Prema vjerovanju ovdašnjeg svijeta u “martu mora triput posoliti”, odnosno pasti snijeg. Ukoliko ga ne bude, past će u aprilu. Babine huke, počinju nakon što udare tri džemra, i traju “od pola devete do pola desete” sedmice iza Božića ( 10. – 17. marta)
Za vrijeme Babinih huka, u jednom danu se više puta izmijeni sunce, kiša, snijeg, pa kiša i snijeg zajedno i tako po cijeli dan dok traju, a sve je to praćeno jakim vjetrom. To je vrijeme kada se proljeće bori sa zimom.
Po tursko-bosanskom narodnom kalendaru godina se dijeli na dva dijela – ljeto i zimu, što je u osnovi vjerovanje i drugih starih naroda.Zimu i ljeto obilježavaju dva praznika, kao njihovi vjesnici, Jurjevo ljeta i Kasim zime. Ljeto traje 186 dana a zima 179, izuzev ako je prijestupna – 180. Polovinom marta, nastupaju po sedam dana Babe i Grgo. Babe su naročito opake a narod ih opisuje kao goropadne”, “leteće”, “pogane”. Za njih se veli da su rekle da mogu biti kao veljača mjesec dana da bi smrznule dijete u ženi i tele u kravi. Lonac bi na šporetu pola vrio a pola bio zaleđen. Iza Baba dolazi Grgo koji je milostiviji jer od njega započinje sezona sijanja krompira. Potom dolaze po tri dana “Kablići”, “Stablići” i “Štapići” a spominje se i “Haj’ medeti povuci rep!”. Za ove zadnje se vezuje vrijeme u rano proljeće kada je stoka zbog duge zime i nedostatka hrane umirala od gladi. Iza toga dolaze Mučenjaci koji traju sve do novog žita ili bolje rečeno Mučenjaci označavaju period proljetnje neimaštine te je stoga u narodu i nastala izreka: “Lako je biti jesen, daj budi proljeće”.