Svaka domaćica, naročito početnica, jednom u životu se zapita da li povrće treba namakati u vodi prije konzumacije i kuhanja. Naime, sirovo povrće, bilo ono svježe ubrano iz bašte, kupljeno na pijaci ili u prodavnici zahtijeva temeljito pranje prije kuhanja ili jela.
Određene vrste sirovog povrća je potrebno namakati, dok drugo nije preporučljivo jer, na primjer, gubi vitamine i ostale značajne mikronutrijente.
Jedan od primarnih razloga namakanja sirovog povrća je da bude što čistije. Herbicidi, prljavština ili druge nečistoće mogu se zadržati na vanjskoj strani povrća, čak i ako nisu vidljivi. Univerzitetu Minnesoti preporučuje da povrće perete pod mlazom vode. Međutim, u nekim slučajevima tvrdokorna prljavština zahtijeva da potopite povrće kako biste dosegli svaki kutak.
Neke vrste povrća uvenu ili omekšaju prije nego što ga uspijemo konzumirati. Tople ljetne temperature čine ovo uobičajenom pojavom kod lisnatog povrća. Namakanje svježeg voća i povrća u vodi može pomoći da oživi i bude ukusnije ili, ako se to učinite prije odlaganja, može pomoći da duže traje u frižideru.
Jedan od razloga za zabrinutost kod namakanja povrća je gubitak hranjivih sastojaka. Vitamini topivi u vodi mogu se isprati tokom pranja i pripreme. Vitamin C i vitamini B grupe topljivi su u vodi, i dok gubitak hranjivih sastojaka može biti minimalan pri namakanju sirovog povrća, namakanje će smanjiti količinu ovih esencijalnih vitamina.
Namakanje povrća znači da povrće upije nešto vode. U nekim slučajevima, kao što je slučaj s lukom, to zapravo može pojačati ukus. Međutim, u drugim slučajevima, kod gljiva, namakanje razrjeđuje ukus povrća. Tako da je sigurno namakati lisnato povrće i ljuto povrće, kao što su zelena salata i luk, te povrće s debelom vanjskom korom, kao što je zimska tikva. Poroznije povrće, poput celera, oguljene mrkve i gljiva, treba oprati pod tekućom vodom, piše sfgate.
