Članice Ujedinjenih naroda širom Planete obilježavaju današnji datum kao Dan ozonskog omotača (World ozone day), u čast datuma kojeg je 1987. u ovom kanadskom gradu potpisan ključni međunarodni sporazum, na osnovu kojeg je usporena, izbjegnuta, ali ne i potpuno otklonjena opasnost od jedne od mnogobrojnih katastrofa po ljude i Planetu, koju čovjek svojim djelovanjem uzrokuje, navode iz Instituta za zdravlje i sigurnost hrane Zenica (INZ).
Kritična tačka dosegnuta sredinom osamdesetih
Ozonski omotač je područje visoke koncentracije ozona u stratosferi, 15 do 35 kilometara iznad Zemljine površine. Ozonski omotač djeluje kao nevidljivi štit i štiti nas od štetnog ultraljubičastog (UV) zračenja sunca.
-Posebno nas ozonski omotač štiti od UV zračenja, poznatog kao UV-B, koje uzrokuje opekotine od sunca. Dugotrajno izlaganje visokim razinama UV-B zraka ugrožava ljudsko zdravlje i oštećuje većinu životinja, biljaka i mikroba, tako da ozonski omotač štiti sav život na Zemlji, kaže dr. Jasmin Durmišević iz Službe za zdravstvenu ekologiju i higijenu INZ-a.
Osamdesetih godina prošlog vijeka, globalna zajednica je odlučila da učini nešto po pitanju uništavanja ozona. Sa sve većim dokazima da plinovi u produktima koje proizvodi čovjek sadrže hlorofluorougljik (Chlorofluorocarbon – CFC) koji uništava i probija ozonski omotač i razumijevanjem mnogih posljedica nekontrolisanog iscrpljivanja, naučnici i kreatori politike pozvali su nacije da kontrolišu svoju upotrebu CFC-a.
CFC se intenzivno koristio u klima-uređajima, frižiderima, aerosol limenkama i u inhalatorima koje su koristili pacijenti sa astmom. Većina naših računara, elektronike i dijelova naših uređaja očišćeni su rastvaračima koji oštećuju ozonski omotač. Komandne ploče automobila, izolacijske pjene u našim kućama i poslovnim zgradama, bojleri za vodu, pa čak i đonovi za cipele napravljeni su od CFC-a ili HCFC-a. Kancelarije, računarski objekti, vojne baze, avioni i brodovi su u velikoj meri koristili halone za zaštitu od požara. Mnogo voća i povrća koje smo jeli fumigirano je plinovima za ubijanje štetočina, koji su potom uništavali ozonski omotač i štetili na drugi način ljudima.
Kao odgovor, Bečka konvencija o zaštiti ozonskog omotača usvojena je 1985., a zatim Montrealski protokol o supstancama koje oštećuju ozonski omotač 1987. Oni su prvi međunarodni ugovori o zaštiti okoliša koje je univerzalno prihvatilo 198 zemalja svijeta.
Ozonski omotač danas
Montrealski protokol je naširoko hvaljen kao veliki ekološki uspjeh. Iako šteta koju smo nanijeli ozonskom omotaču još nije poništena, zahvaljujući ovom sporazumu i zajedničkim naporima nacija širom svijeta, postoje naučni dokazi da se ozonski omotač sam zacjeljuje i da se očekuje da će se oporaviti do sredine ovog vijeka.
Montrealski protokol je također značajno smanjio zagrijavanje klime, jer su mnoge tvari koje oštećuju ozonski omotač također moćni staklenički plinovi koji doprinose stvaranju klime kada se akumuliraju u atmosferi. Kontrole Montrealskog protokola dovele su do značajnog smanjenja emisija supstanci koje oštećuju ozonski omotač u posljednje dvije decenije.
Ova smanjenja, dok štite ozonski omotač, imaju dodatnu korist od smanjenja ljudskog doprinosa klimatskim promjenama. Bez kontrole Montrealskog protokola, klimatski uticaj zbog supstanci koje oštećuju ozonski omotač sada bi mogao biti skoro dva i po puta veći od sadašnje vrijednosti.
Ozon se stalno proizvodi i uništava. Ali, ozon nije jedini gas u stratosferi. Drugi gasovi koji sadrže azot i vodonik su takođe u stratosferi i učestvuju u reakcionim ciklusima koji uništavaju ozon pretvarajući ga nazad u kiseonik.
Dakle, ove reakcije smanjuju količinu ozona u stratosferi. Kada nije poremećena, ravnoteža između prirodnih procesa proizvodnje i uništavanja ozona održava dosljednu koncentraciju ozona u stratosferi. Nažalost, mi, ljudi, ne ostavljamo ovaj prirodni proces neometanim…
Zbog Montrealskog protokola, izbjegli smo svijet u kojem bi se svake godine nad Arktikom i Antarktikom pojavljivale ozbiljne ozonske rupe. Do sredine 21. vijeka ozbiljno oštećenje ozona proširilo bi se širom planete, uključujući tropske krajeve.
Kompjuterski modeli nam daju uvid u UVI u svijetu bez Montrealskog protokola (koji se često naziva ‘Svijet koji se izbjegava’. Do sredine ovog stoljeća, vrijednosti UVI preko 25 bi se pojavile na većini geografskih širina, a UVI bi dostigao oko 50 u tropima, što je pet puta više od trenutne definicije “ekstremnog” UV zračenja.
Šteta po ljudsko zdravlje i dobrobit
Čak i uz Montrealski protokol za zaštitu ozonskog omotača, svi bismo trebali pokušati izbjeći previše izlaganja suncu kako bismo smanjili rizik od bolesti poput raka kože i katarakte koje su uzrokovane prekomjernim izlaganjem UV-B zračenju. Postoje jake veze između prekomjernog izlaganja UV zračenju i razvoja tri najčešća oblika raka kože. Čak i sada, uz uspješnu implementaciju Montrealskog protokola, karcinom kože je među najčešćim oblicima raka, posebno u populaciji blijede puti.
Na primjer, jedan dugoročni model fokusiran na zdravstvene efekte kod ljudi rođenih u SAD-u između 1890. i 2100. godine procjenjuje da će zaštita ozonskog omotača spriječiti ukupno oko 443 miliona slučajeva raka kože i 2,3 miliona smrti od raka kože samo u SAD-u. To uključuje 8-10 miliona slučajeva malignog melanoma. Svi postojeći modeli vode do istog zaključka. Nekontrolisano uništavanje ozona značajno bi povećalo rizik od raka kože širom svijeta.
Šteta koja je spriječena i usporena evidentna je u životinjskom i biljnom svijetu, usjevima, podvodnom svijetu, bukvalno u svim elementima ljudskog života i okruženja.
Napravili smo mnogo napretka, ali moramo nastaviti da radimo zajedno na zaštiti ozonskog omotača za budućnost. Dok naučnici i istraživači pronalaze nova rješenja i stvaraju proizvode koji su pogodni za zemlju, postoje stvari koje svi možemo učiniti, kao što je kupovina proizvoda koji su označeni kao “prilagođeni ozonu” ili “bez HCFC”.
Zacjeljivanje ozonskog omotača je veliko dostignuće, ali se također dokazuje nešto važno dok gledamo u budućnost, kako se nositi s drugi globalni ekološki izazovi. Poruka je jasna: kada se ljudi i zemlje širom svijeta udruže, ujedinjeni zajedničkim ciljem, možemo riješiti naizgled nemoguće probleme.
INZ
