U Bosni i Hercegovini je čak 50 posto domaćinstava energetski siromašno, a indicije su da bi ovaj broj u dogledno vrijeme mogao biti veći. Rješavanju problema se mora pristupiti sistemski, donošenjem adekvatnih mjera, ali i promjenom pristupa prema električnoj i toplotnoj energiji.
Energetsko siromaštvo pojam je koji se u posljednje vrijeme često može čuti, a posebno je intenziviran u periodu energetske tranzicije i globalne ekonomske krize koja znatno utječe na kupovnu moć ljudi.
Ovom tematikom se aktivno bave i u Centru za ekologiju i energiju iz Tuzle, iz kojeg na najprostiji način pojašnjavaju da se energetsko siromaštvo kao takvo spominje kod porodica koje su u teškoj ekonomskoj situaciji zbog visokih računa za električnu i toplotnu energiju.
“Shodno tome se kaže da je energetski siromašno društvo ono koje sebi ne može obezbijediti dovoljne količine električne i toplotne energije te se u zimskom periodu okuplja u manjem prostoru, narušavajući svoj komfor ili nije u prilici sebi kupiti lijekove, školovati djecu, obezbijediti zdravu hranu i tako dalje. Dakle, ukoliko porodica ne može normalno živjeti kao drugi, zbog visokih računa za energiju, ona je energetski siromašna”, kaže za Klix.ba Džemila Agić, direktorica Centra za ekologiju i energiju.
Džemila Agić (Foto: A. K./Klix.ba)
Energetski siromašno domaćinstvo u Evropi je ono koje troši više od deset posto svog kućnog budžeta na električnu i toplotnu energiju.
“U svijetu je energetsko siromaštvo ukoliko ne plaćate račune za električnu ili toplotnu energiju. Kod nas to nije slučaj jer ljudi prvo plate račun za električnu energiju, kupe ugalj ili plate centralno grijanje te onda razmišljaju o drugim stvarima. Kod nas je više prisutno da nemamo dugovanja, već su nam zapostavljene druge potrebe upravo zbog energetskog siromaštva”, dodaje Agić.
S obzirom da BiH spada u siromašnije zemlje te da su cijene energenata među kojima su nafta, ugalj, plin, drvo i pelet skoro identične svjetskom tržištu, izuzev električne energije, kupovna moć domaćeg stanovništva je na niskoj razini. Zbog toga je i energetsko siromaštvo prilično zastupljeno.
“Na osnovu dosadašnjih procjena iz istraživanja, može se reći da bi okvirno 50 posto domaćinstava u BiH trebalo pomoć ili u energetskom siromaštvu ili u rizoku od njega. Ali, sigurno, 10 posto domaćinstava je u nuždi i njima treba hitna pomoć da bi uopće nastavili živjeti bez ugrožavanja njihovog, ali i zdravlja njihovih porodica”, naglašava Agić.
Poskupljenja energenata
Tema energetskog siromaštva posebno je postala zastupljena u periodu energetske tranzicije u kojoj se nalazi i BiH, a koja prolazi kroz proces u kojem će sasvim izvjesno doći i do novog poskupljenja energenata.
“Rast cijena energenata ne prati posrast plata i penzija, što pokazuje da ćemo biti u još težoj situaciji. Kada kod nas poskupi električna energija, onda ćemo imati još veći postotak energetski siromašnih domaćinstava”, potcrtava Agić.
Zbog očekivanog pogoršanja situacije, na državnom nivou je neophodno praviti strateške dokumente i planove u kontekstu pomoći najugroženijim domaćinstvima, uz potporu onih koji su u riziku od energetskog siromaštva.
“Nakon istraživanja koje smo radili prije dvije godine krenulo se sa izradom strateških dokumenata te su Tuzla, Gračanica, Kalesija i Doboj Istok uradili svoje strateške dokumente sa mjerama smanjenja energetskog siromaštva. Dokumenti su usvojeni tokom ljeta i jeseni i tokom iduće godine se počinje sa realizacijom”, nadovezuje se Agić.
Upravo o tom dokumentu se ove sedmice govorilo i na Kolegiju gradonačelnika Tuzle, a koji nosi naziv “Strateške smjernice za smanjenje energetskog siromaštva za grad Tuzlu (2024- 2028)”.
Smjernice, koje su planirane za sljedećih pet godina, uz Akcioni plan za naredne dvije godine, čine integralni dio sistema podrške koji će doprinijeti dugoročnom rješavanju problema energetskog siromaštva.
“Ova strategija postaje nužnost s obzirom na rastuće cijene energenata i sve veći broj ljudi koji se suočavaju sa energetskom isključenošću. Tri ključna strateška cilja za smanjenje energetskog siromaštva u Tuzli uključuju ublažavanje energetskog siromaštva ugroženih domaćinstava putem programa socijalne zaštite, podizanje svijesti i znanja građana o energetskom siromaštvu i izazovima s kojima se suočavaju domaćinstva u riziku od energetskog siromaštva te smanjivanje rizika od energetskog siromaštva putem promicanja mjera energetske učinkovitosti i korištenja obnovljivih izvora energije”, naveli su iz Gradske uprave Tuzle.
U kontekstu smanjenja energetskog siromaštva i građani mogu učiniti mnogo toga, a kako navodi Agić, između ostalog je potrebno u svakom trenutku pratiti mogućnost sufinansiranja mjera energerske efikasnosti na objektima, uz eventualno korištenje obnovljivih izvora energije.
“S druge stane i sami moramo voditi računa o potrošnji energije jer nije dovoljno imati enegetski efikasan uređaj ili izoliran objekat. Vi ukoliko ostavite otvoren prozor, ne radite ispravno ventiliranje ili uključite klima uređaj, a izađete iz kuće – povećavate potrošnju energije”, ukazuje Agić.
Promjena pristupa prema energiji
Od iznimne je važnosti promjena pristupa prema energiji, posebno električnoj jer praksa je pokazala da se Balkanci općenito prilično bahato ophode prema ovom veoma važnom resursu.
“Nama je mizerno voditi računa o tome, što je pogrešan način razmišljanja. Naime, svi drugi iz bogatijih država vode više računa o potrošnji električne energije nego mi. Istraživanje koje smo radili na deset hiljada domaćinstava pokazalo je da siromašni, ali i bogati troše mnogo energije u odnosu na prosjek koji bi trebao da bude”, naglašava Agić.
Bolji odnos je potrebno imati i prema toplotnoj energiji jer su dosadšni rezultati analiza pokazali da se vrši bespotrebno pregrijavanje objekata, bilo da je riječ o centralnom grijanju ili individualnim kotlovnicama na ugalj ili pelet.
“Sada je u toku podjela novčanih sredstava putem federalnog resornog ministarstva, a koja su došla iz Evropske unije i namijenjena su za energetski siromašna domaćinstva. To je odličan program sa mnogo miliona KM koja se dijele građanima. To je jednokratna i brza pomoć, ali ona nije održiva. Za nju moramo imati sistematski pristup sa planom provođenja mjera i praćenja njihove realizacije”, zaključila je Agić.
Borba protiv energetskog siromaštva zahtijeva sveobuhvatan pristup i saradnju svih nivoa vlasti i društvenih aktera, kako bi se osiguralo da svi građani imaju pristup osnovnim energetskim uslugama i pristojan životni standard.
