Vijeće ministara Bosne i Hercegovine skinulo je s dnevnog reda tačku o hrvatskom Zakonu o upravljanju državnom imovinom na zahtjev Marine Pendeš, ministrice odbrane iz redova Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine (HDZBiH), koja je tražila mišljenje nadležne komisije o tom pitanju.
Međutim, ministri u Vijeću ministara nakon toga su utvrdili da se Stalna zajednička komisija viših predstavnika država nasljednica bivše SFRJ, odnosno njen Pregovarački tim za pitanje sukcesije, nijednom nije sastala od formiranja 2015. godine, ali su ipak odlučili od nje zatražiti zaključke.
Tako bosanskohercegovačke vlasti opet nemaju odgovor na zakon donesen u Hrvatskoj kojim se imovina bh. kompanija u toj državi, vrijedna nekoliko milijardi eura, može dati na upravljanje drugima do 30 godina.
To u praksi znači da će se brojni hoteli, odmarališta, stanovi, objekti i infrastruktura nekadašnjih giganata, kao što su Energoinvest, Hidrogradnja, Šipad, Vranica i drugi, dati na dugogodišnje korištenje zainteresovanim investitorima, čime će ta imovina praktično biti izgubljena za Bosnu i Hercegovinu.
Ko je kriv za ovu “konačnu legalizaciju pljačke bh. imovine”, kako zakon opisuju stručnjaci iz Bosne i Hercegovine? Većina nadležnih zvaničnika ne želi govoriti o tome, kao ni odgovorne institucije, koje još nisu uputile odgovor Hrvatskoj.
Ipak, prije nekoliko dana premijer bh. entiteta Federacija BiH Fadil Novalić oglasio se povodom usvajanja zakona u Hrvatskoj i na pitanje Nezavisnih novina ko je kriv odgovorio da je kompanijama veliki problem napravio Zakon o privatizaciji.
Hrvatska kaže da stvara zakonski okvir
Obrazlažući sporni član 71 Zakona o upravljanju državnom imovinom, iz hrvatskog Ministarstva državne imovine navode da se njime omogućuje da se “može na ograničeni rok raspolagati nekretninama koje su u zemljišnoj knjizi upisane u vlasništvu Republike Hrvatske sa zabilježbom zabrane raspolaganja budući da su iste predmet sukcesije između država bivše SFRJ, a s kojima Republika Hrvatska nije sklopila odgovarajući međunarodni ugovor”.
“Budući da su te nekretnine izvan prometa, odnosno ne može ih se otuđiti iz vlasništva Republike Hrvatske, ocijenjeno je oportunim omogućiti zakonski okvir za davanje istih u višegodišnji zakup ili u neku drugu osnovu uporabe do najviše 30 godina uz obvezu upisa u zemljišnu knjigu zabilježbe postojanja sklopljenog ugovora”, kažu u Ministarstvu.
Očekuju pozitivne učinke nakon primjene navedene odredbe s obzirom na to da će “ponuda višegodišnjeg zakupa ili uporabe po drugoj osnovi zainteresiranim osobama omogućiti dugoročnije poslovne aktivnosti”.
“Moramo dobro razmisliti o izmjeni Zakona o privatizaciji. Mi smo napravili jako veliku grešku, koja je kasno otkrivena. Novim zakonom je rečeno: ‘Isknjižite sve što je u inostranstvu od firmi, o tome će brinuti država’.”
Međutim, Zakon o privatizaciji, kako su nam rekli iz Agencije za privatizaciju FBiH, nema veze s onim što se dešava jer je riječ o imovini preduzeća koja nisu bila predmet prodaje – privatizacije, te je ta imovina po Zakonu o početnom bilansu stanja preduzeća i banaka ostala u vlasništvu Bosne i Hercegovine, entiteta i kantona, u zavisnosti od toga koji je nivo vlasti osnivač preduzeća.
‘Novalić miješa kruške i jabuke’
“Smatram da g. Novalić uopšte nije upućen u ovu problematiku. Ovdje se radi o društvenoj imovini, državnoj imovini, gdje je jedini titular Bosna i Hercegovina. Dakle, ono što se dešava nema veze sa privatizacijom, jer se radi o društvenoj imovini privrednih subjekata iz Bosne i Hercegovine koji imaju svoju imovinu u Republici Hrvatskoj. Dio te imovine se, naravno, nalazi u pasivnom podbilansu, ali ovdje govorimo o Aneksu G Sporazuma o sukcesiji”, kaže Amer Jerlagić, nekadašnji direktor Elektroprivrede Bosne i Hercegovine.
Sporazum o pitanjima sukcesije između država nasljednica bivše SFRJ, zaključen u Beču 2001. između država bivše SFRJ, očito se ne poštuje u slučaju Bosne i Hercegovine.
Sabor Republike Hrvatske ratifikovao je Sporazum 2004. godine, međutim, Zagreb za primjenu sporazuma traži i zaključivanje bilateralnog ugovora o imovinskopravnim odnosima s Bosnom i Hercegovinom kako bi se počelo s upisom vlasništva.
