Anisa Ćirić (25) ostat će upamćena kao mlada djevojka koja je po završetku studija na Fakultetu informacijskih tehnologija u Mostaru napravila samobalansirajućeg robota. Prvim korakom u IT karijeri već je privukla interesovanje javnosti, a o svom robotu i planovima za budućnost govorila je za naš portal.

Možete li nam pojasniti kako robot funkcioniše, odnosno kakve funkcije može obavljati?

– Robota sam napravila početkom ljeta 2020. godine, u periodu kada je pandemija u našoj zemlji ozbiljno zavladala. S obzirom na to da je ovo samobalansirajući robot, kako sam naziv govori, napravljen je tako da balansira u mjestu uprkos vanjskim silama. Konstrukcija robota je postavljena na dva točka, te je nemoguće da on stoji uspravno kada bismo ga mi tako postavili mehanički. Za ovo su zadužne komponente: Arduino ploča, žiroskop, motorići i točkovi. Glavni programski kod se nalazi na Arduino ploči koja upravlja svim ostalim komponentama. Žiroskop treba da u svakom trenutku zna tačan položaj ovog robota te tu informaciju šalje na Arduino ploču na kojoj se nalazi niz matematičkih funkcija koje računaju koliko brzo treba da se pokrene motor, i u kojem smjeru, a sve to na osnovu informacija koje dobije sa žiroskopa.

Također, implementirana je još jedna funkcionalnost, a to je kontrolisanje robota. U tu svrhu napravljena je Android mobilna aplikacija koja će se povezati na robota zahvaljujući još jednoj ugrađenoj komponenti, a to je bluetooth. Aplikacija je napravljena tako da čita položaj mobilnog uređaja i na osnovu toga šalje informaciju u kojem smjeru da se kreće robot. Kada kažem da se čita položaj mobilnog uređaja, drugim riječima mislim – ako nagnemo telefon prema naprijed, to bi značilo da želimo da se robot kreće unaprijed. Može se zaključiti da žiroskop Android uređaja i žiroskop robota prave određenu sinergiju koja će pokrenuti robota, a istovremeno ga održati u balansu, kako on nikada ne bi pao, pa čak ni kada bismo ga mi pokušali srušiti.

Kako je to biti žena u IT sektoru, koji se donedavno smatrao uglavnom muškim pozivom? Koje su prednosti, a koje mane tog poziva? Kažu da je to posao budućnosti jer Vi iz BiH možete komunicirati sa cijelim svijetom i čuda činiti u nauci?

– Vrlo je lijepo i inspirativno, pogotovo drugim ženama, i pogotovo onda kada se ostvare veliki uspjesi. Također, mogu reći da je bilo teško opredijeliti se na ovaj poziv, upravo zbog toga što se smatralo da je to “muški posao”, ali ja sam uvijek bila osoba koja vidi širu sliku i koja ide izvan granica. Generalno, prednost ovoga posla je u tome što je budućnost cijeloga svijeta i onog trenutka kada spoznate da držite neki djelić budućnosti u rukama, to postane veoma nagrađujući osjećaj. Uvijek pomislim da hijerahijski prvo idu doktori, a onda IT stručnjaci.

Ono što bih izdvojila kao manu jeste prevelika posvećenost i dugosatno sjedenje pred računarom, što svakako može da utječe na zdravlje, kako psihičko tako i fizičko, naravno, ako ne poduzmemo ništa po tom pitanju. Što nam je više nešto olakšica u življenju i radu, to ono više ima potencijal da postane dio budućnosti. Mi trenutno ne možemo ni da zamislimo kakve naprave, aplikacije ili druge olakšice će sve da postoje u budućnosti, ali vrlo jasno možemo da vidimo od kuda će one proistaći.

Gdje trenutno radite i gdje sebe vidite za pet do deset godina. Kakvi su Vam planovi – započeti vlastiti biznis ili se priključiti nekoj svjetskoj IT kompaniji i tu razvijati svoje mogućnosti?

– Trenutno radim kao Software Developer u Sofray Solutionsu, a rekla bih da je samo nebo granica. Moj životni san je da se zaposlim u kompaniji Blizzard i pravim videoigrice, i mislim da me od rane mladosti taj san i vodi u ovom smjeru sa ovolikom strašću. Nisam se nikad zamišljala kao neko ko pokreće vlastiti biznis, već više kao neko ko je dio nečeg jako velikog. Za pet do deset godina se vidim kao nekog ko će prihvatati izazove, izvršavati ih, uzimati velike zalogaje i neko ko nikada neće reći “ja to ne mogu”. Počevši od te bazne ideje, vjerujem da ću biti upravo tamo gdje želim, samo što neću znati šta je to dok ne dođem do toga.

Osim robota, na kakvim još projektima namjeravate raditi. Kako planirate pomjeriti granice nauke, koje su Vaše ideje i zamisli, i koliko je to sve ostvarivo?

– Što se tiče robotike, to je i dalje hobi, ali nije zapostavljen, pa samim time želim da organizujem svoje vrijeme i ljude, da sklopimo jedan dron. Ovo sam već spomenula u jednom od svojih intervjua i još idem ka toj ideji. Onog trenutka kada uspijem pronaći sve dijelove, započinjem posao.

Općenito moje ideje dolaze iz jednog nepresušnog izvora u mojoj glavi, ali te ideje ne bih dijelila javno. Kada odlučim da realizujem te ideje, onda ću da pričam i o njima, a kada pričamo o “ostvarivosti”, tu su uvijek kočnice koje više nisu u vezi ni sa mnom, nego generalno u vezi s uspjehom tih ideja u našoj zemlji.

Voljela bih pronaći ljude sa istim interesovanjem za robotiku, ne nužno sa znanjem, i onda zajednički pokrenuti neki mini robotičku scenu.

Ima li BiH kvalitetnu IT scenu?

– Mogu sa sigurnošću reći da BiH ima kvalitetnu IT scenu i veliki broj IT kompanija. Ovo možemo da potvrdimo samim tim što dosta kompanija radi sa klijentima iz Amerike, Evrope i tako dalje. Štaviše, bosanske IT kompanije su poželjni partneri drugim zemljama jer nas oni smatraju jako pametnim i vrijednim radnicima. Lično ne poznajem IT kompaniju koja ima neke veće poteškoće u zaradi, razvoju i radu.