Bosna i Hercegovina je kroz svoju historiju više puta dokazala nešto što mnoge države nikada nisu morale: da se identitet ne čuva na papiru, nego u narodu, u borbi, u ponosu i u nepokolebljivoj volji da opstane.
A 25. novembar je dan kada se sve to jasno vidi kao na dlanu.

Na Drugom zasjedanju ZAVNOBiH-a 1943. godine, u srcu Mrkonjić Grada, izgovorena je rečenica koja je ušla u temelje savremene Bosne i Hercegovine: “Bosna i Hercegovina nije ni srpska, ni hrvatska, ni muslimanska – ona je i srpska i hrvatska i muslimanska.”
Te riječi nisu bile samo politička deklaracija, nego zavjet jedne zemlje da će pripadati svima koji je vole i grade.
Potvrđeni nekoliko dana kasnije na zasjedanju AVNOJ-a, ti zaključci su postavili Bosnu i Hercegovinu rame uz rame s drugim republikama. Nakon oslobođenja 1945. godine, naša zemlja je dobila vlastiti grb i zastavu – simbole koji su jasno govorili: postojimo, trajemo, imamo svoje ime i obraz.
Početkom 1992. godine, u skladu sa standardima međunarodnog prava, održan je referendum o nezavisnosti. Od 28. februara do 1. marta građani su birali hoće li Bosna i Hercegovina biti suverena i samostalna država. Većinskom voljom, naša država je obnovila svoju nezavisnost, a 20. maja 1992. godine postala je ravnopravna članica Ujedinjenih nacija.
Toga dana, zastava s ljiljanima podignuta je ispred sjedišta UN-a u New Yorku – kao jasan simbol kontinuiteta i međunarodnog priznanja.
Uslijedila je agresija na našu zemlju i rat koji je trajao do potpisivanja Općeg okvirnog sporazuma za mir 21. novembra 1995. godine u Daytonu, a zvanično potpisanog 14. decembra iste godine u Parizu. Rat je zaustavljen, ali ideja Bosne i Hercegovine – pravedne, multietničke i demokratske – ostala je živa.
Iako se 25. novembar, nažalost, danas obilježava samo u Federaciji Bosne i Hercegovine, i iako ga pojedini politički akteri iz entiteta Republika Srpska negiraju, njegov značaj ne može se izbrisati.
Jer Dan državnosti nije politička konstrukcija – on je historijska činjenica.
A činjenice su neumoljive: Bosna i Hercegovina postoji stoljećima, priznata je međunarodno, branjena bezbroj puta, i njene granice nisu nastale ni 1992. ni 1995. godine, nego mnogo ranije – u kontinuitetu državnosti koji nema prekida.

Zato svim našim slušaocima i čitateljima, svim Bosancima i Hercegovcima, ma gdje bili – želimo sretan Dan državnosti!
Neka nas ovaj datum podsjeti na ono najvažnije:
da se država brani radom, znanjem, poštenjem i solidarnošću;
da se čuva kao najvrednija zajednička baština;
i da se prenosi generacijama koje dolaze.
Jer Bosna i Hercegovina nije samo zemlja, nego ideja. A ideje ne nestaju.