S druge strane, Hrvatska je takve ugovore potpisala sa Slovenijom i Makedonijom, prije Sporazuma o sukcesiji, i vratila im imovinu.
Dosad je propalo više pokušaja potpisivanja ugovora između Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Pregovori su vođeni sve do 2012, kada se došlo blizu rješenja. Međutim, tada je bh. entitet Republika Srpska tražio da ugovor obuhvati i stanarska prava građana, što je Hrvatska odbila.
“Član novog zakona u Hrvatskoj poziva se na nepostojanje državnog ugovora između Hrvatske i Bosne i Hercegovine i kaže: dok se ne potpiše ugovor, ta će se imovina dati u promet trećim licima da njome mogu gazdovati do 30 godina”, navodi Jerlagić.
‘Nadležne institucije u rukama HDZ-a’
Dodaje da je veliku odgovornost snose bh. vlasti, pogotovo imajući u vidu da je Božo Ljubić, predsjednik Glavnog vijeća Hrvatskog narodnog sabora Bosne i Hercegovine i bivši parlamentarac u Bosni i Hercegovini, glasao za zakon u Saboru.
“I niko me ne može ubijediti da čak i pojedinci, prevashodno iz bh. vlasti, jer oni su ti koji su trebali razgovarati sa Republikom Hrvatskom, nisu, narodski rečeno, umastili brkove od ovih deset milijardi eura imovine u Hrvatskoj. Nažalost, jedini komentar je dao ministar pravde Bosne i Hercegovine Josip Grubeša, koji je bio u februaru u posjeti Hrvatskoj i koji je rekao da za njega to ništa nije sporno”, dodaje Jerlagić.
Grubeša, koji također dolazi iz HDZBiH i član je Stalne zajedničke komisije i Pregovaračkog tima za pitanje imovine, s druge strane, uvjerava javnost da Bosna i Hercegovina nije izgubila svoju imovinu i da su sporni objekti u jako lošem stanju, zapravo devastirane ruševine.
Forto: Pojedinci iz BiH rade u korist Hrvatske
Zastupnik Naše stranke u Domu naroda Parlamenta Federacije BiH Edin Forto zatražio je prošle godine od federalne vlade da mu dostavi izvještaj o imovini iz pasivnog podbilansa s područja Federacije BiH. Iz Agencije za privatizaciju u Federaciji BiH dobio je odgovor, za koji kaže da je “prilično štur i konfuzan”. Navodi i da se takvim izvještajem “ne bi smjela tretirati imovina koju neki procjenjuju u milijardama maraka”.
“Ono što je vidljivo je ne toliko pravni vakuum koliko odsustvo državne intervencije. Pri ovom mislim na državu Bosnu i Hercegovinu. Hrvatski sudovi svjesno koriste pravne i druge nedorečenosti kako bi spriječili naše firme da uknjiže pravo vlasništva”, navodi Forto.
“Ako ostanu bez argumenata, onda se pozivaju na odsustvo međudržavnog sporazuma, koji bi tretirao status ove imovine. Tu počinje i završava sva priča. Vijeće ministara i Predsjedništvo Bosne i Hercegovine moraju na najvišem nivou pokrenuti pitanje izrade sporazuma između Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Ako u dogledno vrijeme Hrvatska odbije ono što državnici iz Bosne i Hercegovine pokušaju, onda postoje međunarodne instance, arbitraže i sudovi”, kaže Forto.
Prema njegovim riječima, “pojedini najviši državnici iz Bosne i Hercegovine otvoreno i bez zadrške rade u ovom slučaju u korist Republike Hrvatske, a na štetu Bosne i Hercegovine”. Pritom, kaže, ne misli samo na članove HDZBiH.
“Zanemarivanje ovog problema, kao i aktivno učešće u korist Hrvatske, a na štetu Bosne i Hercegovine, obrazac je svih dosadašnjih najviših državnih funkcioniera. Konačno, činjenica da nije puno urađeno na ovom problemu pokazuje ne samo da Hrvatskoj odgovara nečinjenje već i svjedoči o neradu naših institucija na državnom nivou. Sve to ne znači da je kasno. Nije kasno. Potreban je samo svjež pristup oslobođen od strasti i populizma. Dakle, uzeti najbolje advokate, pripremiti nacrt međudržavnog sporazuma u skladu sa najboljom evropskom praksom, te ga uputiti Hrvatskoj. Ovakav problem se može riješiti samo višegodišnjom upornošću, hladno i tehnokratski”, predlaže Forto.
Prema njegovom mišljenju, Hrvatska je donošenjem Zakona o upravljanju državnom imovinom “pokazala da joj je stalo do tih objekata, jer žele naći koncesionare koji će tu imovinu sačuvati”.
