Državljanka Filipina bila je žrtva trgovine ljudima radi eksploatacije u Srbiji, a nadležne državne institucije nisu je zaštitile, već su dovele u pitanje njen pravni status, piše istraživački portal VOICE iz Novog Sada.
Ona je za VOICE ispričala da su joj oduzeli pasoš i nepuna dva mjeseca je obavljala kućne poslove u domaćinstvu jedne imućne porodice u Beogradu, što se pretvorilo u izrabljivanje. Prije dolaska radi rada u Srbiju stupila je u kontakt s pravnicom pri advokatskom uredu Jeličić Manuelom Armić, šeficom Odjela za korporativno pravo za posao s inozemstvom.
DOBILA FIKTIVAN UGOVOR
“Rekla mi je da postoji porodica iz Srbije koja bi me htjela zaposliti. Imala sam intervju s njima. Nisu mi rekli koliko je velika kuća, već samo da imaju dadilju i četvero djece i da će im trebati pomoć s njima. Ništa detaljnije. Ali sam ipak prihvatila jer sam već imala iskustva rada s djecom”, objasnila je državljanka Filipina.
Međutim, ugovor je bio fiktivan, navodi VOICE. Kada je sredinom oktobra 2021. godine stigla u Srbiju, državljanka Filipina je brinula o djeci i obavljala sve kućne poslove u domu imućne beogradske obitelji.
“RADILA SAM OD 14 DO 16 SATI DNEVNO”
“Obaveze su mi oduzimale između 14 i 16 sati dnevno”, navela je sugovornica VOICE-a. “Rad bih počinjala u šest ujutro, a završila bih oko osam navečer. Nakon toga zahtijevali bi od mene masažu pa bih radila i do 11 navečer. Tražili su i da idem do suprugove sestre kako bih i nju izmasirala”, opisala je svoj radni dan.
“Jednom sam ih pitala: ‘Mogu li učiti, da napravim nešto za sebe poslije posla?’ Oni su mi na to odgovorili da se nisam došla ovdje sunčati, nego raditi”, navela je. VOICE navodi da je, pored toga, državljanka Filipina bila pod stalnim nadzorom, a kretanje van kuće je bilo strogo kontrolirano.
“KAD SAM HTJELA IZAĆI, SA MNOM BI IŠAO NJIHOV VOZAČ”
“Kad god bih željela izaći, sa mnom bi uvijek išao njihov vozač. Ako želim otići kod svoje sestre (koja također radi po domaćinstvima u Srbiji), on bi me odvezao, pričekao sat vremena ili koliko u parku, i onda bi me dovezao do kuće”, ispričala je.
O ponašanju poslodavaca prema Samanthi za VOICE je svjedočio i vozač koji je u to vrijeme također bio angažiran u domaćinstvu. Ni pasošem nije mogla slobodno raspolagati, već joj je bilo rečeno da će ju čuvati poslodavac dok ne dobije boravišnu dozvolu, navodi se u tekstu.
REKLI JOJ DA ĆE JOJ PUTOVNICU VRATITI KAD STANE U RED NA AERODROMU
Kada je počela tražiti da joj vrate putovnicu i kada je bezuspješno pokušavala prijaviti privremeni boravak, počeli su problemi. “Rekli su mi da će me poslati kući jer im radim probleme”, ispričala je ona i navela da su joj kupili avionsku kartu i rekli da će mi putovnicu dati “tek pred čekiranje, kada već budem stala u red” na aerodromu.
Uspjela je otići iz Srbije uz pomoć vozača koji je nedugo prije toga napustio svoju poziciju u domaćinstvu beogradske obitelji.
“Rekao sam joj da jednostavno traži svoj pasoš, a kada ju uzme, doći ću po nju i dovest ću je kod nas dok se ne snađe. Na aerodromu je bilo prilično napeto. U jednom trenutku sam vidio da Samantha nema dovoljno snage da se odupre. Zamolila me da siđem. Pošto me odvjetnica poznaje, bila je iznenađena što me vidi. I mi smo tu, mislim, Samantha je uzela pasoš i mi smo otišli”, ispričao je vozač.
SLUČAJ PRIJAVLJEN CENTRU ZA ZAŠTITU ŽRTAVA TRGOVINE LJUDIMA
Njen slučaj je prijavljen Centru za zaštitu žrtava trgovine ljudima da bi počela postupak formalne identifikacije i reguliranja legalnog boravka, a u taj proces je bila uključena Danijela Nikolić, članica tima nevladine organizacije za borbu protiv trgovine ljudima Astra iz Beograda.
“Njen slučaj sadrži jasne pokazatelje da je u pitanju žrtva trgovine ljudima u cilju radne eksploatacije: …nevažeći ugovor o radu, predugo radno vrijeme koje je u suprotnosti s domaćim zakonodavstvom, ograničeno kretanje, neisplaćivanje zarada i niz uvjetovanja od strane poslodavca”, navela je Danijela Nikolić.
