Na domaćem tržištu pojavile se plastične boce sa pričvršćenim džepovima koje bi trebale doprinijeti recikliranju boca zajedno sa flašama. Međutim, ovdje se ne radi o dobroj volji kompanija koje se brinu za okoliš, već o novom zakonu. I ne, u pitanju nije zakon u BiH.
Mogli ste primijetiti da se u prodavnicama pojavile plastične boce od kojih je nemoguće odvojiti čep koji je sada pričvršćen plastikom. Pojedine kompanije su napravile i reklame koje pojašnjavaju da je ovo napravljeno kako bi se poboljšala reciklaža te da bi se flaše reciklirale zajedno sa čepovima što često nije slučaj.
U pitanju je direktiva Evropske Unije o plastici za jednokratnu upotrebu prema kojoj plastični čep boce mora biti pričvršćen na svim plastičnim kontejnerima za jednokratnu upotrebu manje od tri litra od 1. jula 2024. godine.
Anes Podić iz Udruženja Eko-akcija je pojasnio da su boce sa pričvršćenim čepovima počeli proizvoditi i kompanije iz BiH koje izvoze na tržište EU, ali i kompanije iz EU koje izvoze u Bosnu i Hercegovinu. Vjerovatno iz tehnoloških razloga jer se ne isplati držati dvije linije za proizvodnju: jednu sa pričvršćenim čepovima i jednu staru, tako da se linija promijeni i zato imamo takve čepove u Bosni i Hercegovini.
Dakle zbog trgovinske razmjene koju Bosna i Hercegovina ima sa Evropskom unijom dio proizvoda će biti sa pričvrščenim čepovima i u našoj zemlji.
Kako će reciklaži pomoći pričvršćivanje čepa?
Čepovi se generalno teže recikliraju nego ostatak boce. Ova promjena će kompanije natjerati da čepove prave od materijala koji se može reciklirati.
Kako u Evropskoj uniji, tako i u drugim zemljama, pa i u BiH dio čepova često završi u okolišu. Ostatak boce se preda na recikliranje, ali samo tamo gdje ti sistemi rade.
“Za Bosnu i Hercegovinu to ništa ne vrijedi. Naš stepen razdvajanja otpada se mjeri u jednocifrenim procentima. Šta god vam pričali neki od operatera za ambalažni otpad, naše brojke razdvajanja boca za jednokratnu upotrebu su u jednocifrenim procentima u odnosu na ukupnu količinu potrošenih boca. Kod nas većina boca završi ili na nekoj neuređenoj zvaničnoj deponiji ili u prirodi”, kazao je Podić.
Pojasnio je da za EU to ipak ima smisla te da u EU do 2025. godine mora se postići stepen prikupljanja od 77 posto.
Da li je do građana ili do sistema?
Iako u Bosni i Hercegovini, a posebno u Sarajevu na pojedinim lokacijama postoje kontejneri za odvajanje otpada i tzv. ostrva gdje se može odložiti otpad koji se ne bi smio odlagati sa ostalim, recikliranje i razdvajanje otpada još uvijek nije zaživjelo.
Problem se, izgleda, krije u nepostojanju adekvatnih kazni i zakonom uređenog sistema. U Sarajevu možete odložiti opasni otpad, nuklearni otpad i to neće niko kontrolisati, niti ima propisane kazne za to. Stoga iskorištenost tih ostrva i kontejnera, na neki od kojih je potrošeno oko milion maraka, je jako niska.
Sada je aktuelna nova kampanja da se postave novi kontejneri za odvojeno prikupljanje otpada širom Sarajeva. Međutim, kako kaže Podić, to nije prvi put da mi dobijamo kontejnere i nažalost akcija tako ide da su joj vrlo male šanse da uspije.
“Da bi uspjela, morate imati zakonski okvir koji će dopunjavati infrastrukturu. Kad već postoji infrastruktura, stanovništvo mora biti natjerano da je koristi”, rekao je.
Zemlje širom svijeta pribjegavaju različitim taktikama. Ljubljana ima izvanredan sistem gdje su širom grada postavljeni kontejneri za odvajanje otpada i nakon što se razdvoji otpad, ostatak koji ide na deponiju, koji se ne može reciklirati, se izvaže i naplaćuje se na osnovu težine. Uz to je propisana kazna od 800 do 2.000 eura za one koji pokušaju da varaju sistem.
“Kod nas imate infrastrukturu, imate neki zakon o komunalnoj čistoći koji je godinama star i zakon ni na koji način neće prisiljavati stanovnike da koristi infrastrukturu. To će sve opet biti ostavljeno na nekoj dobroj volji svijesti pa kad ne uspije, onda će opet ovi koji su organizovali ‘kukati’ kako svijest građana niska. Evo vam dobar primjer koliko je to malo vezano za svijest građana”, rekao je Podić.
Međutim, da se ne radi o svijesti građana pokazuje se na jednom zanimljivom primjeru stanovnika Švicarske.
Naime, prije nekoliko godina u nekoliko dijelova Francuske na parkinzima se počele pojavljivati crne vreće sa otpadom. Nakon što je policija istražila ovaj slučaj, otkrilo se da sav taj otpad dolazi iz Švicarske, zemlje koja je svima nama uzor čistoće.
Stanovnici Švicarske iz dijelova koji graniče sa Francukom odlazeći u kupovinu u susjednu zemlju, nosili svoj otpad koji su tamo ostavljali. Razlog tome je bilo uvođenje naplate za neodvojeni otpad u njihovoj zemlji. A nakon što je Francuska uvela kazne (oko 300 eura za jedan prekršaj) pojavilo se nezadovoljstvo zbog zabrane da se otpad ipak ostavi i kad se plati kazna.
Zemlje širom svijeta na različite načine pokušavaju da natjeraju stanovništvo da brinu o okolini ne oslanjajući se na njihovu “svijest”. Vodi se regulatorna bitka i nigdje se nije postigao rezultat tako da se samo isporuče kontejneri i da sutradan ljudi počnu razdvajati otpad.