Koliko je veliki problem nedostatak radne snage u Bosni i Hercegovini, govori i činjenica da Udruženje poslodavaca Federacije BiH zahtijeva održavanje hitne tematske sjednice oba doma Federalnog parlamenta, o pitanju odlaska radne snage iz Bosne i Hercegovine, kao i o problemu sa dolaskom nedostajuće radne snage iz inostranstva. Dok poslodavci čekaju na odgovor iz parlamenta, građani i dalje odlaze.
Realnost na tržištu radne snage u Bosni i Hercegovini je da nedostaje veliki broj radnika. U Udruženju poslodavaca Federacije Bosne i Hercegovine vide nekoliko načina rješavanja ovog problema. Prvenstveno, treba ublažiti odlazak radne snage, iscrpiti domaće resurse, a kao posljednje navode uvoz radne snage.
“Mi mislimo da to treba razdvojiti, da se na jednu stranu stave aktivni tražioci posla, oni koji zaista traže posao, a na drugu stranu oni koji su na birou kao nezaposleni da bi eventualno ostvarili neka svoja prava, zdravstvenog osiguranja ili neke druge beneficije. Zatim, imamo zapošljavanje studenata, studenti u Federaciji BiH ne mogu da rade. Imamo zapošljavanje invalida na slobodnom tržištu rada. Imamo zapošljavanje penzionera. Dakle, trebamo iscrpiti maksimalno domaće i na kraju, da kažem, dolazi zapošljavanje stranaca. I to je nešto što je neizbježno, to je nešto što nam već dolazi i što će nam zasigurno doći”, kaže predsjednik Udruženja poslodavaca FBiH Adnan Smailbegović.
Realnost na tržištu je i da podaci o brojkama nezaposlenih nisu relevantni.
“Ljudi kada završe sa poslom prijave se na biro i odu vani, a ostanu prijavljeni i na birou. Ti podaci uopšte nisu u redu, znači, to se treba detaljno ispitati, koliko tačno ima nezaposlenih u Bosni i Hercegovini. Ono što znam je da će ove godine otići iz cijele Bosne i Hercegovine oko 150 hiljada radnika, što u Hrvatsku na sezonu, što u ostale evropske zemlje, i što će predstavljati veliki problem”, smatra Dražen Pejaković iz Udruženja “Radnički pokret”.
Iz ekonomskog ugla, stručnjak smatra da javne politike moraju da se suoče sa jednom realnošću, da Bosna i Hercegovina nema kapacitet da proizvodi ljudske resurse, kadrove i za potrebe Evropske unije i za potrebe BiH.
“Ne može ljekar u koga se uloži 400 hiljada maraka odmah po diplomi da ide u inozemstvo, mora 10 godina ovdje da odradi. I domaće vlasti i, prije svega, u javnom sektoru moraju da osiguraju sve potrebne uvjete za fer tretman takvih ljudi u svim oblastima. Tek poslije toga može se govoriti o tome da se odlazi slobodno u inozemstvo, itd. Mnoge zemlje u svijetu su tu regulativu već napravile i na taj način osiguravaju svoj razvoj”, mišljenja je ekonomista Anto Domazet.
Dok, s jedne strane, razvijena Njemačka pravi program kako da privuče ljude iz zemalja zapadnog Balkana, s druge strane naša zemlja mora i treba praviti program kako zadržati naše ljude u Bosni i Hercegovini, smatraju sagovornici. Da bi do toga došlo, i vlast mora imati sluha za svoje građane i raditi na rješavanju problema.
