“Tačno je da je povećan broj oboljelih od akutnih leukemija u 2019. u odnosu na 2018. godinu liječenih na Klinici za hematologiju KCUS-a, a isto smo konstatovali i za 2017. u odnosu na 2016. godinu. Našem centru gravitiraju bolesnici oboljeli od akutnih leukemija iz kantona 1, 4, 5, 6 i 9, a što u odnosu na broj stanovništva, prema posljednjem popisu, predstavlja 1.421.338 stanovnika”, kazala je Sofo-Hafizović.
Iz Klinike za hematologiju KCUS-a kazali su da je broj novih slučajeva od akutne limfoblastne leukemije 1,7 na 100.000 stanovnika godišnje, a kod akutne mijeloblastne leukemije 4,3 na 100.000 stanovnika godišnje.
“U našoj ustanovi je registrovano od jednog do šest slučajeva mjesečno sa najviše registrovanih u junu, julu, augustu, septembru i novembru mjesecu. Više obolijeva starija dobna skupina“, kazala je.
Uzrok porasta broja oboljelih od akutne leukemije još uvijek nije poznat ili nije do kraja rasvijetljen. Kako nam je kazala Sofo-Hafizović, poznato je da u nastanku leukemije genetski i faktori okoline imaju značajnu ulogu. Neki od mogućih uzroka su jonizirajuće zračenje, virusi, organska otapala, inhalacija benzena, izlaganje herbicidima i pesticidima i lijekovi, prije svega citostatici.
“Leukemija nastaje zbog promjene u genomu matične hematopoetske ćelije, što pokreće mutaciju ćelija da nastane maligni klon koji se ubrzano umnožava u koštanoj srži i potiskuje normalne ćelije koje obavljaju vitalne funkcije. U toku su studije i u svijetu i u našoj ustanovi koje bi mogle dati odgovor šta je uzrok povećanja broja oboljelih od leukemije. To nije jedan faktor, već udruženo djelovanje uzroka i stanje organizma u datom momentu, a bolest obično dolazi kao ‘grom iz vedra neba'”, objašnjava Sofo-Hafizović.
Kod sekundarno nastalih akutnih leukemija upotreba citostatske terapije u liječenju drugih malignih oboljenja može rezultirati nastankom akutne leukemije u malom procentu. Također i neka oboljenja mogu biti teren za nastajanje leukemija.
“Zahvaljujući preseljenju u novu Kliniku za hematologiju u 2018. godini pacijentima oboljenim od akutnih leukemija u KCUS-u osigurani su uslovi i liječenje kao u najsavremenijim centrima u regiji, a time i unaprijeđeni rezultati liječenja. Nadamo se da će problem osiguranja citosatatika Zavoda zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH uskoro biti riješen, jer pacijenti prema uputstvu ZZOiR FBiH nabavljaju citostatike potrebne za liječenje akutnih leukemija uz refundiranje od ZZOiR FBiH. Mi uspijevamo u potpunosti zbrinuti sve pacijente oboljele od akutnih leukemija koji se jave u našu ustanovu”, kazala je.
Bolesnici mlađi od 60 godina podobni su za intenzivno liječenje hemoterapijom, a ovisno o prognozi u nastavku liječenja pacijenti se upućuju na liječenje alogeničnom transplantacijom. Starijim bolesnicima terapija je prilagođena kondiciji, stanju organskih sistema i pridruženim bolestima.
“Istraživanja su pokazala da je petogodišnje preživljavanje bolesnika s povoljnom citogenetikom 55 posto, s intermediarnim rizikom 24 posto i 5 posto kod bolesnika s nepovoljnom citogenetikom. Nacionalni institut za rak Sjedinjenih Američkih Država koji prati epidemiologiju i rezultate liječenja iznio je podatke smrtnosti za akutnu limfoblastnu leukemiju 0,4 na 100.000 stanovnika godišnje i za akutnu mijeloblastnu leukemiju 2,8 slučajeva na 100.000 godišnje u periodu od 2012. do 2016. godine”, kazala nam je Sofo-Hafizović.
Akutne leukemije i simptomi
Akutne leukemije su zloćudne bolesti koje nastaju neoplastičnom transformacijom krvotvornih matičnih ćelija. Heterogeni klonalni poremećaj hematopoetske matične ćelije ima posljedični zastoj u diferencijaciji i sazrijevanju krvotvornih ćelija.
“Potisnuta normalna hematopoeza ima za posljedicu simptome umora i slabosti zbog anemije, sklonost infekcijama zbog neutropenije i znake krvarenja zbog trombocitopenije. Ove tegobe su najčešće prisutne u isto vrijeme. Akutne leukemije se dijele na mijeloblastne i limfoblastne”, objašnjava Sofo-Hafizović.
Sedamdeset posto mlađih oboljelih od akutne leukemije liječenih standardnom terapijom postiže kompletnu citomorfološku remisiju, ali samo oko 30 posto postiže dugotrajno preživljavanje. Stariji od 60 godina postižu kompletnu remisiju 50 posto s malim brojem dugotrajnih preživljavanja.
Posebno lošu prognozu imaju sekundarne akutne leukemije gdje starosna dob, psihofizičko stanje i pridružene bolesti značajno utječu na liječenje.
