Iz odgovora policijskih uprava, koje je kontaktirao RSE, proizilazi da procesuiranja gotovo i nema. Uglavnom se radi o nepoznatim počiniteljima, a rijetki koji su otkriveni terete se krivično djelo uništavanja imovine
Navijački, ratni, fašistički simboli. Sve to može se vidjeti umjesto ćiriličnih natpisa na saobraćajnim znakovima u Bosni i Hercegovini.
Ispisani latinicom i ćirilicom, odnosno na dva službena pisma u BiH, putokazi su godinama “meta” vandalima koji ih precrtavaju ili pokušavaju potpuno uništiti.
U većini slučajeva precrtani su ćirilični nazivi, a odgovorne za uništavanje znakova policija uglavnom ne pronalazi, piše Radio Slobodna Evropa.
Sa ovim problemom vlasti u BiH pokušavaju se izboriti pooštravanjem novčanih kazni. Izmjenama zakonske regulative, one su u junu ove godine uvećane i iznose između 400 i 1.000 maraka (od 200 do 500 eura).
Predloženim izmjenama bilo je predviđeno da o tim slučajevima bude obaviješteno i tužilaštvo, ali u Parlamentu BiH to nije prihvaćeno.
Damir Arnaut, bivši zastupnik u Parlamentu BiH i incijator izmjena Zakona o osnovama sigurnosti prometa BiH, tvrdi da uništavanje putokaza nije tek sporadični incident, koji policija često pripisuje maloljetnicima.
“Svi koji se vozimo po BiH svjedoci smo tih precrtavanja i uvijek je to jedno pismo. Nema nikave sumnje da je neko ko precrta samo to jedno pismo motivisan nacionalnom mržnjom.
“No, nema opasnosti od krivičnog gonjenja i teško je očekivati neki napredak”, objašnjava Arnaut za RSE.
Što južnije to manje ćirilice
Putovanjem kroz BiH može se zaključiti da je ćirilica najmanje poželjna na prostoru Hercegovine. Veliki broj saobraćajnih znakova, sa uništenim natpisima nalazi se, između ostalog, na području Posušja i Mostara.
Table su dodatno “ukrašene” šahovnicama, natpisima “Bosna”, te naljepnicama i potpisima grupa kao što su “Ultrasi” i “Horde zla”, navijača nogometnih klubova Zrinjski i Sarajevo. RSE nije mogao utvrditi postojanje veze između ovih grupa i uništavanja putokaza.
Table sa precrtanim nazivima mjesta ispisanih ćirilicom dominiraju i na području Livna i Tomislavgrada, gradića na jugozapadu BiH.
Premda dominiraju na jugu zemlje, precrtanih natpisa ima i na saobraćajnim znakovima na području Sarajeva, a jedna od njih je u blizini tunela Vratnik, na izlazu iz grada. Na tom putokazu prekrižen je ćirilični natpis za Hrešu, mjesto na teritoriji entiteta Republika Srpska.
Poruke “nedobrodošlice”
Uništavanje ćiriličnih natpisa vidljivo je i na području Tuzle, iako su aktivisti iz tog grada prije nekoliko godina organizirali akciju uklanjanja mrlja za putokaza.
Adi Selman bio je među mladima koji su prije nekoliko godina “očistili” desetak putokaza u Tuzli. Za RSE kaže da je precrtavanje često odraz nacionalisitčkih tenzija koje šire političari, a koje su projektira među narodima.
“Povezano je sa političkom situacijom, jer se, u trenutku rasta nacionalističkih tenzija, na na neki način sve projektuje i na saobraćajne znakove”, ističe Selman.
Ocjenjuje da takvi incidenti imaju ozbiljnu pozadinu, koja je mnogo opasnija od finansijske štete.
“Precrtavanje natpisa motivisano je govorem mržnje prema nekome ko je vjerovatno druge vjere i nacije. To nije klasični vandalizam. Šalje se poruka da neko možda nije doborodošao”, ističe Selman.
“Organizovano uništavanje”
U Bosni i Hercegovini su ravnopravna tri jezika – bosanski, hrvatski i srpski, te pisma latinica i ćirilica.
Pitanje jezika i pisma nije definirano državnim zakonom niti se nalazi u Ustavu BiH. Ono je definirano ustavima dva entiteta, Republike Srpske i Federacije BiH, Statutom Brčko Distrikta BiH kao treće administrativne jedinice, te ustavima deset kantona u Federaciji BiH.
