Balihodžić Moamer je uspješni akademski muzičar s adresom u Sarajevu, iako za sebe voli reći da je Donjovakufljanin i da mu njegov rodni grad služi kao inspriracija kada komponuje muziku.
Moamera sam sreo upravo u Donjem Vakufu u koji se redovno vraća kada mu to obaveze i zgusnuti raspored dozvoljavaju.
Rođen je 1983. godine u Jajcu i još od malih nogu je pokazivao afinitete prema muzici. Prvi instrument s kojim se susreo je harmonika, ali vremenom je počeo svirati i druge instrumente. Ali osim harmonike, prema vlastitom priznanju, omiljeni instrument mu je usna harmonika.
Na početku razgovora, držali smo se hronologije, tako da nam je ovaj muzičar govorio o svojim počecima.
Uporedo s redovnom osnovnom školom u Donjem Vakufu, u Bugojnu sam pohađao osnovnu muzičku školu i nakon toga odlazim u Zenicu gdje se četiri godine školujem u JU Srednja muzička škola Zenica. Nakon okončanog srednjeg muzičkog obrazovanja, odlučujem se da upišem Muzičku akademiju u Sarajevu i diplomirao sam na Teoretsko-pedagoškom odsjeku. Nakon toga, diplomirao sam i na odsjeku za kompoziciju, i trenutno pohađam II ciklus akademskih studija (master) iz kompozicije.
Zaposlen sam kao nastavnik solfeđa u Osnovnoj muzičkoj školi „Mladen Pozajić“ u Sarajevu. Volim svoj poziv, pedagoški rad me ispunjava i trudim se da budem što bolji nastavnik.
Trenutno sviram u Balašević tribute bendu „Tajni gaz“. Sviramo zajedno već nekih desetak godina. Kroz ovaj bend nastavljamo širiti Balaševićevu priču, način na koji je on povezivao ljude, jednostavno nam se sviđa njegova ideja i vremenom smo uspostavili kontakte s drugim tribute bendovima širom bivše Jugoslavije, pa tako smo svirali u Zagrebu, Makarskoj, Splitu, a uskoro trebamo putovati u Skoplje. Moram priznati da smo kroz rad u ovom bendu stekli i veliki broj prijatelja.
Mišljenja sam da se čovjek tokom cijelog života traži, pa sam jedno vrijeme pokušavao da budem profesionalni muzičar, da upoznam i taj svijet. Bio sam član nekoliko bendova, a nakon jednog nastupa s Tajnim gazom, primijetili su me članovi muzičke grupe „Vrtlog“ s kojima sam u studiju Mahira Sarhodžića snimio CD, a koji je izašao i u izdanju Croatia recordsa. Na pomenutom albumu sam svirao harmoniku.
Angažmani u brojnim bendovima su bili dio mog putovanja u kojima sam pokušavao otkriti koji je moj cilj. Vremenom sam shvatio da život profesionalnog muzičara zahtijeva mnogo odricanja i da mnogo toga zavisi od faktora na koje ne možeš utjecati.
Uživam svirati irsku muziku, mada najviše vremena provodim svirajući usnu harmoniku. Nedavno sam komponovao kompoziciju pod nazivom „Ćiro“. Kuriozitet je da kada sam prvi put izveo ovu kompozicuju u Domu Armije u Sarajevu, tačno na taj dan prije 50 godina je pruga na relaciji Donji Vakuf-Bugojno kojom je vozio ovaj voz zatvorena. Kao inspiracija za ovu kopoziciju poslužio mi je moj rodni Donji Vakuf i lokomotiva koja je u još uvijek stoji kao eksponat u industrijskoj zoni „Janj“.
Sarađivao je i s popularnim bh. sastavom Divanhana.
S Divanhanom sam sarađivao kada sam im odsvirao usnu harmoniku na pjesmi Vino piju nane age Sarajlije. Taj angažman je bio na prijateljskoj osnovi. Oni su baš vrhunski muzičari, svaka im čast.
Kod Moamera je uvijek preovladavala želja da nešto stvara, komponuje, samostalno izdaje…
Komponovao sam i prvu bh. baletnu predstavu “Šapat šume” prema po originalnom libretu Meline Alagić i Bojane Vidosavljević. Nažalost, sve to se dešavalo u vrijeme pandemije koronavirusa i zato predstava nije imala publicitet koji je zaslužila. Projekat je podržala i Američka ambasada u BiH. Riječ je o prvoj domaćoj dječijoj baletnoj predstavi u pratnji dječijeg orkestra, u formi jednočinke sa trajanjem od 45 minuta.
Trenutno radim muzički dnevnik i to je muzika u kojoj se nalazim. Neko vodi dnevnik olovkom, a ja to radim muzikom. Nedavno sam pisao kompozicije u sklopu škole, pa su se moje kompozicije izvodile na takmičenjima.
Koliko naša država ulaže u muzičko obrazovanje?
U kantonu Sarajevo je stanje dosta bolje nego u Srednjobosanskom kantonu. Više se ulaže u muzičko obrazovanje djece. Mnogi roditelji su svjesni benefita muzičke škole i koliko je to značajno za razvoj njihove djece. Zaista, preporučio bih roditeljima, ako su u mogućnosti, da omoguće svojoj djeci da sviraju bilo koji muzički instrument.
Pored brojnih nagrada i priznanja kroz karijeru, Moamer Balihodžić dobitnik je i AMUS-ove nagrade “Avdo Smailović” za autorsko stvaralaštvo u području ozbiljne muzike za 2019. godinu.
