Trenutno na svjetsko tržište utiču istovremeno dva “crna labuda”: širenje virusa korona i pad cijena nafte. Ali trenutna kriza ima i drugu stranu. Ipak, neki ekonomisti i u tome vide šansu.
Boris Porfirjov, direktor Instituta za opšteprivredno prognoziranje Ruske akademije nauka, ističe da je na kineskom jeziku riječ “kriza” predstavljena sa dva hijeroglifa: prvi znači “opasnost”, a drugi “mogućnost” ili “šansa”.
Nove šanse Porfirjov već vidi, na primjer, u značajnom povećanju proizvodnje i prodaje nekoliko tipova robe kao što su testovi za utvrđivanje COVID-19, medicinska tehnika (respiratori), sredstva za sanitarnu i higijensku zaštitu kako stanovništva, tako i medicinskog osoblja.
Spisku se može dodati i oprema za dugoročno čuvanje hrane i lijekova, tehnika za rad na daljinu (kompjuteri, tableti i softveri), kao i sistemi za video-nadzor i kontrolu kretanja ljudi. Isto se odnosi i na logističke usluge, jer sva ta roba mora nekako biti isporučena potrošačima.
Iako “crni labudovi” odlaze, neprofitabilne firme propadaju
Porfirjov je precizirao da će nakon okončanja pandemije potražnja za većinom ovih proizvoda ostati, a cijene će opadati, to jest, na ta tržišta će doći novi proizvođači i konkurencija će se pojačati.
Georgij Ostapkovič, direktor Centra za tržišna istraživanja “Više škole ekonomije”, ubijeđen je da će epidemija spasiti tržište od onih koji, u suštini, ne donose koristi ekonomiji, već samo privlače finansijska sredstva. Ovo je karakteristično za svaku krizu, a ne samo za trenutnu.
“Na primjeru Rusije vidimo da imamo oko 30 odsto neprofitabilnih kompanija. Dobro bi bilo da se one uklone sa tržišta, promijene vrstu aktivnosti ili menadžment. Ali to ne znači da će njihova mjesta biti oslobođena. Doći će nove kompanije s naprednijim rukovodiocima”, pretpostavlja profesor “Više škole ekonomije”.
“Preduzeće koje nema zarade niti depozita, a na tekućem računu nema veliku sumu novca, neće preživjeti. Ne znam da li će investitori početi da izvlače svoj novac iz tih kompanija, jer to nije jednostavno uraditi. Ali definitivno neće ulagati u njih”, ističe ekspert.
Opšti ekonomski pad je u velikoj mjeri posljedica poremećaja proizvodnih lanaca, jer ne možemo pobjeći od činjenice da Tajvan proizvodi računarske čipove, Njemačka – alatne mašine, a SAD i EU – civilne avione.
Virus korona je podsjetio svijet da smo svi povezani i da niko nije u stanju da se prilagodi stanju samodovoljnosti. Trgovinski ratovi će sada vjerovatno biti dio prošlosti.
Nafta poklanja slobodu
Još jedan važan momenat na koji je Georgij Ostapkovič skrenuo pažnju jeste da će jeftina nafta omogućiti ekonomijama u razvoju da brže i u većoj mjeri usmjere ulaganja u zaista važna područja: inovacije, medicinu, socijalna plaćanja i druge elemente ljudskog kapitala.
Sa druge strane, jeftina nafta će smanjiti ulaganja u obnovljivu energiju. Ostapkovič je istakao da države i kompanije to rade samo kada su tradicionalni izvori energije u dugoročnoj perspektivi skuplji od razvoja alternativnih.
Ali ne treba se nadati da će niske cijene goriva dugo ostati takve.
“Prema naftnom bilansu, rezerve su i dalje pune, dovoljne su za 50 i čak za narednih 100 godina. Problem je u tome što nafte za lako eksploatisanje skoro da i nema više, a glavne zalihe su koncentrisane tamo odakle ih je teško izvući. Na primjer Venecuela. Potrebna su velika ulaganja da bi se razvila njena nalazišta nafte. Bez toga niko ni pokušati eksploataciju”, smatra ekspert.
Ovo takođe utiče i na potrošačke standarde. Proizvodi za dugoročnu upotrebu se sve više iznajmljuju, a ne kupuju, što se sliva u takozvanu ekonomiju zajedničke potrošnje (karšering, iznajmljivanje nekretnina, kućnih i pokretnih uređaja i tako dalje). Štaviše, ovaj trend se najjasnije vidi kod mlade generacije koja više ne plaća za skupu robu, već za utiske i osjećaje.
Sve to će, naravno, uticati na proizvođače. Konkurencija će se pojačati, sve važniji će biti kvalitet, a ne kvantitet, što će u svakom slučaju ići u korist potrošača.
Masovnog prelaska na rad na daljinu neće biti
Očigledno je i da će se promijeniti tržište rada. Kompanije sada prebacuju zaposlene na režim rada na daljinu. Ali stručnjak ne savjetuje da se zanosimo idejom da će nakon okončanja pandemije svi odustati od iznajmljivanja kancelarija.
“Naravno, sa stanovišta budžeta kompanije, u početku to može biti korisno. Međutim, ovdje ćemo se suočiti sa svojevrsnim kršenjem radne discipline, jer će mnogi zaposleni jednostavno izgubiti produktivnost”, ističe Ostapkovič.
Moguće varijante: ili će takvi zaposleni izgubiti posao i na njihovo mjesto će doći disciplinovaniji radnici, ili će im se plaćati honorarno, kao frilenserima. Bilo kako bilo, možemo se oprostiti s obaveznim osmočasovnim radnim danom.
Osim toga, osnovne sfere koje formiraju ekonomiju, ne rade od kuće: ni metalurške fabrike, ni fabrika tjestenina. ni naftna preduzeća, poljoprivredne kompanije niti firme koje se bave logistikom. Nadamo se da ni sfere građevine i medicine neće preći na rad na daljinu.
Međutim, i prije pandemije, svijet je ušao u četvrtu industrijsku revoluciju, a u mnogim industrijama se sve više koriste razne mašine s upravljanjem na daljinu, a proizvođači automobila aktivno rade na konstruisanju bespilotnih vozila za prevoz robe. Epidemija će dodatno podstaći čovjeka na aktivniji razvoj i primjenu novih tehnologija.
Izvor: nezavisne.com / Sputniknews.com)
