Jedna osoba preminula u bolnici u Pirotu nakon trovanja amonijakom. Podsjećamo, u Pirotu je proglašeno vanredno stanje nakon što je skliznuo vagon na kompoziciji terentog voza koji je vozio gas amonijak. Došlo je do curenja gasa i velike koncentracije amonijaka u atmosferi, zbog čega je 51 osoba hospitalizovana sa simptimima trovanja. Koliko je amonijak opasan i kako se prevoze opasne materije u BiH za N1 govorili su profesorica hemije sa poljoprivrednog fakulteta Enisa Omanović-Mikličanin i profesor Osman Lindov sa Fakulteta za saobraćaj i komunikacije u Sarajevu
Profesorica Omanović-Mikličanin, objasnila je kakva su hemijska svojstva amonijaka i kada je on opasan po zdravlje i život, te je kao primjer navela događaj u Pirotu.
“Amonijak je došao do rijeke, ali je prvi problem taj jer je on gas. Da nema vlažnosti u atmosferi rasprišio bi se, ali pošto u zimskom periodu imamo vlažnost, došlo je do stvaranja pare i amonijak se zadržaoiznad zemlje u vazduhu i opasan je po zdravlje. Problem je kada imate veću koncentraciju amonijaka, on nagriza i ima izuzetno jak miris i kada ga udišete može izazvati rane. Koliko vidim, para je bila prisutna i došlo je do manjih simptoma, da je koncentracija bila veća došlo bi do više oboljelih“, kaže profesorica.
Na piranje šta je opasnije, amonijak u atmosferi i kontaminacija zemljišta, kaže:
“Sreća je što u zemljištu imate bakterije koje koriste amonijak i taloži ga u korijenu. Ukoliko dođe do zagađenja, korijen će se prvi oporaviti. Zakonom o zaštiti zraka je predviđeno kako se ponašati u ovakvim situacijama. Odreagovali su najbolje što su znali jer su ispoštovali svoje zakonske regulative s obzirom o kakvom gasu je riječ. Dobro je kako je moglo biti”, dodaje.
Kako se prevoze opane materije u BiH
Profesor Lindov kaže da BiH od 2009. godine donosi Zakon o prevozu opasnih materija na nivou države, ali on još nije usvojen.
“Nemamo zakon na nivou BiH, ima na entiteskim nivoima. One se transportuju na malo dalja područja i vreba mnogo opasnosti prilikom prevoza ovakvih materija. Desila se nezgoda i to je prilika da preispitaju regulative, zakone i vozila. Da to ne istražuje novinar, već istražni timovi. Mi to nemamo. Postoje UN norme, ali to nisu naši zakoni, već regulative kako se prevoze takve materije. Daju se certifikati, ali nam fali provjera tih vozila i osoba i na koji način se to radi. Imamo problema i u BiH i na cesti i na željeznici jer moramo napraviti zakone. Ono što je dobro, u projektu smo ERSMUS-a sa partnerima Zapadnog Balkana i EU gdje ćemo napraviti kurikulume i laboratorije gdje ćemo edukovati ljude. Moramo adekvatno provjeravati, a ne samo dati papire i dozvole. Društvena zajednica mora biti upozorena šta znači kada se prevoze opasne materije. Nećete vidjeti da policija provjerava takvo vozilo jer nemaju potrebna znanja. U Sarajevu imate vozila da u kediju prevoze eksplozivne materije u osam ujutro kada je najveća špica. Moramo promijeniti mnoge stvari. Sudstvo, tužilaštvo, mi tu nemamo stručnih ljudi koji će istražiti ovakve stvari“, kaže Lindov.
Profesorica Omanović-Mikličanin ističe da se opasne materije koriste svakodnevno.
“Kada kažemo opasne materije mislimo da se koriste u mali količinama, a nije tako. Amonijak koristimo u poljoprivredi u pesticidima za biljke. Ukoliko farmeri to ne poštuju, može biti opsano zavisno od količine koje koristi. Imamo ga domaćinstvu u čisćenju, pa je svaka žena koja je čistila osjetila taj oštri miris“, kaže.
Program N1