U skladu s važećim propisima, na saobraćajnim znakovima u oba bh. entiteta, Federaciji BiH i Republici Srpskoj, nazivi mjesta moraju biti ispisani latinicom i ćirilicom, zvaničnim pismima koja su u upotrebi u BiH.
Osman Lindov, profesor na Saobraćajnom fakultetu u Sarajevu, kaže za RSE da se radi o pobudama koje očigledno nisu dobre.
“Čini mi se da to prerasta u organizovano uništavanje. Iako je na početku bilo na nivou nekakve incidentne situacije, sad gotovo nijedan znak nema bez da njemu nema prekriženog pisma ili stickera”, kaže Lindov.
“U” umjesto ćirilice
Pažnju vozača privlače i znakovi na području Kupresa, na jugozapadu BiH. Ističe se putokaz za selo Ravno na kojem se može vidjeti prekrižen natpis koji je bio ispisan ćirilicom.
Također, istom, crnom bojom, ispisano je veliko slovo U, simbolom tzv. Nezavisne države Hrvatske (NDH) koja je u Drugom svjetskom ratu podržavala fašističku ideologiju.
U Kupresu se, također, nalaze putokazi na kojima je umjesto ćiriličnih natpisa, ispisano HVO (Hrvatsko vijeće obrane), kao jedna od tri vojske tokom rata u BiH od 1992. do 1995. godine.
Mit o ćirilici kao srpskom pismu
Većina stanovnika Mostara u anketi za RSE tvrde da su za situaciju krive vladajuće elite.
“Da oni tu žele ćirilicu, bilo bi je”, ističe Nejla.
Dragan smatra da su za uništavanje obično krivi “huligani koji i ne znaju ćirlicu”.
“Siromašniji su, jer je ne znaju. Trebalo bi da ne smeta nikome ništa, ni pismo ni bilo šta ukoliko ne vrijeđa nikoga”, kaže on.
Mostarac Marin stava je da odgovor na pitanje kome smeta ćirilica treba zatražiti od predstavnika vlasti.
“Meni osobno ne smeta ništa. Ovo je zemlje tri naroda i može svatko pisati kako hoće”, kaže on.
Munir, pak, kaže da ćirilica “smeta svima, a osobito građanima Mostara”.
“Pogotovo nakon svih tih ratnih dešavanja od srpske strane i Republike Srpske. Pogledajte put, sve je išarano i ukinuto, nema nigdje znakova na ćirilici”, kaže Munir.
Uz glagoljicu, ćirilica je izvorno slavensko pismo. Njome su pisani bosanski tekstovi od prvih pisanih spomenika, do suvremenog doba.
Ćirilica kao ‘simbol agresije’
Halid Bulić, profesor na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, ističe da mit o ćirilici kao isključivo “srpskom pismu” zasigurno postoji kod manjeg broja građana.
“To je prije svega posljedica neznanja. Bošnjački lingvisti nikad nisu tvrdili da ona nije pismo bosanskog jezika”, kaže on.
Vjeruje da je češće u pitanju “mladalačka nepromišljenost i neznanje”, nego koordinirana politika.
“No, ništa nije isključeno. Prvo tumačenje koje dolazi na um kad vidimo prefarban natpis jeste da on nije dobrodošao u tom mjestu. Može se širiti i dalje da nisu dobrodošli ljudi koji pišu takvim pismom”.
Podsjeća da je agresije na BiH bila proces sa ogromnim posljedicama i žrtvama.
“Vjerujem da su pravi simbol tzv. unutrašnje granice, administrativne i simboličke. U tom podijeljenom okviru, nama žrtvama sve može postati simbol agresije. Može i ćirilica”.
Ko postavlja table bez ćirilice?
Pravilnik o saobraćajnim znakovima i signalizaciji na cestama BiH određuje da u Republici Srpskoj putokazi trebaju biti ispisani prvo ćiriličnim, a potom latiničnim pismom. U Federaciji BiH to je obrnuto pa je na prvo mjesto dolazi latinica.
Uz prekrižene ćirilične natpise, kuriozitet na cestama u Federaciji BiH su i table sa, isključivo, nazivima napisanim latinicom, što je u suprotnosti sa propisima.
Jedna od njih postavljena je na ulazu u naselje Ortiješ, u blizini Mostara. Na putokazu nema precrtanog naziva na ćirlici, kao u većini ostalih slučajeva, nego prazan prostor obojen žutom bojom kao i ostatak znaka.