Priznao je da je problem u Bosni i Hercegovini: “Mi u Bosni i Hercegovini se ne možemo dogovoriti čiji su to objekti, tko je nadležan, tko upravlja tim objektima.”
I nakon sjednice Vijeća ministara rekao je da “nije dovoljno učinjeno iz Bosne i Hercegovine kako bi se ubrzao proces potpisivanja sporazuma između Bosne i Hercegovine i Hrvatske”.
Predlaže diplomatsku ofanzivu u Hrvatskoj te što više susreta da bi se uvidjelo kako će se, ako postoji dovoljna zainteresovanost za objekte u Hrvatskoj, pronaći stvarni vlasnici i vratiti ti objekti njima u posjed.
“Hrvatskoj je sporno što je ta imovina na teritoriji Hrvatske. Radi se uglavnom o objektima koji su na jadranskoj obali, a koji su devastirani i u ruševnom stanju i to im kvari turizam te su tražili rješenja za to pitanje”, tvrdi Grubeša.
Na kraju je naglasio da je prvo potrebno definisati koja je to imovina, kome pripada i ko je potražuje, a zatim s usaglašenim stavom nastupiti prema Hrvatskoj.
Ranije je u razgovoru za Al Jazeeru Muharem Cero, bivši član Komisije za državnu imovinu Bosne i Hercegovine, rekao da je pitanje bh. imovine u inozemstvu godinama u rukama struktura vlasti koje drži HDZBiH.
“Mi imamo samo jedan ured na nivou države – to je Ured za sukcesiju, koji djeluje u okviru Ministarstva finansija i trezora, a koje u kontinuitetu drže kadrovi HDZBiH. Strukture koje su imale obavezu štititi imovinu više su radile u interesu susjednih zemalja”, navodi Cero.
Šta Bosna i Hercegovina može uraditi?
Al Jazeera se obratila, između ostalih, i Agenciji za privatizaciju Federacije BiH, iz koje kažu da su s problemom pravovremeno upoznale institucije Bosne i Hercegovine koje su nadležne za vođenje vanjske politike.
Međutim, iz Agencije tvrde da “vlasti nisu učinile ništa da preduprijede ovakav razvoj događaja”.
Po njihovom mišljenju, Bosni i Hercegovini preostaje da posredstvom državnog pravobranilaštva podnese tužbu pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu protiv Republike Hrvatske, ali i obavijesti Evropsku uniju “o ponašanju njene članice, koja donošenjem ovakvog zakona očito ne poštuje međunarodne ugovore koji imaju jaču pravnu snagu od domaćeg zakonodavstva”.
I bivši premijer Federacije BiH te svojevremeno i federalni zastupnik, Alija Behmen, smatra da je neophodno obratiti se Evropskoj uniji. Po njegovom mišljenju, u ovom slučaju “riječ je o krađi i nema veze s dobrim komšijskim odnosima”.
“Neophodno je postići odjek tamo gdje se to može jer bez toga neće biti rezultata”, smatra.
I on upire prstom u bh. političare, podsjećajući da sporni zakon u Hrvatskoj “nije preko noći donesen, pa su morali da reaguju preventivno kroz institucije – ne samo Federacije BiH nego i države Bosne i Hercegovine”.
“Sve ovo je katastrofa jer se zna šta zakon predviđa – vrlo brzo to postaje svojina. To su silne pare, čak i oni objekti koji su srušeni zato što lokacija obezbjeđuje solidne pare. Naši su mogli svašta da urade i nisu ništa jer ih baš i nije briga”, kritikuje Behmen svoje nasljednike na vlasti.
Iz Agencije za privatizaciju Federacije BiH ipak napominju da su “itekako vodili računa o imovini i učinili značajne iskorake u sudskoj zaštiti imovine Federacije BiH pred sudovima u Hrvatskoj, ali i radu na utvrđivanju njene tržišne vrijednosti”.
“Opravdano postavljamo pitanje koincidencije da se zakon uputio u parlamentarnu proceduru odmah nakon što je Agencija raspisala javni natječaj za prodaju najatraktivnijih dijelova imovine”, ukazuje se u odgovoru, koji potpisuje Amer Bekrić, direktor Agencije za privatizaciju Federacije BiH.
Pravni stručnjak i bivši državni zvaničnik iz Hrvatske Sulejman Tabaković tvrdi da je riječ o neustavnom zakonu, koji se protivi međunarodnim obavezama.
“Hrvatska niti jednim zakonom ne može bez tržišne naknade preuzeti imovinu fizičkih ili pravnih osoba jer bi to značilo da je donesen zakon o konfiskaciji radi kaznenih ili drugih djela zbog kojih je moguće donijeti takav zakon. Nije moguće donijeti niti zakon o nacionalizaciji bez naknade tržišne vrijednosti
stoga je upravljanje imovinom jedini način na koji je mogla postupiti Hrvatska u ovom slučaju, a sve u dogovoru s pojedinim strukturama bh. vlasti, zaključuju naši sagovornici.
Izvor: Al Jazeera
