije (ALL).
Neuroblastom je rak simpatičkog živčanog sustava. Tumori neuroblastoma mogu rasti u abdomenu, vratu ili zdjelici. To je najčešći tip raka kod dojenčadi i može nastati prije rođenja, rijetko se javlja kod djece starije od 10 godina.
Non-Hodgkinov limfom (NHL) su karcinomi stanica imunološkog sustava (T i B limfociti, prirodne stanice ubojice). 8. Osteogeni sarkom (osteosarkom) je najčešće dijagnosticirana vrsta tumora kostiju, obično kod adolescenata i mladih. Tumori su najčešće u velikim kostima gornje ruke (humerus) i nogu (femur i tibija).
Retinoblastom je rak retinoblasta, ili “beba” stanica u retini, odgovoran za vid. Retinoblastom se najčešće pojavljuje kod djece od rođenja do dobi 3. Oko 40% ove djece ima genetski oblik bolesti; sa svakom ćelijom u mrežnici osjetljivoj na stvaranje tumora, obično su oštećene oči. Drugi 60% ima ne-genetski tip koji utječe na samo jedno oko. Budući da uklanjanje oka može izliječiti većinu djece, istraživanja su sada usmjerena na očuvanje vida.
Rhabdomyosarcoma je najčešći sarkom mekog tkiva koji se može naći bilo gdje u tijelu. Rhabdomyosarcoma je tumor koji nastaje u stanicama mišića, a najčešći je tip kod djece mlađe od 10 godina. Drugi tumori mekog tkiva su rjeđi i obično se nalaze u adolescenata. Oni uključuju fibrosarkome, sinovialne sarkome, tumore malignih perifernih živaca, leiomyosarcoma, liposarkoma i još rjeđe.
Wilmsov tumor čini oko 90% tumora bubrega kod djece. Oko 95% djece s ovim tumorom ima “povoljnu histologiju” (bolju stopu liječenja uz manje tretmana), što je određeno uzorkom kojeg patolog vidi kod tumorskih stanica. Drugi 5% ima anaplastični Wilmsov tumor, koji je mnogo otporniji na liječenje.
12 Ostali rijetki karcinomi djetinjstva zapravo nisu toliko rijetki kada se zbrajaju, budući da oni čine oko 30% karcinoma dijagnosticiranih u djece i adolescenata.