Na tom području je prethodnih godina bila postavljena tabla sa latiničnim i ćiriličnim natpisima, što potvrđuje i fotografija iz 2014. iz arhive RSE.
Za postavljanje i uklanjanje znakova na magistralnim cestama nadležna su javna poduzeća Ceste Federacije BiH i Putevi Republike Srpske.
Iz kompanije Ceste FBiH potvrdili su za RSE da u pojedinim područjima imaju konstantan problem “farbanja” ćirilićnih natpisa, odnosno da je ova praksa najvidljivija na području Hercegovine.
“Nažalost, i nakon saniranja , vrlo brzo dolazi do ponovnog farbanja natpisa”, ističu u Cestama FBiH, uz tvrdnju da su sve slučajeve prijavljivali policiji, ali da do sada nisu otkriveni počinitelji.
Na upit da li su, zbog toga, počeli postavljati table bez ćiriličnih natpisa koje se mogu vidjeti u pojedinim dijelovima BiH, odgovorili su da “nikada nisu izdali nalog da se ćirični znakovi prefarbaju ili prelijepe trakom iste boje”.
No, tvrde da su od kompanija koje su izvođači radova na cesti, dobili informaciju da su često primorani da natpise prelijepe žutim trakama, kako bi osigurali vidljivost i funkcionalnost, do nabavke novih znakova.
U javnom preduzeću Putevi RS, koji upravlja cestama u drugom bh. entitetu, pak tvrde da šteta na prometnoj signalizaciji u tom entitetu, što uključuje i precrtavanje natpisa, iznosi oko 400.000 maraka (oko 200.000 eura) godišnje.
Kad je riječ o uništavanju ćiriličnih ili latiničnih natpisa, u tom preduzeću tvrde da se u RS to dešava rjeđe nego u Federaciji BiH.
“Shodno tome, naša percepcija je logična da je ta pojava raširenija u Federaciji BiH te su slijedom toga i usvojene oštrije kazne”, kažu za RSE.
Šta radi policija?
Iz odgovora policijskih uprava, koje je kontaktirao RSE, proizilazi da procesuiranja gotovo i nema. Uglavnom se radi o nepoznatim počiniteljima, a rijetki koji su otkriveni terete se krivično djelo uništavanja imovine.
Policija u Kantonu 10, koji prednjači po broju prekriženih ćiriličnih natpisa, poput onih u Tomislavgradu i Livnu, tvrdi da je u prošloj godini zabilježila dva kaznena djela.
Kako tvrde, ta djela su bila okvalificirana kao izazivanje nacionalne i vjerske mržnje, razdora ili netrpeljivosti, ali su od Tužiteljstva prekvalificirana u oštećenje tuđe stvari.
Jedno od njih se odnosi na uništavanje putokaza ispisanog ćirilicom, koji je bio “prešaran sprejem sa neprimjerenim sadržajem”. U policiji ističu da odgovorni za to nisu bili sa područja BiH, ali nisu odgovorili na upit RSE kakve sankcije su izrečene.
Recikliranje političke retorike
Komunikolog Enes Osmančević objašanja za RSE da precrtavanje prometnih znakova, ili otpor nekoj vrsti pisma, predstavlja poruke koje se recikliraju iz dominantnog političkog diskursa i narativa koji njeguju političke oligarhije u BiH.
“One se dalje recikliraju i svako na svoj način tumači i daje svoju vrstu doprinosa političkoj retorici čiji je cilj stavranje neke vrste etničke homogenizacije”, naglašava on.
Upozorava, također, da je svaka relativizacija nacionalističkih, uvredljivih i prijetećih poruka opasna.
“Nažalost, njeguju se narativi koji insistiraju na logici 90-ih, a to je da je niko ko je drugi i drugačiji nije dobrodošao”, kaže Osmančević.
BiH nije izuzetak u regiji kada je riječ o uništavanje ćiriličnih natpisa. U desničarkim krugovima u susjednoj Hrvatskoj nazivana je “agresorskim pismom”, u Vukovaru su razbijane ploče sa ćiriličnim natpisima na zgradama institucija.
Gradsko vijeće Vukovara je krajem prošle godine ukinulo odredbu o službenoj upotrebi srpskog jezika i ćirilice, odnosno obaveznom postavljanju dvojezičnih naziva ulica i ustanova.
