Izet Nanić rođen je 4. oktobra 1965. godine u Nanića Dolini, općina Bužim. Završio je Vojnu akademiju, a prvi vojni angažman imao je u Kragujevcu gdje je radio kao poručnik RV PVO sve do početka agresije na Bosnu i Hercegovinu kada napušta JNA i dolazi kući.
Njegov pravi poziv došao je s izbijanjem rata u Bosni i Hercegovini 1992. godine, kada je odlučio napustiti JNA i pridružiti se Armiji Republike Bosne i Hercegovine.
Izet Nanić je preuzeo komandovanje nad 505. viteškom brigadom, jedinicom koja će ubrzo postati poznata po svojoj hrabrosti i uspjesima na frontu. Pod njegovim vodstvom, brigada je izvela brojne ključne operacije, uključujući oslobađanje mnogih gradova i strateških tačaka u zapadnoj Bosni.
Nanićev briljantni vojni um i neustrašivost donijeli su mu poštovanje ne samo među saborcima, već i među neprijateljima.
Dana 5. augusta 1995. godine, tokom oslobodilačke operacije “Oluja”, Izet Nanić je poginuo na ratištu u širem rejonu Ćorkovače u zasjedi srpske vojske. Tog dana, Bosna je izgubila jednog od svojih najboljih sinova, ali njegov duh i nasljeđe ostali su živi u srcima svih onih koji se sjećaju njegovih herojskih djela.
Komandant Izet Nanić je noć prije pogibije u svom ratnom dnevniku zapisao:
“Sve je u igri… Nadam se da će uspjeti. I ja sa njima, a onda narod. Pobjeda je blizu. Bit će naša ako Bog da Bosna i Hercegovina. Osjećam da mogu uraditi zamišljeno, da mi je snage i sreće. Sve sam uložio. Nestalo je struje. Sretno”.
Izet Nanić je za života dobio ratno priznanje “Zlatni ljiljan“ 1994. godine, a posthumno 1998. godine i Orden heroja oslobodilačkog rata i unaprijeđen u čin brigadnog generala.
Izet Nanić nije bio samo vojni lider, bio je i simbol otpora i borbe za slobodu. Njegova nesebičnost i požrtvovanost predstavljali su svjetionik nade za mnoge koji su u najtežim trenucima tražili inspiraciju i snagu.
izvor: klix.ba
